DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 11 <-- 11 --> PDF |
J. Medak. D. Slade, M. Vukelić, J. Medvedović: ŠUME HRASTA LUŽNJAKA U PREDJELIMA ... Šumarski list br. 5 6, CXXV1 (2002), 251-260 Na jugozapadnim je padinama zbog toga granica lužnjakovih i jelovih šuma difuzna, dok je s druge strane, na sjeveroistočnim oštro izražena. Tu se jelove šume izravno nastavljaju na šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Zbog toga se tu u lužnjakovim šumama pojavljuju jela i bijeli jasen u sloju grmlja i prizemnog rašća. Također se na blokovima stijena javljaju vrste iz reda Fagetalia: Moehringia muscosa, Lactuca muralis, Phyllitis scolopendrium, Geranium robertianum, Lon i cera nigra, i druge. Digitalni model reljefa - Digital elevation model Digitalni model reljefa "Premužnog jezera" je prikazan trodimenzionalno (u pogledu odozgo i sa strane) na karti br. 3. Na najnižim položajima je livada, na višim su šume hrasta lužnjaka (između crvenih crta) i na još višim su mezofitne šume jele i termofitne šume crnoga graba. Slika 3. Poplava u šumi hrasta lužnjaka "Premužnog jezera" na dan 15. 1. 2001. godine Picture 3 Flood in the Peduncled Oak forest in "Premužno jezero" on 15. January 2001 (Foto: M. Vukelić) Karta 3. Digitalni trodimenzionalni model reljefa šumskog predjela "Premužno jezero" Map 3 Digital elevation model of the forest area "Premužno jezero" Genetsko porijeklo hrasta lužnjaka u Lici - Genetic origin of the Peduncled Oak Hrast lužnjak u istraživanoj populaciji je haplotipa 2. Hrast ovog haplotipa kloroplastne DNA izgrađuje populacije hrasta lužnjaka u Istri (Motovunska šuma), Lici (Drežničko polje, Trnovačke bare kod Gospića, spomenuta populacija kod Otočca), Turopolju (Turopoljski lug kod Velike Gorice). Sporadično je nađen i u populacijama središnje Hrvatske u kojoj ne izgrađuje čiste sastojine, već se miješa s drugim haplotipovima. Distribucija haplotipa 2 u Europi prikazana je na karti 4. On je rasprostranjen od Sicilije na jugu do Litve na sjeveroistoku (Peti t i dr. 2002). Zadnje ledeno doba hrastovi su preživjeli u malim enklavama na jugu Europe. Nalazišta fosilnog polena iz vremena maksimuma ledenog doba (glacijalnog maksimuma, prije 18-15.000 godina) upućuju na glacijalna pribježišta na obroncima planina Sierra Nevada na Iberijskom poluotoku (današnja Španjolska), Središnjem dijelu Apeninskog poluotoka (današnja srednja Italija) i na južnim obroncima Sarsko-Pindskog gorja na jugu Balkanskog poluotoka (današnja Grčka) (Brewer i dr. 2002). Distribucija haplotipa 2 prikazana na karti 4, upućuje na njegovo Apeninsko porijeklo. S povlačenjem leda on se širio od današnje srednje Italije (Laghi di Montichio) duž lanaca Apenina na sjeverozapad (Finesch i i dr. 2002). Krajem ledenog doba razina Jadranskog mora bila je niža nego danas, pa je plitak Sjeverni Jadran tada bio kopno. Preko ovog kopnenog mosta |