DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 54 <-- 54 --> PDF |
I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3-4, CXXVI (2002), 165-173 Crvenice su najčešća šumska tla na krškom području. Za njihovu tvorbu potrebno je dugo razdoblje, jer one nastaju trošenjem tvrdih vapnenaca u kojima ima 99,5 % kalcijskog karbonata, koje otapaju padaline i ugljična kiselina, a samo od 0,5 % mineralnog ostatka nastaje tlo. Crvenice spadaju među teška i manje plodna tla. Dubina crvenica varira i doseže oko 40 cm, ali u pukotinama, škrapama i vrtačama zadržana u "džepovima" može biti znatno većih dubina, kada je jako podobna za zakorjenjivanje šumskih vrsta i povoljno utječe na proizvodnost. Smeđa primorska tla tvorbom su vezana za crvenice. Karakterisično je za ta tla da su nekarbonatna, a reakcija je iznad 5,5 - blago kisela do neutralna. Plodnost je veća od crvenice. Najzastupljenija je na srednjim nadmorskim visinama. Na primorskom kršu više je zastupljen plitki skeletni varijetet pokriven ulomcima kamena, koji ga prirodno štite od vodne i eolske erozije. Ta su tla veoma pogodna za pošumljavanja i podizanje šumskih kultura na kršu. Za to područje karakteristične su i kamenjare (litosol), najčešći sklop profila (A)-C, koje se uglavnom protežu na višim kotama i strmim stranama. KLIMATSKA OBILJEŽJA - Hrvatski otoci i priobalje pripadaju mediteranskom klimatskom tipu, kojeg karakteriziraju blage i kišne zime te povišene temperature i sušna ljeta s barem tri puta toliko padalina u najkišnijim mjesecima zime, kao u najsušnijim mjesecima ljeta. Godišnje količine padalina kreću se uglavnom od 900 do 1 200 mm. One u pravilu rastu od mora i otoka prema unutrašnjosti i s nadmorskom visinom, te od juga prema sjeveru. Iako na tim prostorima pada na godinu relativno dosta padalina, raspored im je općenito nepovoljan za biljni svijet. Osim toga, većina padalina u vegetacijskom razdoblju pada u obliku kratkotrajnih pljuskova, tako da tlo velik dio ne uspije upiti, već otječu neiskorištene površinskim putem. Srednje godišnje temperature iznose 15 °C. Pored visokih ljetnih temperatura i suše, naročito štetno na vegetaciju utječe bura, suh, hladan, sjeverni ili sjeveroistočni vjetar. Bura brzo isušuje tlo, odnosi ga, pojačava transpiraciju i svojim mehaničkim učinkom oštećuje biljke.Nasuprot buri, hladnom i suhom vjetru, drugi učestali vjetar je jugo, koji je vlažan i topao, a puše s juga ili jugozapada. Povoljno utječe na vegetaciju. Prema Koppenovoj klasifikaciji klime u Hrvatskoj, hrvatsko jadransko područje pripada razredu klime C Climatic features Slika 2. Degradirana forma alcpskog bora kao posljedica udara vjetra umjereno topla kišna klima. Južni dijelovi kopna, te južni i srednjedalmatinski otoci spadaju u tip klime Csa, a srednja i sjeverna Dalmacija, Primorje, veći dio Istre i kvarnerski otoci spadaju u tip klime Cfsax. Naprijed su opisana opća obilježja klime jadranskog područja, ali kada se daje zajedničko obilježje za Csa i Cfsax označena su kao klima maslina. BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET OTOKA I PRIOBALJA Plant and animal world of the islands and the mainland Općenito gledano, biljni svijet određenje zemljopisnim položajem, reljefom, geološkom i pedološkom podlogom te utjecajem biotičkih i abiotičkih čimbenika. Poznato je da bogatstvo biljnog svijeta opada od Ekvatora prema polovima i od nizine prema planinskim vrletima. Republika Hrvatska zemljopisno se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu i spada u one dijelove Europe koji se odlikuju velikim bogatstvom i osebujnošću biljnih vrsta. Računa se da Hrvatska ima oko 4 500 vaskularnih biljnih vrsta, medu kojima ima i endemičnih. Otoci i primorsko dinarsko područje, zahvaljujući prostornom smještaju s pojavom čudesnih krških oblika i uvjetima koji definiraju te prostore, floristički je jakć izraženo i slikovito se mijenja s nadmorskom visinom, stoje poseban izazov za šetače i izletnike, a posebno je i zanimanje znanstvenika-biologa, jer na tako relativno malom i uskom prostoru postoji velika raznolikost i bogatstvo biljnog svijeta. Da su nekada hrvatski otoci i priobalje bili pokriveni bujnim šumama, nije potrebno dokazivati. O tome svjedoče današnji degradirani oblici tih nekadašnjih šuma: makije, šikare i kamenjara, koji daju posebnu fiziono |