DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 91     <-- 91 -->        PDF

OBLJETNICE


STO DESET GODINA "LOVAČKOG VJESNIKA


Prvi broj današnjeg "Lovačkog vjesnika", kao sta-družtva za gojenje lova i ribarstva", izišao je kao dvoleškoga
glasila Lovačkog saveza Hrvatske, pod prvobroj
1 i 2 prije 110 godina, točnije u prvoj polovici mjebitnim
imenom "Viestnik Prvoga obćega hrvatskoga seca travnja 1892. godine. Da nije izišao na početku


Slika 1. Faksimil priopćenja Uredništva Prvog hrvatsko-slavonsko dalmatinskog lovačkog lista o "neumoljivim zapriekama´ pri izdavanju
lista objavljenom u Šumarskom listu za 1892. god. (br. <, str. 191)


godine, razlogom je bila nedoumica: da li prići izdanju
vlastitog lista ili prihvatiti za svoje javno društveno
glasilo postojeći "Prvi hrvatsko-slavonsko-dalmatinski
lovački list", koji je na samom početku godine
počeo izlaziti u Varaždinu. Nakon stoje zaključkom 2.
glavne skupštine Hrvatskoga družtva za gojenje lova i
ribarstva, održane u Zagrebu 17. ožujka 1892. to pitanje
prepušteno Upravnom odboru, i ta je dilema ubrzo
razriješena. Nakon izvještaja tajnika Društva Frana
Žavera Kesterčaneka da se s vlasnikom i urednikom
spomenutog lovačkog lista nije mogla postići
nagodba, na sjednici spomenutog odbora Društva
održanoj 28. ožujka 1892. jednoglasno je odlučeno


"da je u interesu Družtva, da ono imade svoj organ,
kojim će općiti sa svojim članovima". Taj će datum,
zapisat će koju godinu kasnije šumarnik i glavni urednik
lista F. Ž. Kesterčanek, u povijesti hrvatskoga
lovstva ostati upisan zlatnim slovima, jer je toga dana
definitivno odlučeno da se izdaje novi vlastiti list "kao
zvanični organ družtva", s osnovnom zadaćom "da
zastupa interese družtva i njegovih članova", a da uz to
"postane i obće strukovno glasilo drugova lovaca kao
prijatelja lova i lovstva u našoj domovini".


Slika 2. Naslovna stranica prvog (dvo)broja Lovačko-ribarskog
vjesnika, tada pod prvobitnim nazivom Viestnik Prvoga
obćega hrvatskoga Družtva za gojenje lova i ribartsva




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Tri urednika iz redova šumarskih stručnjaka


Kako je to zabilježeno u našem ´´Šumarskom listu"
u rubrici Listak, "Prvi hrvatsko-slavonsko-dalmatinski
lovački list" ili skraćeno "Lovački list", počeo je izlaziti
1. siječnja 1892. u Varaždinu pod nakladništvom i
uredničkim vodstvom izvjesnog pi. Cseney Vuch etična
alias Mikloša pl. Vučetića. Zamišljen kao polumjesečnik
obima jednog arka, prva dva broja za siječanj
1892. izišla su u Varaždinu, da bi zbog nastalih
teškoća glede daljnjeg izlaženja, a otud i premještanje
uredništva u Zagreb, na jedvite jade izišla još dva broja.
Budući da ponuđena usluga da taj list ujedno postane
i glasilo novo ustanovljenog Društva nije prihvaćena,
za Vučetićev "Lovački list" značilo je to ujedno i
kraj izlaženja.


lako, sudeći po iznesenom, naš „Viestnik ..." (koji
od 1894. mijenja ime u "Lovačko-ribarski viestnik", a
od 1948. u "Lovački vjesnik", pod kojim imenom izlazi
i danas) nije zacijelo prvi hrvatski lovački list, bez
dvoumljenja "jedini je stručni list lovstva u Hrvatskoj"
... "koji spada medu najstarije lovačke listove u Europi,
a izlazi neprekidno od svog postanka..." (Jagić
1953). U njegovoj 110 godina dugoj povijesti izlaženja
tri su, od ukupno 11 dosadašnjih urednika, bili iz redova
šumarskih stručnjaka: Fran Žaver Kesterčane k
(1892-1910), Ivo Čeović (1940-1945) i Tihomir
Kovačević (1982-1991).


