DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 132     <-- 132 -->        PDF

BOSKO VUKMANOVIC, dipl. ing. šumarstva
drvnoindustrijski smjer (1934 - 2002)


Vrbovsko i goranski šumari oprostili
su se 27. veljače 2002. od svoga
sugrađana, strukovnoga kolege, prijatelja,
susretnika, jednoga od pionira
hrvatskoga puta u zamjeni mnogoga
šumarskoga rada radom strojevima.
Naravno, krčitelj je novih
dosega mogao biti netko samo u sredini
koja je znala cijeniti šumu,
gospodarsko bavljenje njome, koja je
htjela ostvarivati zamisli. Nije im u
dvorište trebao doći Svijet da ih
poduči da svrhovitu šum(ar)sku proizvodnju
mogu ostvariti ukoliko
ovladaju novčanim tokovima (na temelju
bilo kakvog promicanja i ostvaraja
ciljeva), humaniziranjem rada
(skrbi o čovjeku, ponajprije šumarskome
radniku) te tržištem na kojemu
nude svoje proizvode (općekorisnosti
ionako ne mogu nikome ponuditi
osim svojim sugrađanima, goranima,
koji znaju cijeniti okoliš u kojemu
žive), uz istodobnu tražnju tehnike
na svjetskome tržištu ponuđenu
za ovladavanje humaniziranom i probitačnom,
šumi pogodovnom proizvodnjom
(veliki Svijet naziva to vladanjem
s "4M").


I mnogima je bilo teško na oproštaju
s Boškom nositi vlastitu tugu i
dijeliti ju s onima koji ju nose još većom
po svome usudu, čiji će usudni
tragovi ostaviti pustoš i bolne okamine
u dušama najbližih. A rodio se
Boško V u k m a n o v i ć u istome Vrbovskome,
gdje je ugledao Svijet, 2.
kolovoza 1934, u blizini središta
Gorskoga kotara, gdje se smjestilo i
zemljopisno središte Hrvatske, to čudesno
mjesto koje je težište hrvatskoga
ozemlja oblika bumeranga, ali
i čudesne znakovite podudarnosti; to
je i mjesto gdje se sreću tri glavna
hrvatska govora: kajkavski, čakavski
i onaj koji nam čini hrvatski standard,
štokavski. A to je i kraj s najvećim
udjelom šuma u Hrvatskoj, najšumovitiji
je dio Hrvatske. Šumovitost
mu je gotovo dvostruko veća od
udjela šuma na šumištima preostale
Hrvatske. I Boško je u svome životnome
hodu krenuo putom mnogih
Gorana. 1954. upisao je Poljoprivredno-
šumarski fakultet u Zagrebu,
Šumarski odsjek - drvnoindustrijski
smjer. Diplomiranjem na jedinome
hrvatskome šumarskom učilištu postao
je jedan od gotovo tri stotine šumarnika
potekli h iz Gorskoga kotara.


Iako je radio i tijekom studija, stalno
je poslom bio vezan uz goranske
šume ili su mu zadaće bile usko povezane
sa životom šume. Bio je Goranin
i kada se nije kretao rodnim putovima.
Poslije diplome radom je bio
vezan uz šumska gospodarstva
Ogulin, Vrbovsko ili Delnice, već
kako je mijena ustroja osnovnih šumarskih
jedinica mijenjala i granice
njenih organizacijskih dijelova. Ipak,
po nečemu je put kolege Vukmanovića
bio poseban; kada je trebalo biti
na nekome pionirskom zadatku, nalazio
bi se on uz one koji su ovladavali
kojim neuhodanim poslom -jednom
je to bio osnutak proizvodnje
sitnih, svakodnevno uporabnih predmeta
poput čačkalica, sladolednih
štapića i si., gdje je drugovao sa šumskih
radnicima oboljelima na svakodnevnome
poslu, ali još uvijek sposobnima
za lakši rad i uz bolest bijelih
prstiju ili kojega drugoga danka
radu sa strojevima ili radnim sredstvima
u šumskom okruženju; drugi
se puta nalazio na održavanju šumarske
mehanizacije, pa i više, na stvaranju
šumarskome poslu pogodnijih
radnih sredstava, npr. kamionskih
skupova sa šumarskom nadgradnjom,
ili u krugu onih koji su imali
hrabrosti izraditi vlastiti hrvatski
zglobni traktor pogodan za rad u goranskim
šumama, zglobnik koji još i
danas čeka hrabre sljednike ili pak njihovu
predaju nesposobnosti za ostvaraj
sna, kojega vrijednoga domašaja.
A na tome području inženjer
Vukmanović nije ostao samo u svo


me dvorištu, s istomišljenicima koji
su proteklih desetljeća i u nesklonome
vremenu pokušavali ostvarivati
tuđinski {bjelosvjetski) savjet da
treba živjeti u znaku 4M (money man
-market -manufacture). Zato
ga srećemo 1978. i 1979. s grupom
šumara i strojara, ponajprije iz Hrvatske
i Slovenije, na izradbi kriterija
za ocjenu hidrauličnih dizalica za
potrebe šumarstva (v. Meh. šumar.
4/1979, br. 5-6, s. 133-147), pa u isto
vrijeme na osmišljavanju kriterija
izvedbe kamionskih šasija za potrebe
šumarstva (v. ibid., s. 149-181), sudionik
je vjerojatno najvećega poslijeratnoga
okupljanja hrvatskih šumara
1983. u Opatiji, onih koji se bave
šumskom proizvodnjom, ponajprije
pridobivanjem drva. Tamo svojim
prinosom pod naslovom Sistemi
gradnje kamionskih kompozicija iznosi
iskustva svoje sredine (v. zbornik
savjetovanja Mehanizacija šumarstva
u teoriji i praksi. Opatija
1983, s. 409-418). Nizac nabrajanja
treba nastaviti barem s još nekoliko
njegovih poticaja ili dosega; na svjetskome
kongresu IUFRO 1976. u
Oslu, potpisnik i pokojni prof. Stevan
Bojanin iznijeli su dva slobodna
referata, rezultat istraživanja prikupljanja
drva vitlom zglobnika, ostvarenoga
zahvaljujući Boškovoj pomoći
- bio je, kada je to trebalo, i vozač
zglobnoga traktora, potpisnik tek
uvjetni šumski radnik koji izvlači uže
vitla, a S. Bojanin ´tehničar´ koji je
snimao vremena i određivao brzine
kretanja ´radnika´ po bespuću. Sve to
nisu znali sudionici svjetskoga skupa
dijeleći pohvale objavi rezultata.
Ipak su oni radili u drugačijim uvjetima.
Hvala Ti Boško za svu pomoć u
svojoj i našoj trećoj smjeni, na tražnji
spoznaja o šumarskome poslu! Još
veće Ti hvala što si 24. studenoga te
iste godine, tek dan prije nego li je
snijeg zameo goranski kraj, bio uz
mene pri završetku višetjednoga napora
da prvi u svijetu pripremimo
zglobni traktor za mjerenje vučnih
sila i okretnih momenata na kotačima
u radnim uvjetima, tamo u dolini uz
dvorac i mjesto Staru Sušicu, uz rječicu
Sušički jarak. Tada smo privlačili
i jelova stabla duljine 32 m, deblovinu,
dugu oblovinu i sortimente.
Bez Tvoje pomoći ne bi bilo ni dosega
iz toga pothvata, nastale i obranje