DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 93 <-- 93 --> PDF |
nik pronalazio u redovima pismenih lugara, nadlugara, čko-ribarskog vjesnika" (LRV). Umro je 21. kolovoza šumarnika, pravnika i bogatih lovozakupnika iz svih 1915. ne dočekavši kraj Prvog svjetskog rata. Svojim krajeva tadašnje Hrvatske i Slavonije, koji su "revno izdjelovanjem kao prvi urednik Vjesnika doista je zasluvješćivali uredništvo o svim zanimljivim događajima iz žio spomenik „trajniji od mjedi" (R a i ć 1962). svog područja". Ogromne su i neprolazne zasluge Frana Žav. Kesterčaneka u pokretanju, održanju i afirmaciji "Lova Šumari među najrevnosnijim suradnicima Godine 1910. od broja 2 uredništvo lista preuzeo je Ervin Rossler (Kyjov, Moravska, 20. 8. 1876 - Zagreb, 6. 1. 1933), doktor bioloških znanosti i sveučilišni profesor, koji je predmet Lovstvo predavao na Šumarskoj akademiji i na Šumarskom odjelu Gospodarsko- šumarskog fakulteta u Zagrebu. Kao vrli poznavatelj prirodnih znanosti otišao je korak dalje od svog slavnog predšasnika. Svoje gledanje na lovačku praksu temeljio je na činjenici da priroda predstavlja jedinstvo, da postoji vezani lanac odnosa vrsta unutar prirode koji čovjek sve više narušava. Sloveći kao prvi propagator ekologije u nas, te svoje stavove zastupa i potiče i kao urednik LRV-a i kao tajnik Prvog hrvatskog društva za gojenje lova i ribarsta. Uredujući list uoči, za vrijeme i prvih godina nakon Prvog svjetskog rata, Rossler se suočava s nepremostivim financijskim (ne)prilikama i pomanjkanjem suradnika. Da bi osigurao kontinuitet izlaženja lista, dobar dio prostora na vidno manjem obimu (tijekom pet godina, od 1915. do 1919. god. LRV je tiskan na ukupn 282 stranice ili 5 stranica po broju, s ukupno 136 većih i kraćih priloga) ispunjava vlastitim člancima, od zanimljivih i poučnih priloga iz stranog, pretežito njemačkog tiska, do odličnih članaka iz ribarstva, opravdavaju tako ime časopisa kao lovačkog i ribičkog glasila. Godine 1928. na scenu stupa liječnik u uredničkoj ulozi. Riječ je dabome o dr. med. Alfonsu Šemperu (Graz, Austrija, 25. 10. 1892 - Zagreb, 25. 9. 1940), koji je smrću Ervina Rosslera, slijedom dosadašnje prakse, kao tajnik Prvog hrvatskog društva, automatizmom preuzeo dužnost glavnog i odgovornog urednika lista. Preuzimajući uređivanje lista, zapisat će jedan od kasnijih urednika LRV-a, Šemper je donio dvije najvažnije kvalitete dobra urednika: skromnost glede vlastitih autorskih ambicija i instinkt za pronalaženje i otkrivanje pravih suradnika, koji će list "nositi". U te zasigurno valja uvrstiti šumarnike Zlatka Turkalja, Pavla Wittmanna, Vilima Dojko vica... Za njegova urednikovanja, počevši od 1926. godine LRV postao je, uz glasilo svog osnivača Hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva, i glasilo novoustanovljenog Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (osnovan 1925. godine). Preranom i iznenadnom smrću zaslužnog tajnika i urednika Alfonsa Šempera, koji je već sačinio program za dostojnu proslavu skorašnje pedesetogodišnjice izlaženja Vjesnika, pod kraj 1940. god. za urednika je imenovan još jedan šumarnik, ing. Ivo Čeović , koji će list voditi praktički tijekom svih godina Drugog svjetskog rata. Živeći i radeći u izuzetno teškim prilikama, kada je "sav svijet obuhvaćen plamenom rata kakvog ne pamti povijest roda ljudskoga", Čeović kao dokazani šumarski i lovni stručnjak čini izuzetne napore da poput svojih prethodnika, "koji su radili neumorno da naš prvi i najstariji lovački list... ne smije prestati izlaziti", osigura listu daljnje izlaženje. U tome ga nije omela ni privremena odluka Predsjedništva vlade NDH od 24. lipnja 1942. "o obustavi daljnjeg izlaženja tiskopisa "Lovačko-ribarski vjesnik", a sve sa željom da lovcima pruži što više stručnog štiva iz domene uzgoja, zaštite i lova divljači. Na pragu drugog polustoljeća izlaženja LRV-a Čeović se putem lista obraća lovcima potencijalnim suradnicima, kojih uvijek nedostaje, ovim riječima: "Živa riječ je dobra, ali pisana je još bolja... Naš "Lovačko-ribarski vjesnik", taj nosilac lovačke prosvjete i nauke čeka na vaše članke i dopise, čeka da ih prenese do krajnjih granica naše drage domovine". Za Čeovićeva mandata, a preko stranica LRV-a, na hrvatsku lovačku scenu stupapravnikdr.se. Milovan Zoričić, zasigurno jedna od vodećih ličnosti lovačke organizacije Hrvatske i šire. Ustvrdivši u svom uvodniku za broj od siječnja 1942. godine daje naš list ne samo prvi na jugoistoku Europe, nego i medu prvima na Starom kontinentu (stariji su od LRV-a samo belgijski "Chasse et peche" i njemački "Der Deutsche Jager"), Zoričić piše: "Činjenica da je naše glasilo i kroz najteža vremena punih 50 godina služilo hrvatskoj lovnoj prosvjeti, svakako daje dokaza obstojnosti jedne visoko razvijene tradicije i osjećaja dužnosti naših lovaca. To tim više, što za razliku od ogromne većine drugih lovačkih časopisa , suradnici našeg Vjesnika ne primaju nikakvu plaću za svoje članke, nego je svaki članak dobrovoljni doprinos u radu za opće dobro... Tu našu tradiciju dužnost nam je stoga sačuvati uz svaku žrtvu, jer možemo na nju biti ponosni i jer se ako igdje, a ono u kulturnim stvarima na prošlosti najbolje gradi budućnost". Samo na kratko u prvom poslijeratnom razdoblju dužnost urednika preuzima književnik Danko A ngj e linović (Makarska, 13.4. 1891 -23.9. 1963), da bi |