DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 69 <-- 69 --> PDF |
radova za HE Đurđevac spomenutu "Studiju hidrološke sanacije šume Repaš", s ciljem procjene količine potrebne vode koju valja dodati šumi navodnjavanjem nakon pretpostavljenog sniženja podzemne vode uslijed presijecanja šumskog kompleksa derivacijskim kanalom HE Đurđevac. Budući da je ta studija procijenila samo ukupne količine potrebne vode, a ne i njihovo prostornu razdiobu, dvije godine kasnije uslijedila su dopunska istraživanja u sklopu kojih je istražena hidropedološka varijabilnost područja i detaljno snimljen mikroreljef. Hidropedološka istraživanja vodio je prof. dr. se. Željko Vidaček, a Poljoprivredni fakultet u Zagrebu bio je izvršni nositelj tog dijela zadatka. U sklopu "Detaljne studije hidrološke sanacije šume Repaš" (1989), koju zajedno potpisuju šumarski fakultet u Zagrebu i Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, prikazan je samo manji dio izvornih terenskih podataka, s težištem na njihovoj obradi i interpretaciji rezultata. Izvorne podatke spomenutih hidropedoloških laboratorijskih mjerenja i terenskih opažanja (s 100 pedoloških profila i 5712 pedoloških sondi) koristili smo u suradnji s prof. dr. se. Željkom Vidačekom, koji je jedan od suradnika na našoj studiji. Priprema i prilagodba tih vrijednih podataka za potrebe studije (počevši od ukucavanja terenskih manu- ala, preko konstrukcije regresijskih funkcija procjene parametara izmjerenih na profilima na temelju parametara opaženih na sondama, zatim digitalizacije koordinata lokacija profila i sondi, prostorne interpolacije teksture tla sa sondi za svakih 10 cm dubine tla, te na kraju modeliranje prostorne i vremenske dinamike relevantnih zavisnih hidropedoloških parametara) trajala je gotovo 5 čovjek-mjeseci. Pojašnjavajući pitanje korištenja piezometarskih podataka, treba istaknuti da su piezometri i bunari na istraživanom području na kojima se redovno mjeri razina podzemne vode, ili dio mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda ili su dio mreže koju je za svoje potrebe postavio HEP. I u našoj studiji, kao i u gore spomenutim studijama hidrološke sanacije šume Repaš, korišteni su podaci s tih piezometarskih mreža. Pojašnjavajući pitanje korištenja detaljnih topografskih karti (mjerilo 1:2000, ekvidistanca 10 cm), treba istaći daje terensku geodetsku izmjeru i kartiranje istraživanog područja izvelo poduzeće Geobeta d.o.o. iz Čakovca, pod izravnim ugovorom s HEP-om, a isporučene karte je investitor proslijedio izvoditeljima "Detaljne studi je hidrološke sanacije šume Repaš", a kasnije i nama. Priprema i prilagodba tih karata za potrebe naše studije (počevši od georeferenciranja, preko digitalizacije slojnica i kota, izrade digitalnog modela terena prostorne razlučivosti 3 x 3 m, te ekološki relevantnih izvedenica) trajala je 4 čovjek-mjeseca. 3. Četvrti odjeljak na str. 385 autor započinje rečenicom: "U težnji zadovoljenja investitora zanemarena je netočnost podataka o kapilarnom usponu...". Pod točkom 1. ovoga poglavlja obrađeno je pitanje navodne netočnosti podataka o kapilarnom usponu. Što se tiče investitora, on je trebao i naručio prostorne razdiobe prihvatljivih razina podzemne vode potrebne za projektiranje zaštitnih mjera, koje u skladu s obvezama preuzetim u Konačnoj SUO mora izvesti želi li graditi elektranu. Upravo je to od nas kao izvoditelja studije i dobio. Nakon predaje gotove studije, investitor je u više navrata očitovao svoje zadovoljstvo profesionalnošću obavljenog posla. 4. Opisujući ranija šumarska i hidropedološka istraživanja (str. 385, počevši s petim odjeljkom), autor opisuje prostornu varijabilnost hidropedoloških čimbenika važnih za uspijevanje drveća i zaključuje tezom da "svako stablo u šumi Repaš ima svoj način opskrbe vodom". Na temelju iste teze (preciznije, tada je napisano da "svako stablo ima svoju podzemnu vodu"), u "Detaljnoj studiji hidrološke sanacije šume Repaš" (Prpić i dr., 1989), zaključuje se da navodnjavanje šume Repaš nije moguće. Slično bi se moglo na prvi pogled učiniti da nije moguće projektiranje prihvatljivog režima podzemne vode kojim smo se bavili u našoj studiji. U vezi s tim želimo posebno istaći da je teza prema kojoj "svako stablo u šumi Repaš ima svoj način opskrbe vodom" bila osnovna ideja vodilja u dizajnu našeg terenskog uzorka i kasnije obrade podataka, u kojima su jedinice uzorka pojedina stabla. To znači da se u izgradnji modela zavisnosti prirasta od okolišnih čimbenika prirast konkretnog stabla združuje s dubinom podzemne vode i hidropedološkim varijablama koje se odnose samo na to stablo (jednako kao i s procjenom utjecaja položaja stabla u sastojini, dok se makroklimatske varijable uzimaju kao prostorno konstantne). Takav pristup omogućio nam je prostorno gust hidropedološki uzorak (5712 sondi), detaljna topografija koja pokriva stvarni mikroreljef (1 : 2000, ekvidistanca 10 cm) i precizno određivanje koordinata svakog stabla u uzorku. Na kraju je projektiranje jedinstvene prostorne razdiobe prihvatljivih razina podzemne vode za cijelu šumu Repaš moguće zbog jednostavne činjenice da razina podzemne vode na jednoj točki korelira s razinom podzemne vode na drugoj točki. Drugim riječima, iako je zbog varijabilnosti hidropedoloških čimbenika moguće ustvrditi da "svako stablo ima svoj način opskrbe vodom", pretjerana je teza da "svako stablo ima svoju podzemnu vodu". 5. Autor na više mjesta u svom članku ispravno ističe da šuma Repaš predstavlja samo dio šumskih ekosustava za koja je moguć negativan utjecaj nakon izgradnje HE Novo Virje. Za koje se sve sastojine oče |