DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 15 <-- 15 --> PDF |
R. Sabadi: GRČKA - PREGLED ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA Šumarski list br. 7- 8. CXXVI (2002). 367-390 ne suzbija vojska. Mirom u Parizu, potpisanom s Italijom, Grčka dobij a otoke Rodos i Dodekaneze, ali se status Cipra ne mijenja gdje nastaju sve veći nemiri na etničkoj podlozi. Godine 1964. kralja Pavla I. nasljeđuje njegov sin Konstantin II, koji odobrava vojni državni udar 1967., ali pod pritiskom opozicije u prosincu iste godine odlazi u progonstvo. Referendumom iza toga Grčka postaje republikom. Pristupom EU Grčka doživljava velik i ubrzan društveni i gospodarski razvoj. Geografija, geologija, klima i šumska flora Grčke. Bitna značajka grčkog krajobraza jest mnoštvo okomito izdignutih gorskih lanaca. Olimp, najviši brijeg u Grčkoj s visinom 2.918 m samo je 18 km udaljen od brijega Tajget sa 2.407 m i samo 12 km od morske obale. Brzi slijed visokih gora i geografski položaj između 34"48´11 "i 41°45´01 "stupnjeva sjeverne širine djeluju višestruko na promjenjive klimatske tipove i time posebno na najrazličitije vegetacijske oblike. Raspon seže od subtropskih, preko umjerenih do alpskih životnih oblika. Od preko 13 milijuna ha kopnene površine danas je još samo 2,5 milijuna ha (19 %) pod šumom. Pri srazmjerno visokom udjelu niskih šuma od oko 47 %, preostaje tek nešto više od polovice šumskih površina za veću proizvodnju drveta. Time je Grčka upućena na uvoz vrijednih drvnih proizvoda. Strma orografija i smjer gorskih lanaca igra bitnu ulogu na tvorbu klimatske slike, posebice pri raspodjeli oborina. Veliki gorski lanci protječu zemljom od NNW prema SSE4 i razdvajaju zemlju u dvije klimatski i biljnogeografski različite regije. Te planinske lance tvore planine Pindos, Agrapha, Tymphrestos, Panachaikon, te Parnon i Tayget na Peloponezu. Planinski lanci istočne Grčke jednako tako teku u smjeru sjeverjug (Vermion, Pieria, Olympos, Ossa, Mavrovounion. Sjeveroistočni planinski lanci dobijaju iz istočnih vjetrova kiše i stoga su vlažniji od zapadnih planina. Planine sjeverne Grčke (Voras, Paikon, Beles, Angistron i grupa Phalakron kao i Rhodopi) protežu se od istoka na zapad i time djeluju kao brana protiv hladnih sjevernih vjetrova. Klimatske posebnosti. Klima Grčke pretežito je obojana sredozemski, tj. kiše prevladavaju u proljeće i jesen uz istakunto ljetno razdoblje suše. Na temelju orografskog stanja obrazovali su se posebni klimatski tipovi, koji su razlogom za raširenost određenih šumskih i vegetacijskih tipova. Mariolopulos (1938)5 dijeli Grčku u pet klimatskih područja: a) Planinsko područje (planinska klima): Značajke su više oborina, veća zračna vlaga i hladno ljeto. Ovaj klimatski tip u izvjesnoj mjeri sličan je srednjeeuropskom. b) Područje sjevernogrčkog prostora (kontinentalna klima): Visoka kolebanja temperatura i izjednačene oborine skraćuju razdoblje suše. c) Područje jonskog prostora (maritimna klima) Godišnja temperaturna kolebanja iznose još samo 16-17 °C, vlaga zraka je viša, zime su relativno blage i bogate oborinama. d) Područje Egejskog prostora (kontinentalno-mediteranska klima): Hladniji i oborinama siromašniji tip od Jonskog. Godišnje temperature kreću se između 13,7 i 19 °C. e) Mediteranska klima južne Krete (slična polupustinjskoj klimi): Godišnja količina oborina leži između 200 i 250 mm koje su nepravilno raspodijeljene. U ljetu pada samo oko 10 mm kiše. Geologija. Na temelju jedinstvenog rada Renza, Philippsona i Kosmatopulosa´´ Grčku je moguće podi jeliti u 15 geološko-tektonskih prostora. Njih je moguće generalizirajući skupiti u pet geološko-petrografskih razdoblja7. a) Paleozojski kristalin: Zauzima najveći dio prostora sjeverne Grčke, Kyklade i velik dio Parnona, Kyllene i Taygetosa i u glavnoj masi sastoji se od gnajsa, tinjčeva škriljca i debelih slojeva mramora. b) Mezozojska kreda i dolomiti: nalaze se poput mrlja (vrhovi mnogih planina) u cijeloj Grčkoj. U potpunosti su zastupljeni trias, jura i kreda, ali i paleozojske krede8. c) Fliš9 (Flysch): jako je rasprostranjen najčešće u zapadnoj Grčkoj. Ovi sedimenti potječu većinom iz eo- i oligozena, rjeđe je to kredni flysch. Flysch dosiže često debljinu od nekoliko tisuća m. d) Neogen: horizontalno sedimentiran neogen izgrađuje grčki krajobraz na sjeverozapadnom Peloponezu, u Kassandri, Attici i Sera-Sidiokastron-Nigri ´ ti. Posebno veliko protezanje je u dolini Thessaloniki- Kilkis-Giannitsa. Sastoji se od pijesaka, gline, ilovače, pješčanog lapora i karonatnog sedimentnog stijenja. NNW = sjever-sjeverozapad (North-north-west; SSE - Jug-jugoistok (South-south-east, odn. njem. Sud-siid-Ost), Franc. Nord-nordouest; Sud-sud-orient) Mariolopulos, E., 1938., The climate of Greece, Athens Citirano po radu: Liatsikas, N., 1946., General Geotechnic Map of Greece Katakousinos, D., 1956., Der Boden, Thessaloniki (upotrijebljen radni prijevod s grčkog) Maravelikis, M., 1956., Abrisse der Gcologie, Thessaloniki (upotrijebljen radni prijevod s grčkog) Sedimenti nastali taloženjem pod pritiskom u udolinama prilikom nabiranja gorja, a sastoje se od slojevitih pješčenjačkih i kalcijkih grebenja |