Slika 3. Fran Žaver Kesterčanek, prvi ureSlika
4. Šumarnik Ivo Čeović list je uređiSlika
5. Tihomir Kovačević, treći šumardnik
Lovačko-ribarskog vjesnika vao tijekom Drugog svjetskog rata ski stručnjak koji je list uređivao


Prvi urednik Fran Žaver Kesterčanek (Zagreb,


14. 9. 1856-21. 8. 1915) list je uređivao od prvog
broja 1892. do prvog broja 1910., dakle punih 18 godina.
Usporedo sa svojim premještanjima "po službenoj
dužnosti" u Varaždin, Križevce i Zagreb i list je na
duže ili kraće vrijeme bio tiskan u tim mjestima, da bi
počevši od 1895.godine ustalio svoje izlaženje u
Zagrebu u Tiskari Dragutina Albrechta. Od 148 stranica
i 37 članaka, bilježaka i informacija prvog godišta,
tiskanog u oktav formatu 15,5 x 24,5 cm, Kesterčanek
je, zahvaljujući svojoj stručnosti, upornosti, marljivosti
i autoritetu, već u četvrtoj godini uspio povećati broj
stranica lista na 200, a broj napisa na više od stotinu.
Kako list uz lov prati i ribolov, u trećoj godini izlaženja
(1894) listu daje novo skraćeno ime "Lovačko-ribarski
viestnik", a u petoj (1896) mijenja oblik u veliki kvart
format (25 x 32 cm) obima 144 stranice.
O čemu piše "Lovačko-ribarski viestnik" za Kesterčanekova
urednikovanja? Prve stranice lista obično su


ođ 1982. do 1991. godine


rezervirane za članke iz lovačke beletristike, lovačke
doživljaje te popularno pisane priloge iz lovne znanosti
i struke, često bogato ilustrirane. Svaki broj lista ima
stalnu rubriku Dopisi, u kojoj se, osim vijesti s terena,
redovito objavljuju odlični Iskazi o ulovljenoj divljači i
utamanjenoj zvjeradi "kao dragocjeni dokumenti naše
lovačke prošlosti". Kako je to vrijeme kad se u promet
stavlja novi bezdimni barut, a stare „drotarice" zamjenjuju
suvremenim obocjevkama, pronalaze novi putevi
uzgoja plemenite divljači i njihovo "racionalno umnožavanje",
list prati sva ta događanja, povećavajući iz godine
u godinu, broj svojih čitatelja i suradnika. Novopokrenuto
glasilo, zahvaljujući glavnom i odgovornom
uredniku, svoje stranice rado ustupa i polemičkim člancima
vezanim uz donošenje novog Zakona o lovu i Zakona
o zaštiti ptica (oba iz 1893), Zakona o ribarstvu i
slatkim vodama (iz 1896) i drugo. Za tu svoju raznolikost,
informiranost i aktualnost valja zahvaliti brojnim
vanjskim suradnicima, tzv. povjerenicima koje je ured




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 95     <-- 95 -->        PDF

(Foto: Alojzije Frković)


vojivog dijela hrvatske kulture", u ime Uredništva nekoliko
idućih brojeva formalno će potpisati tajnik, odnosno
znanstveni djelatnik HLS-a Dragutin Gaj ski,
odnosno dr. se. Antun Alegro, da bi od broja 7/8 za
1995. godinu list počeo uređivati sadašnji glavni i
odgovorni urednik Marijan L e k i ć .


Na završnoj svečanosti obilježavanja 120. godišnjice
organiziranog lovstva u Hrvatskoj i 110. godišnjice


