DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 53 <-- 53 --> PDF |
I. Tolic: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3 4. CXXVI (2002). 165-173 GEOGRAFSKE ZNAČAJKE I HIDROGRAFSKE SPECIFIČNOSTI HRVATSKOG JADRANA I PRIOBALJA Geographic characteristics and hydrographic features of the Croatian Adriatic and the coastal region Hrvatski je Jadran obgrljen brdsko-planinskim vijencem Dinarida, s nadmorskim visinama i preko tisuću metara, gdje je najviši vrh Sveti Jure (1762 m) na Biokovu. U geološkim mjerilima to su mlade karbonatne naslage gornjeg trijasa, jure, krede i starijeg paleogena, jedne jedinstvene karbonatne ploče, koja je razlomljena tektonskim pokretima. Karbonati su pretežito vapnenci, a sporadično dolomiti. Erozijom tada mladog kopna stvara se klastični materijal, koji se taloži i tvori padine i plaže. Čitavo područje ukrašeno je krškim fenomenima, ponajprije impozantnim vrhovima i strmim stijenama, škrapama, vrtačama, špiljama, ponorima, kanjonima i udolinama, kao rezultat milenijskog utjecaja atmosferskih čimbenika, a prije svega razornog djelovanja voda. Rezultat tektonskih pomicanja i vodnog učinka, mjestimično su usječeni veći ili manji kanjoni ili riječni vodotoci koji poje i hrane more, a ono putem riječnih udolina, ponekad duboko u hrvatsko kopno, šalje mediteranski ugođaj. Veličanstveni kanjoni i razvedenost reljefa i morske obale, s posebno zanimljivim otocima i otočnim skupinama, tom području daje bogastvo prirodnih ljepota. Koliko god hrvatski Jadran i priobalje izgledali mali, obiluju raznolikošću i svrstavaju se u najzanimljivije predjele u Europi. Od ukupne površine hrvatskog kopna (56691 km2), na slivnom području jadranskog dijela Hrvatske je oko 23 740 km2 površine, a teritorijalno more obuhvaća 31 067 km2. Unutar tog teritorija ima 718 otoka (66 naseljenih), 389 hridi (vrh iznad razine mora) i 78 grebena (vrh ispod razine mora). Dužina morske obale je 5 835 km, od čega je obala otoka, hridi i grebena 4 057 km. Svi kopneni dijelovi građeni su od karbonatnih naslaga, osim otoka Brusnik (3 ha) i otoka Jabuka (1,15 ha) koji su eruptivnog podrijetla (diabaz). Najviši otočni vrh je Vidova gora (780 m.) na otoku Braču, a otok Krapanj je s najmanjom nadmorskom visinom (7 m). Jadransko područje obiluje stalnim vodotocima i rijekama, što tom kraju omogućuje opskrbu dovoljnim količinama pitke vode. Od Savudrije do Prevlake ima 24 stalna vodotoka i rijeke. Karakteristika je da su rijeke relativno kratke i izolirane (osim Neretve) i uglavnom sami odlučujemo o njihovoj sudbini. Cetina je najbogatija vodom i najduža (104 km) hrvatska rijeka jadranskog sliva, koja izvire na 380 m nad morem. Krško područje Dinarida obiluje podzemnim vodama, pa se za planine Dinarida može reći da su kolektor podzemnih voda, koje se sjedne strane dreniraju prema Jadranskom moru, a s druge prema slivu Crnog mora. Podzemne vode istječu na površinu na brojnim velikim krškim izvorima, čiji kapaciteti u kišnim sezonama prelaze i 100 mVs, međutim ljetna sušna razdoblja donose bitna smanjenja istjecanja, pa velik broj tih izvora čak i presuši. Veće količine podzemnih voda Dinarida istječe ispod razine mora u obliku vrulja uzduž jadranske obale. Ukupne rezerve visokokvalitetne pitke vode u krškim područjima prelaze lokalne potrebe i to su danas strateške pričuve pitke vode za budući razvoj Hrvatske. Najvažnija strateška i životna sirovina u trećem tisućljeću bit će nedvojbeno pitka voda. Zemlje koje je priroda obdarila izvorima i zalihama čiste podzemne vode leže na "bijelom zlatu", kao što za zemlje bogate naftom ka-žemo da leže na crnom zlatu. Hrvatsko priobalje, odnosno cijelo krško područje (oko 54 %) Hrvatske leži na "bijelom zlatu" i taj dar prirode treba spoznati, vrednovati, zaštititi, iskorištavati u dopuštenim granicama i naraštajima cijeniti. Hrvatsko krško područje je specifikum koji se ne susreće u drugim područjima u Europi i u svijetu. To je područje sa svojim reljefom, morfologijom, hidrogeologijom i životnim zajednicama bogato endemskim biljnim i životinjskim vrstama, te količinom podzemnih voda izvrsne kakvoće. PEDOLOŠKA OBILJEŽJA Pedological features Tla šumskih površina primorskog krša Hrvatske nezamjenljivi su prirodni resursi, koje treba zaštititi i očuvati od erozije, oštećenja i onečišćenja. Zbog toga je nužno podupirati prirodnu progresiju autohtone šumske vegetacije, a ondje gdje su prirodni procesi spori potrebno je pošumljavati, prije svega radi zaštite tla, a potom radi podizanja zelenih površina i proizvodnje biomase. Glavni tipovi tla su najčešće crnice, rendzine, crvenice i smeđa tla, a ostali tipovi tla su sporadično i vrlo rijetko zastupljeni. Crnice na karbonatnoj podlozi nastaju dugotrajnim naslagama nekarbonatne mineralne i transformirane organske komponente. Organska tvar brže mineralizira u nižim brdskim zonama (organomineralne crnice), dok se u višima ona nakuplja i tvori organogene crnice. Rendzine nastaju na podlozi bogatoj kalcijevim karbonatom, kao što su lapori fliš i dr. Ta su tla vrlo podložna vodnoj eroziji, zbog toga treba strogo štititi šumsku vegetaciju. Na svim supstratima zajednička im je osobina velika vodopropusnost i niska plodnost. |