DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 58     <-- 58 -->        PDF

M. Vukelić: PAŠARENJE NA VELEBITU
šumama uvelo više reda. Franzoni je iste godine sačinio
i predložio propis koji se nazivao "Medutimni
šumski red". To je bio jedan od prvih propisa u šumarstvu
na području tadašnje Hrvatske i Vojne krajine, s
kojim se između ostalog reguliralo pašarenje i brst u
državnim šumama. Rezultati nisu izostali, izdvojene su
površine za pašarenje, a kozama se zabranjuje paša i
brst u šumama i u blizini šuma, što je značilo zabranu
držanja koza. Prema historičaru Vaničeku polovicom


18. st. u Vojnoj krajini svakoje domaćinstvo imalo i do
300 koza, a nakon osnivanja imovnih općina, prema
statistici Šandora Perca, u Otočkoj imovnoj općini
1894. godine bilo je samo 8 koza. U Gospićkoj imovnoj
općini, koja nije bila konstituirana, broj koza bio je
znatno veći. To je bio jedan od razloga da se 1877. godine
izda nova uredba o zabrani držanja koza, a treća
uredba o zabrani držanja koza na otvorenom prostoru
donesena je 1954. godine.
Zabrana koza i ispaše u šumama na Velebitu najmanje
su se poštivale na području južnije od Gospića, te u
Primorju i sjevernoj Dalmaciji gdje ih i danas ima u
većem broju. Rezultati nakon donošenja propisa o
šumskom redu i o zbrani kozarstva znatno su doprinjeli
smanjenju devastacije šuma. Propisi o stočarskim kretanjima,
kao što su Radučki, Novigradski i Gospićki
ugovor, koji su pravno regulirali pašarenje na Velebitu
i sjevernoj Dalmaciji, kozu uopće ne spominju zato što
je kozi bilo zabranjeno kretanje na ispašu i brst. Razlo


Šumarski list br. 5-6, CXXV1 (2002), 299-305


zi zbog kojih koza nije uništena leži u tome stoje stanovništvo
područja Istre, Hrvatskog Primorja i sjeverne
Dalmacije bilo životno vezano za kozu, koja je jedina
mogla opstati u tim surovim predjelima ljutog krša,
gdje druga stoka nije mogla preživjeti. Koza i kozarstvo
u genima su tog stanovništva, jer ih je odhranila i
prehranila. Koliko je koza nekada značila, danas se
može vidjeti na znaku jedne naše stranke i grbu Istarske
županije, kojoj je koza zaštitni znak.


Migracijom stanovništva u potrazi za boljim životom,
te razvojem turizma, industrije i drugih grana privređivanja,
razdoblje poslije Drugog svjetskog rata donijelo
je preokret i novi način življenja, broj stoke i
koza smanjivao se, stoje doprinjelo daljnjem smanjenju
devastacije šuma, a na tim prostorima došlo je do
prirodne obnove autohtone vegetacije.


Danas je pašarenje i brst sveden na lokalne pašnjake,
te se mora obavljati u skladu s postojećim popisima
ZOŠ-a, uz punu primjenu važećih cjenika.


Na kraju, najveće rezultate na uzgoju šuma i sprječavanju
devastacije šuma postići ćemo ako se budemo
pridržavali postojećih propisa ZOŠ-a i drugih akata o
iskorištavanju sporednih šumskih proizvoda. Još jednom
valja ponoviti: koza nije ´kanader´ i ona neće riješiti
problem šumskih požara, već čovjek, šumar, ako
poduzme sve preventivne i represivne mjere za zaštitu
šuma od požara.


LITERATURA


l.Ardalić,V: Bukovica-Zbornik za narodni život i 5. Pavčić, S. 1963: Seobe i naselja u Lici, Zbornik za
običaje, JAZU, knj. 4, 5. i 7, Zagreb 1899-1902. narodni život i običaje, JAZU, knj. 41, Zagreb.


2. G ušić , B. 1973: Naseljenje Like do Turaka, Lika u 6. S i m o n o v i ć, R. 1936: Stočari u Lici na Velebitu,
prošlosti i sadašnjosti. Materijali s naučnog skuLički
kalendar za 1937. godinu, Zagreb.
pa održanog na Plitvicama.
7 Ugovor Sklopljen na temelju previšnjih odlukah od


3. Marković , M. 1971: Stočarska kretanja na Dinar13.
srpnja 1878. i 23 svibnja 1886., Gospić 1886.
skim planinama, Zbornik za narodni život i obi8
Marković, M. 1979: Udio Like u znanosti i pričaje,
JAZU, knj. 45, Zagreb.


vredi, Zbornik radova sa znanstvenog simpozija.


4. Marković , M. 1979: Narodni život i običaji seIz
prošlosti kretanja stočara na području Like,
zonskih stočara na Velebitu, Zbornik za narodni Gospić.
život i običaje, knj. 48, Zagreb.
SUMMARY: The exploitation of secondary forest products in Lika and
Velebit, such as grazing and browsing, has a very long tradition and can be
divided into:


a) the period up to the Second World War,


b) the period after the Second World War.


The first period relates to the Military Border and the Kingdom of Serbs,


Croats and Slovenes, when the inhabitants of Lika did not pay for secondary
forest products owing to servitude rights in the Austro-Hungarian Monarchy,
which were transferred to the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in 1918.