Slika 7. Ugledni gosti i uzvanici proslave značajnih lovačkih jubi


leja na svečanoj sjednici HLS-a u hotelu "Opera" 3. stude


nog 2001. (Foto: Boris Debogović)


neprekidnog izlaženja "Lovačkog vjesnika" 3. studenog
2001. u hotelu "Opera" u Zagrebu, predsjednik
HLS-a Đuro Dečak o Vjesniku je rekao između ostalog:
"Osnovan davne 1892. godine, list nije imao samo
svrhu da djeluje na stručnom lovačkom planu već da
bude i izraz nacionalnih težnji Hrvata, kako u okviru
Austro-Ugarske monarhije tako i bivše Jugoslavije.
Ovoj tradiciji i ovoj orijentaciji "Lovački vjesnik" je
ostao vjeran i do današnjih dana kada izlazi u nakladi
od 55.000 primjeraka. Ne ulazeći u sadržaj našeg glasila
tijekom tako dugog razdoblja izlaženja, ne spominjući
njegove časne urednike i brojne suradnike, slobodan
sam ustvrditi da su rezultati djelovanja našeg
"Vjesnika" najbolje jamstvo za njegovo daljnje uspješno
izlaženje, prosperitet i svaki napredak".


Alojzije Frković


LITERATURA:


Čeović , I. 1941: U pedesetoj godini. Lovački-ribarski
vjesnik 1, str. 2-4.


Čeović , I. 1942: U drugo polustoljeće. Lovačko-ribarski
vjesnik 1, str. 4-6.


Frković , A. 1993: Bibliografija Lovačko-ribarskog
vjesnika 1892-1991. Lovački Savez Hrvatske
Zagreb, str. 472.


Frković , A. 2001: Sto deset godina "Lovačkog vjesnika".
Lovački vjesnik 1-2, str. 7; 3, str. 7; 4,
str. 7; 5, str. 5; 6, str. 5; 7/8, str. 5; 9, str. 5; 10,
str. 9; 11, str. 11; 12, str. 11.


Frković,A.2001: Sto deset godina u službi hrvatske
lovne prosvjete. Lovački vjesnik 11, str. 6-9;
12, str. 14-21.


Jagić , R. 1953: Šezdeset godina "Lovačkog vjesnika".
Lovački vjesnik 7-8, str. 159-162.


Kesterčanek, F. 1897: Tko za "Viestnik..." taj
za družtvo. Lovačko-ribarski viestnik 12, str.
133-134.


Kesterčanek, F. 1901: Na domaku prvog desetgodišta.
Lovačko-ribarski viestnik 12, str. 133-134.
Kovačević , T. 1991: U susret 100. obljetnici. Lovački
vjesnik 1-2, str. 3.
Lekić, M. 2001: 110 godina u službi prirode i lova.
Lovački vjesnik 1-2, str. 3.
Raić, L. 1963: "Lovački vjesnik" od osnutka 1892.
do 1918. Lovački vjesnik 10, str. 223-225.
Raić, L. 1963: "Lovački vjesnik" od 1918. do 1946.
Lovački vjesnik 12, str. 284-288.
Raić, L. 1972: Osamdesetgodišnjica "Lovačkog vjesnika".
Lovački vjesnik 9, str. 211-214.
R6ssler,E . 1910: K promjeni uredništva našeg lista.
Lovačko-ribarski viestnik 2, str. 21.
Stopar,B. 1962: Sedamdesetogodišnjica "Lovačkog
vjesnika". Lovački vjesnik 8/9, str. 189-192.
Zoričić , M. 1942: Pedesetprvo godište. Lovačko-ribarski
vjesnik 1, str. 1-3.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 93     <-- 93 -->        PDF

nik pronalazio u redovima pismenih lugara, nadlugara, čko-ribarskog vjesnika" (LRV). Umro je 21. kolovoza


šumarnika, pravnika i bogatih lovozakupnika iz svih 1915. ne dočekavši kraj Prvog svjetskog rata. Svojim
krajeva tadašnje Hrvatske i Slavonije, koji su "revno izdjelovanjem
kao prvi urednik Vjesnika doista je zasluvješćivali
uredništvo o svim zanimljivim događajima iz žio spomenik „trajniji od mjedi" (R a i ć 1962).
svog područja".


