DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 96     <-- 96 -->        PDF

PRIZNANJA


ZLATNA MEDALJA ZA dr. se. MIROSLAVA HARAPINA


U organizaciji Hrvatskog društva
biljne zaštite, a pod pokroviteljstvom
Ministarstva poljoprivrede i
šumarstva, održan je 46. Seminar
biljne zaštite u Opatiji od 12. do 15.
veljače 2002. g. Prije stručnog dijela
prvi puta u 46 godina djelovanja
društva podijeljene su nagrade zaslužnim
stručnjacima za zaštitu bilja.
Nagrađeni su: Akademik Milan
Maceljski platinastom medaljom,
a zlatnu su dobili prof. Ljubica
Valenčić, dipl. ing. Stjepan Keglević,
dipl. ing. Velimir Seiwerth,
dr. se. Miroslav Harapin
i dipl. ing. Branko B r i t v e c . Dr. se.
Miroslav Harapin je jedini šumar,
a ostali nagrađeni su agronomi.


Dr. se. Miroslav Harapin,
znanstveni savjetnik, diplomirao, magistrirao i doktorirao
je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Od 19581961.
radi u Šumariji Fužine u Gorskom kotaru. Već
tada se susreo s problematikom sušenja šuma. Jelove
šume je napao jelin moljac igličar, i to u takvim razmjerima
da se govorilo o epidemijskom napadu i sušenju
jele.


Žarište napada bilo je upravo na području Šumarije
Fužine, gdje su jelove šume bile ugrožene od suše na


Od 1961. g. vodi Odjel za zaštitu
šuma, a od 1974. Odjel za uzgajanje
i zaštitu šuma.


Od 1978. vodi Centar za dijagnozu
i prognozu (DPS) u šumarstvu


R. Hrvatske. Dao je veliki doprinos
unapređenju DPS-a. Prvi je u nas
uveo metodu skidanja hrastovih
grana tijekom mirovanja vegetacije
siječanj-veljača). Njihovom analizom
u laboratoriju dobivaju se
sljedeći podaci: postotak živih i
suhih graničica, odnos muških i
ženskih pupova i prisutnost defolijatora
i drugih štetnika koji prezimljuju
na granama. Iz dobivenih i
analiziranih podataka procjenjivao
se urod žira i pojava defolijatora u
šumama. Dao je veliki doprinos
unapređenju biološkog suzbijanja u operativnim
avioakcijama, posebice na Jadranu i u kontinentalnom
dijelu gdje je to bilo moguće. Prvi je u nas primijenio
uporabu feromona i Bakkeov-u klopku za monitoring i
suzbijanje smrekovih potkornjaka. Bio je aktivni član


južnom rubu areala jele. Tu je bio početak njegovog
rada. Nakon toga, 1961. g. dolazi u Šumarski institut
(tada Zavod za četinjače Karlovac, pa Jugoslavenski
institut za četinjače u Jastrebarskom, a od 1974. Šumarski
institut, Jastrebarsko) i gdje ostaje do odlaska u
mirovinu 1995. g.