DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 42 <-- 42 --> PDF |
N. Juretić. M. Šeruaa. D. Škorić: FITOPLAZMATSKE BOLESTI ŠUMSKOG DRVEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXV1 (2002). 155-163 OSNOVNI PODACI O FITOPLAZMAMA Basic data on phytoplasmas Fitoplazme su, kako je naprijed rečeno, mikroorganizmi koji jako sliče mikoplazmama - prokariotskim organizmima za koje se od 1898. godine zna da napadaju animalne organizme: mikoplazme napadaju čovjeka i druge kralješnjake na kojima najčešće uzrokuju ozbiljne upale pluća (pneumonije). Dugo se nije znalo postoje li slični organizmi koji bi napadali biljke. No, odavno su biljni patolozi, osobito virolozi, istražujući virusne bolesti biljaka, zapazili neke posebne biljne bolesti za koje su držali, unatoč tomu što su se razlikovale od tipičnih virusnih bolesti, da ih uzrokuju neki nepoznati virusi. Međutim, nikako im nije polazilo za rukom identificirati te "viruse". Teškoća je bila u tome što iz takvih bolesnih biljaka nisu uspijevali izolirati virusne čestice. Ne sumnjajući u virusnu etiologiju tih bolesti,smatrali su da su ti virusi jako nepostojani pa da se stoga pri izoliranju raspadaju. Najznačajnija je takva bolest žućenje listova (žutice) ili pozelenjavanje cvjetnih dijelova te sterilnost cvjetova (bolest stolbur). Godinama su biljni virolozi istraživali te bolesti i govorili o tzv. virusima žutica odnosno virusu stolbura. To je trajalo sve do 1967.godine, dok japanski istraživač Y. Do i sa suradnicima nije otkrio da se u takvim bolesnim biljkama nalazi mnoštvo jednostaničnih mikroorganizama (si. 1) koji gotovo začepe provodne dijelove žila (sitaste cijevi) preko kojih biljka opskrbljuje svoja tkiva hranivima stvorenim fotosintezom (Doi i sur. 1967). Eksperimentalno je potvrđeno da ti mikroorganizmi, a ne virusi, uzrokuju na biljkama žutice i bolest stolbur. Ti su mikroorganizmi po svemu jako nalikovali mikoplazmama, pa su im zbog toga i dali ime organizmi slični mikoplazmama. Kako je već spomenuto, danas te prokariotske organizme znamo pod nazivom fitoplazme. SI. 1. Elektronskomikroskopska snimka fitoplazma (F) u sitastoj cijevi vrste Vinca rosea (poprečni presjek); manja slika desno dolje - fitoplazme povećano. Fig. 1. Electron micrograph of phytoplasmas (F) in phloem cell (cross section) of Vinca rosea: inset, phytoplasmas enlarged. Prema suvremenoj klasifikaciji organizama, prema kojoj su organizmi podijeljeni u tri carstva (Bacteria, Archaea, Eucaria), fitoplazme pripadaju carstvu Bacteria (pravi prokarioti) čiji su tipični predstavnici prave bakterije (Eubacteria). Među više razreda unutar Eubacteria nalazi se i razred Mollicutes, koji obuhvaća više prokariotskih rodova među kojima i rod Mycoplasma (mikoplazme), čiji predstavnici napadaju animalne organizme, ali i rod Phytoplasmae (fitoplazme), čiji predstavnici napadaju biljke. Dakle, fitoplazme o kojima je u ovom članku riječ pripadaju istom razredu organizama kojemu i mikoplazme. Svi pripadnici razreda Mollicutes predstavljaju najmanje poznate žive stanice koje danas znamo, što znači da su manje i od najsitnijih tipičnih bakterija (Gibbs i Harrison 1976; Gundersen i sur. 1994) i jednostavnije su građe od pravih bakterija. Za razliku od bakterija, ti organizmi nemaju staničnu stijenku. Na površini njihove stanice nalazi se samo troslojna lipoproteinska membrana debela oko 10 nm. Stanice mikoplazma i fitoplazma promjenljiva su oblika, ali su ipak najčešće okruglaste (si. 1). Promjer im se kreće od 200 do 1100 nm. To su organizmi koji se građom najviše približavaju bakterijama tipa Clostridium. Karakteristično je za njih da ne mogu sintetizirati peptidoglikan (spoj izgrađen od N-acetilglukozamina i N-acetil-muraminske kiseline, čijom polimcrizacijom nastaje mukopeptid koji je bitni sastojak bakterijske stanične stijenke). Mikoplazme imaju ribosome bakterijskog tipa te obje nukleinske kiseline - DNA i RNA. Njihova DNA ima oblik dvolančane prstenaste molekule, čija je molekulska masa oko 5xl0!, što je gotovo upola manje od genoma većine bakterija. Mikoplazme i fitoplazme otporne su na penicilin (jer nemaju staničnu stijenku), ali ne i na tetraciklinske antibiotike. Zanimljivo je spomenuti da se u razmatranjima koja se bave molekularnom evolucijom organizama navodi daje moguće da su pripadnici razreda Mollicutes vjerojatno oni organizmi kod kojih je prvi put nasljedna tvar umjesto molekule RNA postala molekula DNA. Naime, molekularna evolucija drži da su u prapovijesti života prvi organizmi za nasljednu tvar imali molekulu RNA, koja je kasnije, u tijeku evoluci je, svoju ulogu nasljedne tvari prepustila molekuli DNA. Neki su mišljenja da se ta "primopredaja" nasljedne funkcije zbila upravo kod pripadnika razreda Mollicutes. Unatoč velikim sličnostima koje u pogledu građe postoje između mikoplazma i fitoplazma, među tim organizmima postoje značajne fiziološke razlike. Na primjer, mikoplazme ne mogu zaraziti biljke, a fitoplazme ne mogu zaraziti kralješnjake. Razlika među nji |