DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 53 <-- 53 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 5-6, CXXVI (2002), 299-305 UDK 630* 451 + 462 PAŠARENJE NA VELEBITU GRAZING ON VELEBIT Marko VUKELIĆ* SAŽETAK: Iskorištavanje sporednih šumskih proizvoda u Lici i Velebitu, kao stoje paša i brst, u povijesti ima dugu tradiciju i može se podijeliti na: a) razdoblje do Drugog svjetskog rata, b) razdoblje poslije Drugog svjetskog rata. Prvo razdoblje odnosi se na Vojnu krajinu i Kraljevinu SHS, kada žitelji Like nisu plaćali sporedne šumske proizvode zbog servitutnih prava u Austrougarskoj Monarhiji, a koja su naslijedili 1918. u Kraljevini SHS. U razdoblju poslije Drugog svjetskog rata žitelji na prostoru bivše Vojne krajine gube ta prava i mogu ih koristiti samo uz naknadu po propisima ZOŠ-a i odredbama šumskogospodarskih osnova. Svrha ovog članka je da ukaže na povijest pašarenja na Velebitu i u sjevernoj Dalmaciji, s posebnim osvrtom na problem koza i kozarenja, koje je u povijesti doživjelo nekoliko zabrana zbog devastacije šuma, a u nekim našim krajevima održalo se i danas. Na pisanje ovog članka ponukala me je izjava jednog stočara - kozara iz Obrovca koji je na HTV-u u emisiji "Svakodnevica "prilikom rasprave o cjeniku pašarenja izjavio daje koza "kanader", da je korisna jer djeluje preventivno u suzbijanju šumskih požara. Nakon nekoliko minuta javio se telefonom u emisiju kao slušatelj moj stari prijatelj i kolega Tompak i oštro uzvratio, rekavši daje taj kozar izrekao totalnu neistinu, u čemu sam ga i sam u mislima podržao. Koza nije nikakav ´kanader´, već demon za šumarstvo i okoliš. Neprocjenjive su štete koje su koze učinile na prostorima od Istre, Primorja, Velebita i sjeverne Dalmacije. Ključne riječi: Pašarenje, brst, naknada, kanader i demon UVOD Introduction Stočari Like, dijelom Gacke, sjeverne Dalmacije i pukovnija Karlovačkog generalata. Da bi se u šumama Primorja, stoljećima su pašarili na Velebitu. Stoke je uvelo više reda i prestalo s devastacijom šuma, Karlobilo mnogo i to: ovaca, goveda i koza. Ličani su bili vački generalat 1765. g. donosi propis "Međutimni prisiljeni na stočarska kretanja radi paše i brsta pošto šumski red" kojim se između ostalog regulira paša i stoku nisu mogli prehraniti sa svojih polja. Na Velebit brst. Stoka se mogla napasati samo na određenim pašsu kretali ljeti, a zimi u Primorje i sjevernu Dalmaciju. njacima i šumama, a kozama je bilo zabranjeno pašare nje i brst u šumi i u blizini šuma. Toje bilo prvi put u po Primorski i sjevernodalmatinski stočari kretali su sa vijesti šumarstva da je jedan takav propis donesen. Tom svojom stokom na ispasište samo ljeti i to na Velebit i propisu najviše je doprinijeo weldmeister Franzo n i. ličko sredogorje. Zbog velikog broja stoke došlo je do Otada pa sve do razvojačenja Vojne krajine 1971. g. ko devastacije šuma na Velebitu i ličkom sredogorju. To su ze su bile skoro nestale. Polovicom 18. st., prema povi među prvima zaključili austro-ugarski šumari krajiških jesničaru Vaničeku , u Vojnoj krajini je bilo mnogo * Marko Vukelić, dipl. ing. šum., 53300 Otočac, Branimirova 6 stoke, ne gledajući na kvalitet grla, a svaka graničarska |