DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 11     <-- 11 -->        PDF

J. Medak. D. Slade, M. Vukelić, J. Medvedović: ŠUME HRASTA LUŽNJAKA U PREDJELIMA ... Šumarski list br. 5 6, CXXV1 (2002), 251-260
Na jugozapadnim je padinama zbog toga granica lužnjakovih
i jelovih šuma difuzna, dok je s druge strane,
na sjeveroistočnim oštro izražena. Tu se jelove šume
izravno nastavljaju na šume hrasta lužnjaka i običnoga
graba. Zbog toga se tu u lužnjakovim šumama pojavljuju
jela i bijeli jasen u sloju grmlja i prizemnog rašća.
Također se na blokovima stijena javljaju vrste iz reda


Fagetalia: Moehringia muscosa, Lactuca muralis,
Phyllitis scolopendrium, Geranium robertianum, Lon
i cera nigra, i druge.


Digitalni model reljefa - Digital elevation model


Digitalni model reljefa "Premužnog jezera" je prikazan
trodimenzionalno (u pogledu odozgo i sa strane)
na karti br. 3.


Na najnižim položajima je livada, na višim su šume
hrasta lužnjaka (između crvenih crta) i na još višim su
mezofitne šume jele i termofitne šume crnoga graba.


Slika 3. Poplava u šumi hrasta lužnjaka "Premužnog jezera" na
dan 15. 1. 2001. godine
Picture 3 Flood in the Peduncled Oak forest in "Premužno jezero"
on 15. January 2001
(Foto: M. Vukelić)


Karta 3. Digitalni trodimenzionalni model reljefa šumskog predjela "Premužno jezero"
Map 3 Digital elevation model of the forest area "Premužno jezero"


Genetsko porijeklo hrasta lužnjaka u Lici - Genetic
origin of the Peduncled Oak


Hrast lužnjak u istraživanoj populaciji je haplotipa


2. Hrast ovog haplotipa kloroplastne DNA izgrađuje
populacije hrasta lužnjaka u Istri (Motovunska šuma),
Lici (Drežničko polje, Trnovačke bare kod Gospića,
spomenuta populacija kod Otočca), Turopolju (Turopoljski
lug kod Velike Gorice). Sporadično je nađen i u
populacijama središnje Hrvatske u kojoj ne izgrađuje
čiste sastojine, već se miješa s drugim haplotipovima.
Distribucija haplotipa 2 u Europi prikazana je na karti
4. On je rasprostranjen od Sicilije na jugu do Litve na
sjeveroistoku (Peti t i dr. 2002).
Zadnje ledeno doba hrastovi su preživjeli u malim
enklavama na jugu Europe. Nalazišta fosilnog polena


iz vremena maksimuma ledenog doba (glacijalnog
maksimuma, prije 18-15.000 godina) upućuju na glacijalna
pribježišta na obroncima planina Sierra Nevada
na Iberijskom poluotoku (današnja Španjolska), Središnjem
dijelu Apeninskog poluotoka (današnja srednja
Italija) i na južnim obroncima Sarsko-Pindskog
gorja na jugu Balkanskog poluotoka (današnja Grčka)
(Brewer i dr. 2002).


Distribucija haplotipa 2 prikazana na karti 4, upućuje
na njegovo Apeninsko porijeklo. S povlačenjem
leda on se širio od današnje srednje Italije (Laghi di
Montichio) duž lanaca Apenina na sjeverozapad (Finesch
i i dr. 2002). Krajem ledenog doba razina Jadranskog
mora bila je niža nego danas, pa je plitak Sjeverni
Jadran tada bio kopno. Preko ovog kopnenog mosta