DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 16 <-- 16 --> PDF |
R. Sabadi: GRČKA - PREGLED ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA Šumarski list br. 7-8, CXXVI (2002), 367-390 e) Magmatit: Rjeđi su i razasuti u malim mrljama po cijeloj Grčkoj. Pretežito se radi o plutonitu u obliku primjesa poput žila, stijenje lave je rjeđe. Tla. Već prema podlozi i klimi u Grčkoj su se stvorili sljedeći tipovi tala: a) Karboantna tla: sastoje se iz tvrdih krednih stijenja, dolomita i mramora koji će u toplim i suhljim područjima (submontana, euromediteranska i submediteranska) stvoriti različita crvena i crvenosmeđa tla: Terra rossa - crvena zemlja, crvenosmeđa mediteranska karbonatna tla. Reakcija tih tala, koja su najviše oblikovana kao ilovasta i glinenasta je s vrijednošću pH oko 7,5. Iz svih takvih tala pretežito rastu sastojine toplini sklone vrste četinjača kao alepski bor, pinus brutia, cupressus sem-pervirens, ali isto tako i zimzelene listače kao quercus ilex, kao i makija i garig kao vegetacijski oblici. S povećanjem visine iz istih takvih tala, pod hladnijim i vlažnijim prilikama (montane, subalpinske) stvaraju se rendicina (izmrvljena) i tla rendicine vrste. Iz vapnenastih stijenja i vapnom bo-gatih sedimenata isto će se tako, gotovo nezavisno o visinskom položaju stvoriti jednako tako rastresita tla koja općenito reagiraju alkalično s vrijednošću pH između 7 i 8,5. b) Metamorfne stijene i kristalinski škriljci. Najvažnije osnovno stijenje ove grupe su gnajs i tinjčev škriljac. Iz njih su se već prema visinama na kojima nadolaze razvila dva tipa tla: crvenosmeđe mediteransko tlo će u dubokim položajima stvoriti Ostryo- Carpinion (Cocciferetum). Na višim položajima te biljne zajednice i iz toga u montanom i subalpinskom pojasu stvorit će se tipična smeđa zemlja. Pretežite vrste tala su ilovasti pijesci do pjeskovite ilovače. Ova tla jače naginju eroziji. c) Tercijarni i kvartarni sedimenti. Iz njih se razvija crveno i crvenosmeđe mediteransko tlo. Ta se tla gotovo u potpunosti koriste za poljodjelstvo, jednako kao i aluvijalna tla. d) Flysch (Fliš). Iz njih nastala tla broje se tipu tala kisele smđe zemlje, djelomično pak i para-smeđoj zemlji. Na tim tlima rastu dobre sastojine hladnoći sklonih četinjača kao jela i crni bor. e) Magmatit. Već prema kemijskom sastavu iskonskog stijenja razvijaju se različita tla. Iz kiselog kamenja kao granit, sijeniti trahit, stvaraju se lagano slabo do jako kiselih bazama siromašnih tla, oligotropne smeđe zemlje. Nasuprot k tomu, nastaju iz bazičnog magmatitnog gabbra10, bazalta i peridotita bazno bogate, neutralne do slabo alkalične gline. Ta tla pripadaju eutrofhim" smeđim zemljištima. Iz praktičnih razloga ova su tla podijeljena u dvije šumske stanišne grupe: Stanišna grupa A: Vlažni do svježi stanišni tipovi, zauzimaju planinski prostor zemlje. Kao tip tla prevladava smeđa zemlja, kisela smeđa zemlja i djelimčno rendcini (rastresita tla). Tipovi tla tipične smeđe zemlje iz različitih silikatskih stijenja su pijesci do pješčanih glina; oni koji pak pripadaju para-smeđim tlima i rendcinima iz fliša i karbonatnih stijenja su ilovače i glinaste ilovače. Ta su staništa za naći u bioklimatskim tvorbama koje obuhvaćaju vegetacijsku zonu Fagetalia (Fagion moesiaceae i Abieton cephalonicae) Vaccinio- Picetalia (Pinion heldrechii i Vaccino-Piceiori) i Astragalo-Acantholimetalia12. Stanišna grupa (B): Od jako svježih do suhih (mijenjejuće suhih) tipova staništa. Ta stanišna grupa proširena je na nižim padinama, podnožjima visokih planina i djelomično u brežuljkastom području. Na tim staništima prevladava tipična smeđa zemlja i crvenosmeđe mediteransko tlo, koje se sastoji iz silikata i kremenih stijena, a djelomično iz karbonatnih stijena. Njihovi tipovi tla su najčešće pješčana do glinenasta ilovača. Vegetativne zajednice ovih staništa su ona hrasta medunca, Quercetalia pubescentis i posebna pod- zona Quercion confertae (hrasta sladuna). To su područja rasta Quercetum montanum, Tilio-Castanetum- Quercetum confertae na jako svježim tlima, na jako suhim do promjenjivo suhim staništima dolazi sub-zona Ostryo-Carpinion s više smještenim područjima rasta Carpinus orientalis, a djelomično Coccifero-Carpinetum. Stanišna karta većeg prostora koja prije svega obuhvaća produktivna staništa rasta13. Uobičajena suha šumska staništa euromediteranske begetacijske zone Quercetalia illicis i čistog Cocciferetum-a na toj karti još nisu uneseni. Šume, odnosno grmlje ovog velikog prostora pretežito se nalaze u blizini naseljenih područja i uglavnom služe za rekreaciju i ispašu. Reljef. Iz klasične Grčke poznato nam je daje problem bujica, uvjetovanih reljefom, bio poznat i vrlo akutan. U blizini grada Olympia (o^iLi7iv|/a), gdje su se održavale šprortske igre, izgrađeni su paralelni zidovi gorskog potoka Kladaos (KXaSaoa) da bi se prostori gdje su se održavala natjecanja zaštititi! od poplava i odrona. O opasnostima bujica i njihovim štetama govori i Platon. Radove obrane od bujica provode i Rimljani za vrijeme njihove vladavine Grčkom. 111 Granularno vulkansko-kristalinično stijenje, sastavljeno pretežito od labradorita i angita " Bogati prehrambenim sastojcima 12 Dafis, S., 1975., Vegetationsglicdcrung Griechenlands, u: Forste von Griechenland, Bd. 1, Geobot.Institut der Eidg. Tech. Hochschule, Zurich, Heft 55 " Mavromatis, G., Alexandris, S., 1984., Die Standortverhaltnisse der griechischen Walder; Landwirtschaftsministerium, Forstl. Versuchsanstallt von Thessaloniki |