DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 42     <-- 42 -->        PDF

N. Juretić. M. Šeruaa. D. Škorić: FITOPLAZMATSKE BOLESTI ŠUMSKOG DRVEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXV1 (2002). 155-163
OSNOVNI PODACI O FITOPLAZMAMA
Basic data on phytoplasmas


Fitoplazme su, kako je naprijed rečeno, mikroorganizmi
koji jako sliče mikoplazmama - prokariotskim organizmima
za koje se od 1898. godine zna da napadaju
animalne organizme: mikoplazme napadaju čovjeka i
druge kralješnjake na kojima najčešće uzrokuju ozbiljne
upale pluća (pneumonije). Dugo se nije znalo postoje
li slični organizmi koji bi napadali biljke. No, odavno su
biljni patolozi, osobito virolozi, istražujući virusne bolesti
biljaka, zapazili neke posebne biljne bolesti za koje
su držali, unatoč tomu što su se razlikovale od tipičnih
virusnih bolesti, da ih uzrokuju neki nepoznati virusi.
Međutim, nikako im nije polazilo za rukom identificirati
te "viruse". Teškoća je bila u tome što iz takvih bolesnih
biljaka nisu uspijevali izolirati virusne čestice.
Ne sumnjajući u virusnu etiologiju tih bolesti,smatrali
su da su ti virusi jako nepostojani pa da se stoga pri izoliranju
raspadaju. Najznačajnija je takva bolest žućenje
listova (žutice) ili pozelenjavanje cvjetnih dijelova te
sterilnost cvjetova (bolest stolbur). Godinama su biljni
virolozi istraživali te bolesti i govorili o tzv. virusima
žutica odnosno virusu stolbura. To je trajalo sve do
1967.godine, dok japanski istraživač Y. Do i sa suradnicima
nije otkrio da se u takvim bolesnim biljkama nalazi
mnoštvo jednostaničnih mikroorganizama (si. 1) koji
gotovo začepe provodne dijelove žila (sitaste cijevi)
preko kojih biljka opskrbljuje svoja tkiva hranivima
stvorenim fotosintezom (Doi i sur. 1967). Eksperimentalno
je potvrđeno da ti mikroorganizmi, a ne virusi, uzrokuju
na biljkama žutice i bolest stolbur. Ti su mikroorganizmi
po svemu jako nalikovali mikoplazmama, pa
su im zbog toga i dali ime organizmi slični mikoplazmama.
Kako je već spomenuto, danas te prokariotske organizme
znamo pod nazivom fitoplazme.


SI. 1. Elektronskomikroskopska snimka fitoplazma (F) u sitastoj
cijevi vrste Vinca rosea (poprečni presjek); manja slika
desno dolje - fitoplazme povećano.


Fig. 1. Electron micrograph of phytoplasmas (F) in phloem cell
(cross section) of Vinca rosea: inset, phytoplasmas enlarged.


Prema suvremenoj klasifikaciji organizama, prema
kojoj su organizmi podijeljeni u tri carstva (Bacteria,
Archaea, Eucaria), fitoplazme pripadaju carstvu Bacteria
(pravi prokarioti) čiji su tipični predstavnici prave
bakterije (Eubacteria). Među više razreda unutar
Eubacteria nalazi se i razred Mollicutes, koji obuhvaća
više prokariotskih rodova među kojima i rod Mycoplasma
(mikoplazme), čiji predstavnici napadaju animalne
organizme, ali i rod Phytoplasmae (fitoplazme),
čiji predstavnici napadaju biljke. Dakle, fitoplazme o
kojima je u ovom članku riječ pripadaju istom razredu
organizama kojemu i mikoplazme.


Svi pripadnici razreda Mollicutes predstavljaju najmanje
poznate žive stanice koje danas znamo, što
znači da su manje i od najsitnijih tipičnih bakterija
(Gibbs i Harrison 1976; Gundersen i sur.
1994) i jednostavnije su građe od pravih bakterija. Za
razliku od bakterija, ti organizmi nemaju staničnu stijenku.
Na površini njihove stanice nalazi se samo troslojna
lipoproteinska membrana debela oko 10 nm.
Stanice mikoplazma i fitoplazma promjenljiva su oblika,
ali su ipak najčešće okruglaste (si. 1). Promjer im
se kreće od 200 do 1100 nm. To su organizmi koji se
građom najviše približavaju bakterijama tipa Clostridium.
Karakteristično je za njih da ne mogu sintetizirati
peptidoglikan (spoj izgrađen od N-acetilglukozamina
i N-acetil-muraminske kiseline, čijom polimcrizacijom
nastaje mukopeptid koji je bitni sastojak bakterijske
stanične stijenke). Mikoplazme imaju ribosome
bakterijskog tipa te obje nukleinske kiseline - DNA i
RNA. Njihova DNA ima oblik dvolančane prstenaste
molekule, čija je molekulska masa oko 5xl0!, što je
gotovo upola manje od genoma većine bakterija. Mikoplazme
i fitoplazme otporne su na penicilin (jer nemaju
staničnu stijenku), ali ne i na tetraciklinske antibiotike.
Zanimljivo je spomenuti da se u razmatranjima
koja se bave molekularnom evolucijom organizama
navodi daje moguće da su pripadnici razreda Mollicutes
vjerojatno oni organizmi kod kojih je prvi put
nasljedna tvar umjesto molekule RNA postala molekula
DNA. Naime, molekularna evolucija drži da su u
prapovijesti života prvi organizmi za nasljednu tvar
imali molekulu RNA, koja je kasnije, u tijeku evoluci


je, svoju ulogu nasljedne tvari prepustila molekuli
DNA. Neki su mišljenja da se ta "primopredaja" nasljedne
funkcije zbila upravo kod pripadnika razreda


Mollicutes.


Unatoč velikim sličnostima koje u pogledu građe
postoje između mikoplazma i fitoplazma, među tim organizmima
postoje značajne fiziološke razlike. Na primjer,
mikoplazme ne mogu zaraziti biljke, a fitoplazme
ne mogu zaraziti kralješnjake. Razlika među nji