Ogromne su i neprolazne zasluge Frana Žav. Kesterčaneka
u pokretanju, održanju i afirmaciji "Lova


Šumari među najrevnosnijim suradnicima


Godine 1910. od broja 2 uredništvo lista preuzeo je
Ervin Rossler (Kyjov, Moravska, 20. 8. 1876 - Zagreb,
6. 1. 1933), doktor bioloških znanosti i sveučilišni
profesor, koji je predmet Lovstvo predavao na Šumarskoj
akademiji i na Šumarskom odjelu Gospodarsko-
šumarskog fakulteta u Zagrebu. Kao vrli poznavatelj
prirodnih znanosti otišao je korak dalje od svog
slavnog predšasnika. Svoje gledanje na lovačku praksu
temeljio je na činjenici da priroda predstavlja jedinstvo,
da postoji vezani lanac odnosa vrsta unutar prirode
koji čovjek sve više narušava. Sloveći kao prvi propagator
ekologije u nas, te svoje stavove zastupa i potiče i
kao urednik LRV-a i kao tajnik Prvog hrvatskog
društva za gojenje lova i ribarsta. Uredujući list uoči,
za vrijeme i prvih godina nakon Prvog svjetskog rata,
Rossler se suočava s nepremostivim financijskim
(ne)prilikama i pomanjkanjem suradnika. Da bi osigurao
kontinuitet izlaženja lista, dobar dio prostora na
vidno manjem obimu (tijekom pet godina, od 1915. do
1919. god. LRV je tiskan na ukupn 282 stranice ili 5
stranica po broju, s ukupno 136 većih i kraćih priloga)
ispunjava vlastitim člancima, od zanimljivih i poučnih
priloga iz stranog, pretežito njemačkog tiska, do odličnih
članaka iz ribarstva, opravdavaju tako ime časopisa
kao lovačkog i ribičkog glasila.


Godine 1928. na scenu stupa liječnik u uredničkoj
ulozi. Riječ je dabome o dr. med. Alfonsu Šemperu
(Graz, Austrija, 25. 10. 1892 - Zagreb, 25. 9. 1940),
koji je smrću Ervina Rosslera, slijedom dosadašnje
prakse, kao tajnik Prvog hrvatskog društva, automatizmom
preuzeo dužnost glavnog i odgovornog urednika
lista. Preuzimajući uređivanje lista, zapisat će jedan od
kasnijih urednika LRV-a, Šemper je donio dvije najvažnije
kvalitete dobra urednika: skromnost glede vlastitih
autorskih ambicija i instinkt za pronalaženje i otkrivanje
pravih suradnika, koji će list "nositi". U te zasigurno
valja uvrstiti šumarnike Zlatka Turkalja,
Pavla Wittmanna, Vilima Dojko vica... Za njegova
urednikovanja, počevši od 1926. godine LRV postao
je, uz glasilo svog osnivača Hrvatskog društva za
gojenje lova i ribarstva, i glasilo novoustanovljenog
Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (osnovan
1925. godine).


Preranom i iznenadnom smrću zaslužnog tajnika i
urednika Alfonsa Šempera, koji je već sačinio program


za dostojnu proslavu skorašnje pedesetogodišnjice izlaženja
Vjesnika, pod kraj 1940. god. za urednika je
imenovan još jedan šumarnik, ing. Ivo Čeović , koji
će list voditi praktički tijekom svih godina Drugog
svjetskog rata. Živeći i radeći u izuzetno teškim prilikama,
kada je "sav svijet obuhvaćen plamenom rata
kakvog ne pamti povijest roda ljudskoga", Čeović kao
dokazani šumarski i lovni stručnjak čini izuzetne napore
da poput svojih prethodnika, "koji su radili neumorno
da naš prvi i najstariji lovački list... ne smije prestati
izlaziti", osigura listu daljnje izlaženje. U tome ga
nije omela ni privremena odluka Predsjedništva vlade
NDH od 24. lipnja 1942. "o obustavi daljnjeg izlaženja
tiskopisa "Lovačko-ribarski vjesnik", a sve sa željom
da lovcima pruži što više stručnog štiva iz domene uzgoja,
zaštite i lova divljači.


