DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 14     <-- 14 -->        PDF

R. Sabadi: GRČKA PREGLhD ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA Šumarski list br. 7-8. CXXVI (2002), 367-390
Povijest. Tesalija i Kreta zaposjednute su već u 5.
tisućljeću sjevernim narodima. U ranom i srednjem
brončanom dobu ističu se Anatolija (Troja) i prije svega
Kreta, poznata još pod starim imenom Kandija, čuvena
je po mikenskoj civilizaciji koja je evala u drugom
mileniju prije naše ere. U vrijeme mlađeg brončanog
doba, 1600-1100. p.n.e.) , kroz veze s Kretom i u
kontinentalnoj Grčkoj razvija se mikenska kultura. Poslije
propasti Troje (oko 1290 p.n.e.) mikenski svijet
nestaje pred invazijom Dorjana (12. stoljeće p.n.e.).
Bjegunci su se sklanjali u Arkadiji, Attici i u Joniji,
Dorjani napreduju u kontinentalnoj Grčkoj i na Peloponezu
stvarajući režim gradova (noXia - polis) umjesto
plemena (yevoa - genos), razvijajući posebnu mitologiju
(o bogovima i herojima). Malo po malo nameću
se gradovi: Sparta, oblik grada države s vojničkom
organizacijom, kojoj uspijeva poslije Mesenijskih ratova1
pokoriti cijeli Peloponez; Atena, koja se usmjerava
prema pomorskoj trgovini i političkim reformama
(od tiranije ka demokraciji). Grčka se religija unificira
i stvaraju se velika panhelenska svetišta. Trgovački
gradovi (Korint, Korkyra, Kalcis i dr.) stvaraju diljem
zapadnog Sredozemnog mora brojne kolonije, jednako
kao i u Velikoj Grčkoj. Grčki se svijet proteže azijskom
obalnom dijelu Egejskog mora i Helesponta, gdje se
razvijaju cvatući gradovi: Milet, Sard i drugi. Perzija,
postoje pokorila Grke iz Azije zaprijetila je europskoj
Grčkoj. Atena preuzima vodstvo otpora i u Medijskim
ratovima u 5. stoljeću p.n.e. otklanja perzijsku opasnost,
preuzimajući hegemoniju nad grčkim svijetom
(Konfederacija iz Delosa 478. g. p.n.e.), kada djeluju
mnoštvo velikih ljudi koji su još i danas pojmom vrlina
(Periklo, te mnoštvo drugih filozofa i mislioca kao Platon
i dr.). Kolonijalno carstvo proteže se diljem Egejskog
mora. Peloponeski ratovi (431-404) nastali iz rivalstva
Sparte i Atene donose propast Sparte i njezine
hegemonije (404-377), no nastavljaju se borbe, koje su
Grčku tako oslabile, da ju je Filip II Makednoski, unatoč
naporima Demostena, pokorio 338. g. Njegov sin
Aleksandar Veliki (336-323) ruši Perzijsko carstvo.
Aleksandar potom kreće u brojna osvajanja, ostavljajući
posvuda gdje je prošao duboke tragove. Poslije smrti
makedonskog osvajača, njegovi generali dijele njegovo
carstvo (Seleukidi, Lagidi, i dr.). Formiraju se savezi,
lige, za održanje grčke snage. Etolijska liga poziva
Rimljane u pomoć. Ovi postupno prodiru u Grčku, prepuštenu
anarhiji. Godine 148. p.n.e. Makedonija postaje
rimskom provincijom, kojoj se 146. g. p.n.e. priključuje
cijela Grčka. Propali pokušaj Mitridata, zauzeće
Atene i Pireja pod vodstvom Sule (86. g. p.n.e.) odni


