DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 61     <-- 61 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


ISKLJUČIVOST BEZ POKRIĆA


Šume i šumarstvo Hrvatske, u svojoj dva i pol stoljeća
dugoj tradiciji, imalo je uvijek značajnu podršku države
u pogledu obveza stručnog gospodarenja, očuvanja
i unapređenja naših šuma. Rezultat takve podrške, posebice
u stalnom usklađivanju šumarske zakonske regulative
s dosezima znanosti i struke, danas je vidljiv u
međunarodnim ocjenama o prirodnosti, proizvodnosti,
kvaliteti, potrajnosti i obnovljivosti naših šuma.


Danas, šume u Hrvatskoj zahtijevaju bitno veću podršku
države. One su ugrožene, suše se i propadaju najvrednija
šumska staništa. Njihova trajna obnova i sanacija,
očuvanje i unapređenje, zahtijeva bitno veći
ulog stručnoga rada i financijskih sredstava. Velik broj
novih zakona koji reguliraju odnose u prostoru, zadiru
u šumske ekosustave ne vrednujući dovoljno Ustavom


Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka


116. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Hrvatski sabor na sjednici 6.
ožujka 2002., donio je
ODLUKU


1. Ne daje se vjerodostojno tumačenje odredbe članka 50.
stavka 5. i članka 67. stavka 1. točke 3. Zakona o šumama (»Narodne
novine«, br. 52/90., 5/91., 9/9!., 61/91., 26/93., 76/93., 76/
99. i 13/02.).
2. Ova Odluka s obrazloženjem objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
Nedvojbeno je da Zakon o šumama i Zakon o zaštiti osoba i
imovine rabi pojam čuvara. Istodobno, nedvojbeno je da fizičke i
pravne osobe koje obavljaju zaštitarsku djelatnost i jednako tako
i one koje obavljaju djelatnosti sukladno Zakonu o šumama imaju
određene javne ovlasti koje se ostvaruju i putem čuvara. Međutim,
svakim od ova dva zakona samostalno, ne upućujući jedan
na drugi definiraju se poslovi i ovlasti čuvara te propisuju uvjeti
koje osobe zaposlene na tim poslovima moraju ispunjavati.
Dakle, na čuvara - lugara koji obavlja poslove utvrđene
Zakonom o šumama ne odnose se odredbe Zakona o zaštiti osoba
i imovine.
Nadalje, nedvojbeno je da zakonodavac nije taksativno pobrojao
sve namjene, dakle utvrdio koje su to opće korisne
funkcije šuma za koje bi se trošila sredstva ostvarena od naknada
iz članka 67. stavka 1. točke 3. Zakona o šumama. Međutim,
zakonodavac je izričito utvrdio da se ta sredstva koriste u skladu
sa šumskogospodarskom osnovom, odnosno programima za
gospodarenje.
Radi toga nije dvojbeno da tijelo upravljanja »Hrvatskih
šuma« može donijeti akt kojim će utvrditi ´namjenu i način
raspoređivanja, odnosno korištenja tih sredstava za jednostavnu i
proširenu biološku reprodukciju šuma, dakako isključivo u skladu
sa šumskogospodarskom osnovom te planovima i programima
obavljanja djelatnosti predviđenih Zakonom o šumama.
Klasa: 021-12/02-05/19
Zagreb, 6. ožujka 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.


Republike Hrvatske utvrđen značaj šuma. U takvim
okolnostima, molimo, tražimo i očekujemo aktivnu
podršku države, a ona je za nas u Ministarstvu poljoprivrede
i šumarstva.


Dakle, stoji činjenica daje ukupna zakonska regulativa
neusklađena, da se u ingerencijama preklapa i
međusobno isključuje. Prepoznato je to već davno, i istog
je časa stvorilo obvezu njenog uistinu temeljitog i
sveobuhvatnog usklađivanja. Nažalost, vrijeme prolazi,
a na tom se planu ništa ne događa. U tom vremenu
neusklađenosti, mnoge su interesne skupine agresivno
zauzimale prostor, zakonima gradeći svojim djelatnostima
prostor za širenje i razvoj. Kao podsjetnik spomenut
ću Zakon o financiranju vodnog gospodarstva,
Zakon o cestama, Zakon o zaštiti prirode i dr.


Značenje i vrijednost naših šuma, ponajprije stalno
rastuće spoznaje njihovih općekorisnih vrijednosti, a te
šume pokrivaju skoro polovicu površine naše domovine,
odavna je zakonski obvezao i ovlastio njene čuvare
(lugare) da taj značajan posao mogu i moraju raditi
učinkovito, sa ciljem stvarnog očuvanja toga dobra


U prvom slučaju, umjesto aktivne podrške i poštivanja
Zakona o šumama, Upravni odbor "Hrvatskih
šuma" odgađa donošenje Pravilnika o čuvanju šuma i
šumskih ekosustava, pretpostavljajući Zakon o zaštiti
osoba i imovine Zakonu o šumama. Sporne su bile
ovlasti koje su 51. 50. stavkom 5. Zakona o šumama
date čuvaru šuma (lugaru), a odnose se na pravo
čuvara šuma da;


1.
zatraži osobnu kartu ili drugu ispravu radi utvrđivanja
identiteta osobe koja obavlja protupravne radnje
u šumi.
2.
pregleda tu osobu, njezinu prtljagu ili prijevozno
sredstvo.
3.
privremeno oduzme protupravno prisvojena dobra,
kao i sredstva s kojima je izvršeno protupravno prisvajanje.
Zakon o zaštiti osoba i imovine (NN br. 83 i 90/96.)
takve je ovlasti dao čuvaru (zaštitaru), propisao proceduru
stjecanja prava na ovlast za obavljanje zaštitarskih
poslova, te nepotrebno izazvao zabunu u tumačenju
ovlasti čuvara šuma iz članka 50., stavak 5. Zakona


o šumama kao posebnoga zakona.
U želji da postojeći Pravilnik o čuvanju šuma noveliramo
i značajno nadopunimo obvezama glede očuvanja
ukupnog šumskog ekosustava, "Hrvatske šume"
predložile su Upravnom odboru, na sjednici od 25.
travnja 2001., donošenje tako izmijenjenog i nadopunjenog
Pravilnika o čuvanju šuma i šumskih ekosustava.
Upravni odbor, na prijedlog pomoćnika ministra,