DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 72     <-- 72 -->        PDF

L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima
izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti-Firenze)


Iz broja 6 studeni-prosinac 2001. izdvajamo:


Stefano M a z z o 1 e n i, Mario B e 11 e 11 i, Assunta
Esposito, Carlo Rico11a, Gaetano di Pasquale,
Carlo BI as i: Požari i krajolik, primjer Cilento
(Campania)


U ovom članku autori su prikazali rezultate istraživanja
o požarima na području Nacionalnog parka Cilento.
Zona istraživanja proteže se od razine mora do
2000 m n.v. na vapnenim i laporastim terenima. Klimu
obilježava siječanjska temperatura od 10 °C i temperatura
u kolovoza od 25 °C, dok su u unutrašnjosti te vrijednosti
3 °C i 19 °C. Oborine se kreću od 800 mm uz
obalu, do 1200 mm u planinskom dijelu unutrašnjosti.
Projekt istraživanja obuhvatio je tri pojasa: obalni pojas
makija i grmlja s velikim rizikom požara, međuzonu
koja obuhvaća brežuljke na vapnenom supstratu
obrasle česminom i kestenom, te unutrašnju zonu šuma
česmine, kestena, mješovitih šuma i bukve.


Proučavanje požara i njihovih utjecaja na vegetaciju
krajolika obuhvatilo je tri faze:


1.
sastavljanje banke podataka događanja i prostorne
rasprostranjenosti požara,
2.
analiza promjena uporabnih vrijednosti tla,
3.
uspostavljanje kartografije požara i proučavanje
prostorne konfiguracije opožarenih površina.
Za sastavljanje banke podataka upotrjebljene su informacije
uprava šumskih jedinica. Na taj način skupljeni
su podaci zadnjih 25 g. za površine 40 općina. Na
bazi kartiranih podataka i izjava šumara uspostavljena
je "tablica požara" na kojoj su evidentirani: datum požara,
lokacija, tipovi opožarene vegetacije (grmovi,
makija, panjače, visoke šume-četinjače i listače i druge
kulture), zatim površina u ha parcijalna i totalna. Za
svaki pojedini požar ustanovljene su koordinate kao
osnovica za kartografiju. Dobiveni podaci su arhivirani
na matrice Excel za daljnju obradu. Analiza uporabne
vrijednosti tla obavljena je na bazi analize katastarskih
podataka i starih arhivskih karata te aviosnimaka iz
1943. i 1990. g. Ovi podaci također su arhivirani.


Radi obnove i uspostavljanja kartografije odabrani
su požari veličine od najmanje 4 ha površine. Tako dobivene
karte zatim su digitalizirane uz uporabu software
Ilwis 2,23-ITC the Netherlands.


Popisom požara evidentirano je preko 2700 slučajeva
u posljednjih 25 g. Najviše je požara bilo u obalnom pojasu,
gdje dominiraju travnate formacije i grmlje, i gdje
je antropološki utjecaj najveći. Analizom je ustanovljeno
daje u posljednje vrijeme došlo do povećanja učestalosti
požara, ali na manjim površinama, te da u 50 % slučajeva
površine obuhvaćene požarom ne prelaze 3 ha.


Autori naglašavaju da je problem požara aktualan,
ali je pogrešno misliti daje sva vegetacija obuhvaćena
vatrom uništena. Požari koji danas sve češće obuhvaćaju
mediteransku zonu izravno su ili neizravno antropogenog
porijekla. Najčešće obuhvaćaju slabije razvijenu
vegetaciju koja je sastavljena od vrsta koje imaju obilježje
samoobnove u kratkom razdoblju.


Vatra je jedan od glavnih čimbenika koji utječu na
definiranje vegetacije krajolika u mediteranskoj zoni, i
predstavlja prirodnu komponentu koja se pojavljuje
više-manje redovito u prirodnim ciklusima dajući obilježje
mozaiku fitocenoze, koja se mijenja u prostoru i
vremenu.


Vittorio Leone : Uzgojni zahvati za obnovu opožarenih
šumskih površina


Svake godine u mediteranskom bazenu evidentira
se prosječno 50 000 požara koji obuhvaćaju preko
600 000 ha šumskih površina. U sjevernom dijelu
Američkog kontinenta te su vrijednosti desetak puta
veće. U nekim zonama kao na primjer područje Amazone
ili jugoistok Azijskog kontinenta obim požara po1
prima katastrofalne dimenzije s teškim posljedicama
kao što su: smanjena vidljivost, magle, zdravstveni
problemi stanovništva i životinja, razaranje prirodnih
resursa, raseljavanje populacija i ugrožavanje života u
raznim oblicima. Računa se da svake godine požari poharaju
površinu šuma od 52 000 kvadratnih kilometara.
U Italiji je tijekom 2000. g. evidentirano 8600 požara
na površini od oko 115 000 ha (u istom razdoblju u Hrvatskoj
je opožareno 33 212 ha op. autor).


Uzrok požara najčešće su zlonamjerne ili nesmotrene
ljudske aktivnosti. Radi se o fenomenu koji ima kapacitet
da uzrokuje štete i da se ponavlja sve češće, uništavajući
šumsku i ostalu vegetaciju te faunu, a u krajnjem
slučaju uzrokuju eroziju i osiromašenje tla, prestavljajući
tako veliku prijetnju prirodnim ekosustavima.


Taj fenomen ima najčešće takve dimenzije da živo
aktivira javno mišljenje i emocije zbog kojih se često
poduzimaju neodgovarajuće intervencije, koje ne doprinose
optimalnoj ekološkoj obnovi.


Autor upozorava da ekosustavi obuhvaćeni požarom
trebaju biti optimalno tretirani kako se ne bi pojačavali
negativni učinci požara.


Problematikom postpožarnih intervencija bavi se
nova ekološka grana definirana kao "ekologija požara",
koja sugerira zahvate suglasne ekološkim obilježjima
opožarenih biocenoza. Ti zahvati trebali bi biti
realizirani u funkciji mnogih čimbenika kao što su razdoblje
djelovanja, intenzitet djelovanja, težina ošteće