DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 73     <-- 73 -->        PDF

nja, dimenzija površina, a posebice regenerativne strategije
glavnih vrsta koje se ponovo unose a to su:


-
strategija sprouter, koja se bazira na vegetativnoj
reprodukciji,
-
strategija seeder, bazirana na razmnažanju sjemenom,
facultative resprouter, strategija mješovitog načina.
Vrste koje imaju sposobnost vegetativnog obnavljanja
bilo iz panja ili iz korijena (sprouters), imaju nespavajuće
sjemenje koje je osjetljivo na visoke temperature,
te je vegetativni način glavni oblik obnove mnogih
listača (stabala i grmlja), a posebno roda hrastova.


Obnova sjemenjem (seeders) koje je ostalo sačuvano
u tlu ili u krošnjama opožarenih stabala obilježava
vrste koje se obnavljaju isključivo sjemenom. U tu grupu
spadaju borovi Pinus halepensis i P. pinaster, čije je
sjemenje zbog debelog zaštitnog ovoj a otporno na visoke
temperature te ostaje sačuvano u tlu ili u češerima
na krošnjama stabala.


Metode obnove opožarenih površina trebaju respektirati
prirodne mehanizme i ne činiti nepotrebne
traume zahvatima koji nemaju ekološko obilježje. Tu
spada obvezna jesenska sječa poslije požara u ljeto
(koju je propisao zakon) koja djeluje negativno osobito
u panjačama zbog naglog otvaranja opožarene površine,
što pospješuje zagrijavanje tla, gubitak vlage i organske
materije. Osim toga, mnoge vrste kao na primjer
hrast imaju debelu koru, koja pri površinskom požaru
manjeg intenziteta sačuva živa tkiva kambija, te je
njihova preuranjena sječa štetna. Također, pod utjecajem
emocija, zakonskih propisa i javnog mijenja često
se nerazborito pribjegava ishitrenim akcijama, te se
pretjeruje sadnjom četinjača na površinama opožarenih
listača.


Kod opožarenih površina alepskog bora treba voditi
računa o karakteristikama sjemena koje ostaje zatvoreno
u češeru i poslije sazrijevanja, i koje je opskrbljeno
čvrstom i na temperaturu otpornom ovojnicom, što čini
banku sjemena u krošnji koja je sposobna naploditi cijelu
opožarenu površinu. Takva se stabla bora ne
smiju uklanjati, jer će omogućiti zasijavanje sjemenom
odozgo.


Autor u daljnjem članku sugerira da čišćenje opožarenih
terena ne bude nikako prije kraja prve zime poslije
požara, ili bolje ne prije kraja drugog vegetacijskog
razdoblja. Povoljno je da opožareni materijal bude samljeven
na licu mjesta, a ne spaljen. Autor ne preporuča
stvaranje plantaža poslije požara, jer negativno djeluju
na genetsku raznolikost i izgled krajolika.


Kao preventivne mjere za smanjenje opasnosti i šteta
od požara autor preporuča pravovremene uzgojne
radove, i to prorede i čišćenje od grana kako bi se povećao
razmak od tla do krošnje, što smanjuje mogućnost
da površinski požar obuhvati krošnju.


Giovanni Bo via: Planiranje zaštite od šumskih
požara u okviru zakona 353/2000


U razdoblju od 1980. do 2000. g. u Europi je opožareno
10 620 000 ha površine s godišnjim prosjekom od
oko 505 000 ha. U odnosu na europske zemlje najmanji
postotak požara je u Francuskoj (0,55 % površine),
a najviše u Portugalu (2,71 %). Za Italiju ta vrijednost
iznosi 1,33 % površine (Hrvatska oko 0,6 % op. autor).


Učinci vatre raznoliki su, ali je sigurno da su najštetniji
požari na površinama koje su obrasle šumom.


Planiranje protupažarne zaštite obuhvaća sve aktivnosti
koje se primjenjuju u borbi protiv požara. Tu spadaju
preventivni uzgojni radovi, programirana (dirigirana)
vatra, kontrola zapaljivog materijala, simulacija
ponašanja fronte plamena i slično, ovisno o karakteristikama
okružja za koje se plan donosi (npr. Područja
općine).


U Italiji je nakon prethodnih zakona donesen novi
okvirni zakon 353/2000, koji donosi nove regulative s
ciljem što učinkovitijeg očuvanja šumskih resursa i limitiranja
obima šumskih požara.


Autor navodi pozitivna gledišta ovog zakona, koji
se uglavnom sastoji od sljedećeg:


-
Utvrđena je definicija požara po kojoj se pod požarom
podrazumjeva vatra koja ima tendenciju da se
raširi na šumske površine obrasle drvećenm i grmljem,
uključujući obrađene i neobrađene površine
kao i susjedne pašnjake.
-
Obvezuju se Regije da donesu regionalni plan zaštite
i borbe protiv požara s posebnim osvrtom na zaštićene
površine, parkove prirode i prirodne rezervate.
-
Uvodi se u kazneni zakon čl. 423, koji predviđa zatvorsku
kaznu od 4 do 10 g. za onoga tko prouzroči
šumski požar.
-
Obvezna je evidencija i kartiranje svih požara u razdoblju
od posljednjih 5 g.
-
Utvrđuju se zone posebnog rizika kao i vrijeme u
kojemu je opasnost od požara povećana, te su u tim
okolnostima zabranjene sve radnje koje mogu izazvati
požar
-
Zabranjuje se promjena namjene opožarenih šumskih
površina za period od 15 g., kao i lov i pašarenje
za razdoblje od 10 g.
-
Potrebno je osigurati prognoze požara te mogućnosti
dnevnih uvida u opasnosti, vezano za vremenske
prognoze globalne i lokalne.
-
Stimuliraju se asocijacije za preventivno djelovanje
i obnovu opožarenih površina.
-
Potrebno je osposobljavanje kadra za preventivne
radnje, kao i za akcije gašenja požara.
Negativani aspekti zakona su:


-
kratko razdoblje za realizaciju planova zbog potrebe
elaboriranja velikog broja podataka,