jela je Grčkoj posljednje nade. Pod Augustom Grčka
postaje Ahajska provincija, njezini filozofi, umjetnici i
jezikoslovci daju Rimu grčki genij. Kršćanstvo prodire
u Grčku u 1 stoljeću naše ere (n.e.). Godine 267 Atenu
pljačkaju i razaraju Goti, 330. godine osniva se Konstantinopol,
čime je označen kraj utjecaja Atene. Smrću
Teodozija, Grčka postaje dijelom Istočnog Rimskog
Carstva, godine 395. Grčka crkva slijedi Konstantinopol
u prekidu s Rimom (1054). Ali u to vrijeme Muslimani
već zauzimaju grčke teritorije (Kipar 746., Rodos
654., Kreta 961.). Bugari, Normani i Venecijanci rasparčavaju
državu svatko za svoj račun. Potom, u vrijeme
Križarskih vojna (XI-XIV) dolaze Latini, tek pošto
su Bizantinci došli u priliku da ove uklone, dolazi do
Otomanskih osvajanja. Od 1354. (zauzeće Galipolja)
pa do 1461. (okupacija despotije Epira). Otomani provode
nad stanovništvom težak teror. U Grčkoj dolazi
često do pobuna, ali slobodu uspijeva dočekati tek u
19. stoljeću, nakon više godina okrutnog rata (opsada
Misolongija 1826. g.) i zahvaljujući intervenciji Francuske,
Engleske i Rusije (pomorska pobjeda kod Navarina
1827. g.). Te sile nameću sultanu mir u Drinopolju
1829. godine, kojim se Grčka proglašava autonomnom.
Grčka, kojoj je nezavisnost 1832. prioznata od
Otomana, proteže se na jug od zaljeva Volos (antički
FTiiepsa na istoku i Arta (antička AuPpa^is) na zapadu.
U tu državu uključen je Peloponez2, jonski otoci,
Cikladi, Sporadi i Kreta´. Nova država dobija kralja bavarskog
princa Otona I. (1833-1862), potom danskog
princa Đuru I. (1863-1913). Rusko-turski rat koristi
Grčka, koja mirom u Berlinu (1878) dobija dio Epira i
Tesaliju. U Balkanskim ratovima 1912. i 1913. dobija
Kretu, sjeverne Sporade, najveći dio Makedonije i preostali
Epir. Godine 1917. Venizelos, uprkos protivljenju
kralja Konstantina 1.(1913-1917) navješćuje rat na
strani saveznika. Konstantin mora abdicirati u korist
svojeg drugog sina, Aleksandra I. (1917-1920). Poslije
pobjede dobija Trakiju (ugovorima u Neuilly 1919. i u
Sevres 1920). Grčka, napavši Tursku, protivi se tim
ugovorima 1920., pobijeđena 1923. napušta obalna područja
u Maloj Aziji. Konstantin I., pozvan 1920. ponovno
na prijestolje poslije smrti Aleksandra I., 1922.
abdicira u korist Đure II. Godine 1924. proklamirana je
republika. Otada je Grčka prepuštena ministarskim krizama
i 1935. na prijestolje ponovno dolazi Đuro II. Napadnuta
od Italije 1940. godine Grčka pobjedonosno
pruža otpor, ali ju slijedeće 1941. godine okupiraju Nijemci.
Godine 1944. zemlja je oslobođena, 1946. ponovno
se vraća kralj Đuro II, kojega nasljeđuje njegov
brat Pavle I. 1947. godine. Nastale nerede 1949. godi


Antičko područje Peloponeza, Mesenijance su pokorili Spartanci u 8. stoljeću p.n.e. Meseniju je anektirao Rim 146. godine p.n.e.


Morca, staro ime za Peloponez, poslije latinskog osvajanja 1205.. Kneževina Morea održala se do 1430. godine.


Kreta, ant. ime Kandija (KavSia) od 4. milenija područje velike civilizacije. Knosos je doživio svoj vrhunac procvata u 2. mi-leniju


prije Krista. Poslije 15. stoljeća prije Krista dolazi do opadanja. Rimljani zauzimaju Kretu 67. god p.n.e. , Muslimani ih smjenjuju 826.


godine n.e., Bizant zauzima Kretu ponovno u 9. stoljeću, u 13. stoljeću postaje venecijansko uporište, a u 17. stoljeću dolazi pod vlast


Otomana. Autonomna postaje 1898. godine, a priključena je Grčkoj 1913. godine.