DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Ptica snažnog reprodukcijskog potencijala


Naš vrabac, ptica godine 2002., pripadnik je roda
vrapčarki (Passeriformes), porodice zeba (Fringillidae)
i roda vrabac (Passer). Osobitost svih zeba, pa
tako i vrapca, je da im je kljun debeo i podešen za drobljenje
raznih sjemenki, koje su im pretežita hrana. Za
vrijeme gniježdenja i odgoja mladih većina tih ptica
hrani svoje mlade kukcima i njihovim razvojnim oblicima,
pa su u to vrijeme vrlo korisne. Sve ove ptice
nisu tupične selice, ostavši u pravilu vjerne zavičaju i
za najljuće studeni. Za razliku od većine zeba, koje
grade lijepa gnijezda u višim čestima drveća, vrabac ih
podiže ni osobito lijepa niti osobito trajna (makar u
njima i sam spava!), pod strehom u pukotinama zidova
i rupama krovišta, u dupljama stabala uz kuće i u "kućicama",
umjetnim dupljama, koje smo postavili za
gniježdenje ptica dupljašica.


Prema boji perja moguće gaje lučiti po spolu. Mužjak
se lako prepoznaje po kestenjastom plastu, sivom


tjemenu i trtici te crnom grlu. Ženka kao i mladi više su
svjetlijesmeđe boje sa samo jednom svijetlom krilnom
prugom (Radović 1999). Glasa se monotonim zivkanjem
"šilp", "šilp"... ili u naletu svađa, pri snubljenju
ženke, srditim "errr" ili "tetetetet". Neke posebne
uhu umiljate pjesme, poput pjeva ostalih zeba, vrabac
ne pozna.


Nakon spolne zrelosti (s navršenom godinom dana!)
jednom ustanovljeni par duže vremena ostaje zajedno
podižući potomstvo. Od ožujka do kolovoza ženka
snese 5-6 jaja na kojima, naizmjence s mužjakom, sjedi
12-14 dana. U prvim danima mlade isključivo hrane
upola probavljivim kukcima, pretežito gusjenicama
štetnih mrazovaca (Operophthera sp.). Nakon 15-17
dana mladi napuštaju gnijezdo, postajući sve to više
vegetarijanci. Vrabac je vrlo plodna ptica: redovno donese
tri, a i četiri legla godišnje!


Umiljati "žitokradica´


Kao "čovjekov kulturni pratitelj" ne čudi daje vrabac,
taj mali i neugledni "ptič" (i veliki krič!) našao
svoje mjesto u literaturi, glazbi... Dok je veliki W. A.
Mozart posvetio vrapcu jednu svoju skladbu, rimski
pjesnik i pisac erotskih i mitskih pjesama Publije Valerije
Katon, svojoj Ijubovci Lezbiji piše:


"Vrapče, djevojci mojoj ti si radost,


igra s tobom se često, privija te...


Kad bih mogao poput nje u igri


S tobom, vrapče, blažiti jade svoje duše!"


Prema Vaj di (1974) sve zebe pa tako i naš, kako
ga zove, domaći vrabac može biti štetan kao "žitokradica",
kada u jatu napadne posijana polja ili žito pri zriobi,
ali može biti i koristan kad se hrani sjemenjem korova
ili kad uništava insekte. Prema nekim autorima
borba protiv korova bila bi bez zeba beznadna!


Vrapci su veliki neprijatelji poljskog gospodarstva i
tu čine više štete nego što pojedu. Prema T h e m u, kako
to navodi Vaj d a, štete koje počini jedan vrabac iznose
godišnje 2,5 kg, pa čak i do 4,7 kg žita. Općenito
se vrapci malo hrane štetnim insektima; oni ne čine ni
10 % njihove hrane. Jedu cvjetne pupove i kidaju cvjetove.
Hrane se sočnim voćem (trešnjama, grožđem, ja


godama). Krupnije voće, poput šljiva, kajsija, krušaka,
samo načmu pa se ono pokvari.


Vrabac je već od davnine u svijetu smatran "zlim
štetnikom". Nismo ga bolje ni mi tretirali. Slično kao s
vukom, za čiju su glavu dosta dugo iza Drugog svjetskog
rata isplaćivane novčane nagrade ("taglie") i tamanjenje
vrabaca u ratu i poslije rata stimuliralo se
novčanim premijama! Iako momentalno uživa zakonsku
zaštitu (Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica
lAvesI iz 1995.godine sve su zebe pa tako i vrabac proglašene
posebno zaštićenim životinjskim vrstama), sve
su glasnija htijenja da se usporedo s donošenjem novog
Zakona o zaštiti prirode vrabac izuzme iz popisa zaštićenih
vrsta ptica.


Prijeti li našem vrapcu opasnost od nestanka? Naš
vrabac - ptica godine 2002. nije ugrožen, jer je općenito
raširen, izvanredno plodan i prilagodljiv (Božič
1983). Smatramo da, iako kod širokog kruga ljudi slovi
kao "štetočinac", ne bi smio doći na popis ptičjih
vrsta "bez lovostaje". Svojim brojnim potomstvom,
nama šumarnicima od značaja, uništava velik broj štetnih
insekata i njihovih razvojnih oblika.


Alojzije Frković


LITERATURA:


Božič, I. 1983: Ptici Slovenije. Lovska zveza SloveRužička,
I. 2002: Racionalno korištenje prirodnih
nije. Ljubljana str. 430. izvora. Priroda 4: 14-15.


Muzi ni ć, J. 2002: Međunarodni dani i godine u zaVaj
da, Z. 1974: Nauka o zaštiti šuma. Školska knjiga.


štiti prirode. Hrvatska vodoprivreda 113:49-51.


Zagreb str. 482.
Rucner, D., R. Kroneisl 1955: Moja knjiga o pticama.
Školska knjiga. Zagreb str. 184.