Na pragu drugog polustoljeća izlaženja LRV-a Čeović
se putem lista obraća lovcima potencijalnim suradnicima,
kojih uvijek nedostaje, ovim riječima: "Živa riječ
je dobra, ali pisana je još bolja... Naš "Lovačko-ribarski
vjesnik", taj nosilac lovačke prosvjete i nauke
čeka na vaše članke i dopise, čeka da ih prenese do krajnjih
granica naše drage domovine". Za Čeovićeva mandata,
a preko stranica LRV-a, na hrvatsku lovačku scenu
stupapravnikdr.se. Milovan Zoričić, zasigurno jedna
od vodećih ličnosti lovačke organizacije Hrvatske i šire.
Ustvrdivši u svom uvodniku za broj od siječnja 1942.
godine daje naš list ne samo prvi na jugoistoku Europe,
nego i medu prvima na Starom kontinentu (stariji su od
LRV-a samo belgijski "Chasse et peche" i njemački
"Der Deutsche Jager"), Zoričić piše: "Činjenica da je
naše glasilo i kroz najteža vremena punih 50 godina služilo
hrvatskoj lovnoj prosvjeti, svakako daje dokaza obstojnosti
jedne visoko razvijene tradicije i osjećaja dužnosti
naših lovaca. To tim više, što za razliku od ogromne
većine drugih lovačkih časopisa , suradnici našeg
Vjesnika ne primaju nikakvu plaću za svoje članke,
nego je svaki članak dobrovoljni doprinos u radu za
opće dobro... Tu našu tradiciju dužnost nam je stoga
sačuvati uz svaku žrtvu, jer možemo na nju biti ponosni
i jer se ako igdje, a ono u kulturnim stvarima
na prošlosti najbolje gradi budućnost".


Samo na kratko u prvom poslijeratnom razdoblju
dužnost urednika preuzima književnik Danko A ngj e linović
(Makarska, 13.4. 1891 -23.9. 1963), da bi




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 94     <-- 94 -->        PDF

počevši od 1947. godine novoustanovljena Privremena
uprava Saveza lovačkih društava NR Hrvatske na mjesto
glavnog i odgovornog urednika postavila književnika
Bogdana Stop ara (Zagreb, 15. 9. 1921 - Zagreb,
18. 10. 1988), koji će, uz stanku od nepune četiri
godine, list uređivati gotovo punih 30 godina.


Novo društveno-političko uređenje, a s tim u vezi i
sve veće zadaće, zahtijevali su neminovno ozbiljnije
promjene i sadržaja i opreme lovačkog glasila. Nametnula
se ozbiljna potreba da se novom "narodnom lovcu"
dade osnovno stručno štivo, da mu se prikaže
stvarno stanje u lovištima i upozori na mjere koje treba
poduzeti da se ono popravi, da se podigne brojno stanje
divljači. Izvrsni Stoparovi uvodnici predstavili su nam
tako donošenje nemalog broja "saveznih" i "republičkih"
zakona o lovstvu, ukidanje kotarskih i ustanovljenje
općinskih lovačkih saveza, izvanrednu skupštinu
Lovačkog saveza Hrvatske u Varaždinu 1969. godine.


Rezultati djelovanja "Lovačkog vjesnika


Počevši od dvobroja 7/8 za 1982., u kojem je objavljen
nekrolog nenadano preminuloj mladoj urednici
Mirjani Šilobod i razgovor s Bogdanom Stoparom urednikom
s najdužim stažem, na mjesto urednika "Lovačkog
vjesnika" postavljen je Tihomir Kovačević
(Danilovgrad, Crna Gora, 25. VII 1948), treći po redu
šumarski stručnjak na toj dužnosti. Kako bez dobrih
suradnika nema ni dobrih članaka, a otud ni dobrog lista,
uz stare već afirmirane suradnike, poput šumara Drage
And rašića, Zvonka Cara, Jana B r n e, Đure N i kolandića,
Alojzija Frkovića, Josipa Pordana...,
agronome Josipa Kišpatića, Stjepana Darabuša...,
veterinare Ota R o h r a, Maksa K a r 1 o v i ć a,
liječnika Bogdana Sabljicu i drugih. Kovačević
pronalazi nova imena koja će svojim prilozima i tematikom
koju obrađuju unijeti toliko potrebnu svježinu i
dati novi "štih" listu. Tako će akademik Mirko M a 1 e z
otpočeti s nizankom na temu divljači, lova i lovstva u
prethistoriji, Tomislav Hruškovec sa serijalom "najljepše
stranice animalistike", šumamik Željko Štahan


