DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 15     <-- 15 -->        PDF

R. Sabadi: GRČKA - PREGLED ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA Šumarski list br. 7- 8. CXXVI (2002). 367-390
ne suzbija vojska. Mirom u Parizu, potpisanom s Italijom,
Grčka dobij a otoke Rodos i Dodekaneze, ali se
status Cipra ne mijenja gdje nastaju sve veći nemiri na
etničkoj podlozi. Godine 1964. kralja Pavla I. nasljeđuje
njegov sin Konstantin II, koji odobrava vojni državni
udar 1967., ali pod pritiskom opozicije u prosincu iste
godine odlazi u progonstvo. Referendumom iza toga
Grčka postaje republikom. Pristupom EU Grčka doživljava
velik i ubrzan društveni i gospodarski razvoj.


Geografija, geologija, klima i šumska flora Grčke.
Bitna značajka grčkog krajobraza jest mnoštvo
okomito izdignutih gorskih lanaca. Olimp, najviši brijeg
u Grčkoj s visinom 2.918 m samo je 18 km udaljen
od brijega Tajget sa 2.407 m i samo 12 km od morske
obale. Brzi slijed visokih gora i geografski položaj između
34"48´11 "i 41°45´01 "stupnjeva sjeverne širine
djeluju višestruko na promjenjive klimatske tipove i
time posebno na najrazličitije vegetacijske oblike. Raspon
seže od subtropskih, preko umjerenih do alpskih životnih
oblika.


Od preko 13 milijuna ha kopnene površine danas je
još samo 2,5 milijuna ha (19 %) pod šumom. Pri srazmjerno
visokom udjelu niskih šuma od oko 47 %, preostaje
tek nešto više od polovice šumskih površina za
veću proizvodnju drveta. Time je Grčka upućena na
uvoz vrijednih drvnih proizvoda.


Strma orografija i smjer gorskih lanaca igra bitnu
ulogu na tvorbu klimatske slike, posebice pri raspodjeli
oborina. Veliki gorski lanci protječu zemljom od
NNW prema SSE4 i razdvajaju zemlju u dvije klimatski
i biljnogeografski različite regije. Te planinske lance
tvore planine Pindos, Agrapha, Tymphrestos, Panachaikon,
te Parnon i Tayget na Peloponezu. Planinski
lanci istočne Grčke jednako tako teku u smjeru sjeverjug
(Vermion, Pieria, Olympos, Ossa, Mavrovounion.


Sjeveroistočni planinski lanci dobijaju iz istočnih
vjetrova kiše i stoga su vlažniji od zapadnih planina.
Planine sjeverne Grčke (Voras, Paikon, Beles, Angistron
i grupa Phalakron kao i Rhodopi) protežu se od
istoka na zapad i time djeluju kao brana protiv hladnih
sjevernih vjetrova.


Klimatske posebnosti. Klima Grčke pretežito je
obojana sredozemski, tj. kiše prevladavaju u proljeće i
jesen uz istakunto ljetno razdoblje suše. Na temelju
orografskog stanja obrazovali su se posebni klimatski
tipovi, koji su razlogom za raširenost određenih šumskih
i vegetacijskih tipova.


Mariolopulos (1938)5 dijeli Grčku u pet klimatskih


područja:


a) Planinsko područje (planinska klima): Značajke su
više oborina, veća zračna vlaga i hladno ljeto. Ovaj
klimatski tip u izvjesnoj mjeri sličan je srednjeeuropskom.


b) Područje sjevernogrčkog prostora (kontinentalna
klima): Visoka kolebanja temperatura i izjednačene
oborine skraćuju razdoblje suše.


c) Područje jonskog prostora (maritimna klima)
Godišnja temperaturna kolebanja iznose još samo
16-17 °C, vlaga zraka je viša, zime su relativno
blage i bogate oborinama.


d) Područje Egejskog prostora (kontinentalno-mediteranska
klima): Hladniji i oborinama siromašniji tip
od Jonskog. Godišnje temperature kreću se između
13,7 i 19 °C.


e) Mediteranska klima južne Krete (slična polupustinjskoj
klimi): Godišnja količina oborina leži između
200 i 250 mm koje su nepravilno raspodijeljene. U
ljetu pada samo oko 10 mm kiše.


Geologija. Na temelju jedinstvenog rada Renza,


Philippsona i Kosmatopulosa´´ Grčku je moguće podi


jeliti u 15 geološko-tektonskih prostora. Njih je
moguće generalizirajući skupiti u pet geološko-petrografskih
razdoblja7.


a) Paleozojski kristalin: Zauzima najveći dio prostora
sjeverne Grčke, Kyklade i velik dio Parnona,
Kyllene i Taygetosa i u glavnoj masi sastoji se od
gnajsa, tinjčeva škriljca i debelih slojeva mramora.


b) Mezozojska kreda i dolomiti: nalaze se poput
mrlja (vrhovi mnogih planina) u cijeloj Grčkoj. U
potpunosti su zastupljeni trias, jura i kreda, ali i paleozojske
krede8.


c) Fliš9 (Flysch): jako je rasprostranjen najčešće u zapadnoj
Grčkoj. Ovi sedimenti potječu većinom iz
eo- i oligozena, rjeđe je to kredni flysch. Flysch dosiže
često debljinu od nekoliko tisuća m.


d) Neogen: horizontalno sedimentiran neogen izgrađuje
grčki krajobraz na sjeverozapadnom Peloponezu,
u Kassandri, Attici i Sera-Sidiokastron-Nigri


´ ti. Posebno veliko protezanje je u dolini Thessaloniki-
Kilkis-Giannitsa. Sastoji se od pijesaka, gline,
ilovače, pješčanog lapora i karonatnog sedimentnog
stijenja.


NNW = sjever-sjeverozapad (North-north-west; SSE - Jug-jugoistok (South-south-east, odn. njem. Sud-siid-Ost), Franc. Nord-nordouest;
Sud-sud-orient)
Mariolopulos, E., 1938., The climate of Greece, Athens
Citirano po radu: Liatsikas, N., 1946., General Geotechnic Map of Greece
Katakousinos, D., 1956., Der Boden, Thessaloniki (upotrijebljen radni prijevod s grčkog)
Maravelikis, M., 1956., Abrisse der Gcologie, Thessaloniki (upotrijebljen radni prijevod s grčkog)
Sedimenti nastali taloženjem pod pritiskom u udolinama prilikom nabiranja gorja, a sastoje se od slojevitih pješčenjačkih i kalcijkih
grebenja