DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 131 <-- 131 --> PDF |
Mr. sci ZDRAVKO MOTAL, dipl. ing šum. 10. 4. 1927. - 30. 1. 2002. 30. siječnja 2002. godine nakon dužih zdravstvenih tegoba, u bolnici Dubrava u Zagrebu, u 75. godini života umro je mr. se. Zdravko Motal, dipl. ing. šumarstva, dugogodišnji upravitelj Šumarije Vrbovec. U ponedjeljak 4. veljače oprostili smo se od njega na groblju Mirogoj u Krematoriju, a urnu položili u obiteljsku grobnicu na starom groblju u Bjelovaru. Zdravko Motal rodio se 10. travnja 1927. godine u Bjelovaru, gdje u rodnom gradu završava osnovnu školu i gimnaziju. Iste godine upisuje studij na Šumarskom fakultetu u Zagrebu - drvno-industrijski odsjek i 1952. godine diplomira. Prvo radno mjesto 1953. godine bilo je u Šumariji Kutina na gradnji šumskih cesta i to svega nekoliko mjeseci, pa zatim 1954. godine također nekoliko mjeseci u Šumskom gospodarstvu "Garjevica " na uređivanju šuma. Te iste 1954. godine premješten je u Šumariju Vrbovec, gdje radi u svojstvu upravnog službenika, zatim kao šumarski referent na dužnosti zamjenika upravitelja šumarije. Na mjesto upravitelja šumarije postavljen je 1956. godine, na čijem čelu ostaje do odlaska u mirovinu 1992. godine. Šumarija Vrbovec, u to vrijeme mala i rascjepkana sa svojim šumskim predjelima i velikim brojem privatnih šuma, postala je izazov mladome šumaru, koji je svoju radnu i stručnu energiju usmjerio njezinom uređivanju i osmišljavanju. Iz ljubavi i nesebičnosti prema pozivu, kao i njegovom odlučnošću, šumarija Vrbovec postala je cijenjena od šumarske struke u zemlji i inozemstvu. Po životnom opredjeljenju graditelj, stvaratelj, nemirna duha, uvijek spreman na nove pothvate, postavljao je pred sebe i svoje suradnike zadaće koje su tražile ozbiljan pristup njihovom rješavanju i maksimalno angažiranje psihičkih i fizičkih sposobnosti. U svom radu težio je savršenstvu. Želio je da on i njegovi suradnici budu dfukčiji od ostalih. Dopuštao je slobodu rada i kreacije, pogotovo kada je osjećao da je to usmjereno ka nekakvom drukčijem cilju od uobičajenih šablona. Interes mu je bio velik, posebno u struci, gdje je o svemu volio znati, raspraviti do detalja i uvijek odabrati ono što je najbolje i najracionalnije. Mr. Zdravko Motala krasilo je logično razmišljanje i zaključivanje. Brzina odlučivanja jedna je od vrlina koju je posjedovao, uz širinu stručnih i općih interesa i znanja. Njegova vojnička disciplina prema sebi samom, a onda i prema suradnicima, rezultirala je uspjesima. U svom radu u šumariji 1964. godine krenuo je u tada pionirski posao gradnje šumskih cesta i otvaranje nedostupnih šumskih predjela. Na gradnji šumskih cesta koristio je različite načine i metode građenja. Primjenjivao je stabilizaciju gašenim vapnom, raznim vrstama folija i traka, sve do uporabe drvenih talpi za koje dobiva priznanje i nagradu. Za vrijeme njegovog radnog vijeka suočio se s problemom sušenja hrasta lužnjaka, gdje se marom dobroga šumara angažirao na organizaciji i postavljanju prvih piezometara za praćenje kretanja razine podzemne vode. Tijekom svog praktičnog i stručnog rada osjetio je potrebu za stjecanjem novih znanja, posebice onih s područja biologije. Stoga upisuje poslije diplomski studij iz zaštite šuma i 1973. godine magistrira. Volio je rasprave. I stručne i one opće. Želio je uvijek čuti razna mišljenja, uzimao je iz njih ono naj bolje što mu je koristilo za nova postignuća u struci i životu. Posebno su ga zanimala područja iz zaštite šuma i građevinarstva. Tijekom rada, u raznim situacijama uvijek je težio jednostavnosti rješenja, uz nalaženje za to vrijeme najbolje tehnologije. Našao se u vremenu kada se uvodila mehanizacija u šumarstvo, zapošljavala stalna radna snaga. Njemu i njegovoj generaciji kolega šumara pripala je velika obveza podizanja šumarske struke na višu razinu. S tim izazovom znao se nositi i mr. Zdravko Motal. Svoje suradnike poticao je na logična razmišljanja, kako bi na taj način dali veći doprinos struci za koju su se opredjelili. U svom dugogodišnjem radu uspio je izgraditi šumariju i organizirati je da postane uzor ostalima. Uredio je šume da svojim izgledom njihova funkcija, uz izgrađene šumske ceste, bude još kvalitetnija. Njegov rad i uspijehe koje je postizao treba pripisati tome što je jedan od rijetkih šumara koji je cijeli svoj radni i životni vijek proveo na jednom mjestu u jednoj radnoj sredini. Odlaskom u mirovinu 1992. godine posvetio se svojem hobiju. Posebnu pozornost poklanjao je vinogradu i lješnjacima. Vođen težnjom da sve mora biti savršeno, nastojao je na vrijeme sve urediti i pospremiti te tako biti uzor. Ponosio se svojim podrumom i bačvama, uvijek se hvalio crnim vinom koje je sam pripremao. U uhodanoj umirovljeničkoj svakodnevici prijelom noge donio je promjene. Dugotrajno liječenje i oporavak ostavilo je traga na njegovo zdravlje. Nakon oporavka ponovio se prijelom iste noge, koji je pokrenuo mnogo toga stoje bilo teško liječiti. Uslijedio je neminovni slijed i konačno smrt. Smrću mr. se. Zdravka Motala u redovima šumarske struke ostaje praznina koju će biti teško popuniti. Zahvalni smo mu za zajednički rad, zajedničke susrete i za sav trud u našoj šumariji te doprinosu šumarskoj struci. Mr. se. Zdravka Motala uvijek ćemo se sjećati. Đuro Kauzlarić dipl. ing. šum. 245 |