o manje poznatim, rijetkim i ugroženim životinjama i
bilinama, Marijan Žižanović o sokolarstvu i lovnim
pticama grabljivicama, Jovica B a 1 ać o lovnim psima i
kinologiji. Odlične priloge iz tog razdoblja potpisuju:
Josip Gelenčir, Rade Stojadinović, Đuro
koja je svojim zaključcima otvorila novu eru u hrvatskome
lovstvu i u organizacijskom pogledu i glede odnosa
u prirodi. Iz njegovog britkog i lucidnog pera nije
samo popraćen nego je i sročen Program razvitka lovstva
Hrvatske, koji je "po svojim suvremenim načelima
postao dugoročni putokaz razvitka naše lovačke
organizacije". To isto vrijedi i za Povelju o lovačkoj
etici, ponašanju i lovačkim običajima (1972), kojom je
ocrtan lik tadašnjeg lovca, da nabrojimo samo neke
najznačajnije.


Za Stoparova kraćeg izbivanja s mjesta urednika tu
će dužnost od 1955. do početka 1959. obavljati kustos
Lovačkog muzeja LSH Lazar Raić (Mohač, Mađarska,
19. 8. 1901 - Zagreb, 21. 4. 1978), a nakon Stoparovog
definitivnog povlačenja iz aktivne službe (1979)
kroz sljedeće tri godine na dužnosti glavnog i odgovornog
urednika bit će biologinja Mirjana Šilobod (Jastrebarsko,
27. 3. 1948 -Zagreb, 18. 6. 1982.).


- jamstvo njegova daljnjeg prosperiteta
urednik, "prikriveni hajduci u redovima lovaca" koji su
u "balvan revoluciji digli lovačku pušku na svog prvog
susjeda, prijatelja, čovjeka s kojim su osuđeni živjeti
zajedno..."


Nije stoga čudo da će za najžešćeg udara agresije
(srpanj-prosinac 1991) iz Lovačkog saveza Hrvatske
biti odaslana obavijest da "Lovački vjesnik" zbog ratnog
stanja "do daljnjega neće izlaziti". No Uredništvo i
novi urednik Edi Marinović (Split, 2. 12. 1954 Đurđevac,
27. 8. 1994) to ne prihvaćaju. "Obustava bi",
riječi su Marino vica u njegovom prvom obraćanju čitateljima,
"na neki način značila i predaju, malu kapljicu
u slapu agresorskih želja da ukine i izbriše sve
hrvatsko..."


Iznenadna i tragična smrt urednika Edija Marinovića
bila je velik gubitak za kvalitetu i čitanost "Lovačkog
vjesnika". Da se do izbora novog urednika
sačuva kontinuitet izlaženja lista kao "važnog i neod


.ledanaest urednika Lovačko-ribarskog vjesnika u prvih
110 godina izlaženja (1892-2002)


1. Fran Z. Kesterčanek
2. Ervin Rossler
3. Alfons Semper
H u b e r, šumar Zoran T i m a r a c, Duško G r g i č e v i ć 4. Ivo Ceović
i mnogi drugi. Za urednikovanja Tihomira Kovačevića 5. Danko Angjelinović
broj lovaca, a otud i čitatelja "Lovačkog vjesnika" stal6.
Bogdan Stopar
no raste. Od 68.000 u 1985. godini, broj lovaca se u 7. Lazar Raić
1986. povećao na rekordnih 71.000, kolika je trebala 8. Bogdan Stopar
biti i naklada lista. Da je potkraj devedesetih godina 9. Mirjana Šilobod
prošlog stoljeća naše lovačko glasilo zaista došlo u 10. Tihomir Kovačević
nepriliku da utihne, nisu bili razlozi financijske prirode. 11. Edi Marinović
Posrijedi je agresija na Hrvatsku i, kako je to zabilježio 12. Marijan Lekić


1892- 1910 (broj 1)
1910 (br. 2)- 1928 (br. 6)
1928 (br. 7) - 1940(br. 10)
1940 (br. 11)- 1945 (br. 2)
1945 (br. 3)- 1946 (br. 2)
1947-1955 (br. 8)
1955 (br. 9)- 1958/59 (br. 12)
1959/60.- 1979 (br. 5)
1979 (br. 6)- 1982(br. 6)
1982 (br. 7)- 1991 (br. 8)
1991 (br. 9)- 1994(br. 10)
1995 (br. 7/8) i dalje