DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 21     <-- 21 -->        PDF

R. Sabadi: GRČKA - PREGLED ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA
Središnja Šumarska služba sastoji se od sljedećih


10 odjela, svaki sa po 3 do 4 sekcije:
1) Planiranje i studije
2) Istraživanje, obučavanje i informatika
3) Šumarsko katastarsko snimanje
4) Kartiranje, izmjera šuma i klasifikacija zemljišta
5) Šumovlasništvo
6) Gospodarenje državnim šumama
7) Pošamljivanje i bujičarstvo u planinskim regijama
8) Lovno gospodarstvo, ribarstvo i šumski okoliš
9) Zaštita šuma i šumskog okoliša


10) Nedržavno šumarstvo
K tom još pridolazi nezavisna sekcija za financije i
računovodstvena služba.
Centralna služba odgovorna je za:


Tri šumarska istraživačka instituta (samo dva postoje)


Centralno skladište šumskog sjemena


Centralno skladište i radionica za kontrolu i održavanje
mehaničke opreme.
Regionalna šumarska služba sastoji se od:


Šumarski inspektorat na međuprefekturnoj razini,
njih ukupno 7, odgovorni su regionalni instrumenti
Ministarstva poljoprivrede za razvoj šumarstva i provedbu
šumarske politike unutar svoje jurisdikcije;


Odjeli sa šumskim distriktima, njih ukupno 31, odŠumarski
lis! br. 7-8. CXXV1 (2002). 367-390


govorni su za koordinaciju rada distrikta pod njihovom
jurisdikcijom i za odobravanje decentraliziranih
aktivnosti ostvarenih u distriktima;


Odjeli bez šumskih distrikta, ukupno 24, imaju sve
kompetencije šumarskog distrikta;


Šumarski distrikt, ukupno njih 80, su ekskluzivne
agencije za izvedbu projekata a isto su tako ovlaštene
da odlučuju do izvjesne razine o mnoštvu decentraliziranih
aktivnosti;


Šumski uredi, ukupno njih 290, i stanice za čuvanje
šuma, njih 1.113, uglavnom se bave zaštitom šuma.
One imaju isto tako limitiranu ali važnu ulogu donošenja
odluka pri opsluživanju seljaka;


Odjeli za pošumljavanje, ukupno 3, su agencije za
planiranje i izvođenje projekata ponovnog pošumljivanja.
Imaju značajne ovlasti, a locirane su u
Attica, Thessaloniki i Rodopi.
Dekretom predsjednika 332/1983. završen je proces
decentralizacije svih operativnih aktivnosti. Centralna
služba ostaje međutim kao upravna agencija odgovorna
za planiranje šumarske politike, pripremanje nacrta
za zakone i zakonske odredbe, davanje uputa regionalnim
službama, stvaranje dugoročnih programa i planova,
financijska pitanja kako državnih, tako i privatnih
šuma, uzimanje i distribucija personala, međunarodni
aspekti šumarstva, priprema obrazovnih i informatičkih
programa i konačno, vođenje relevantne statistike i
ostalih infoemacija.


ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA ŠUMARSKU POLITIKU
Factors influencing the forest policy


Glavni čimbenici su:


Mjesto i klima: 70 % zemlje je planinsko i većina
šuma nalazi se u planinama. Klima se kreće od kontinentalne
na sjeveru i u središnjoj Grčkoj, do mediteranske
na jugu i otocima;


Vegetaciju je moguće podijeliti u pet zona i to:


Euromediteranska vegetacijska zona (Quercetalia
ilicis),


Submediteranska vegetacijska zona (Quercetalia
pubescens),


Zona šuma bukve-jele i planinskih submediteranskih
četinjača (Fagetalia),


Formacije humidnih zapadnih planinskih padina
(Vaccinio-Picetalia),


Suha subalpinska zona (Astragalo-Acantho Limonetalia)
Društveni, gospodarski i demografski uvjeti:


Između 1920. i 1980. populacija je porasla za prosječno
1,1 % godišnje i dolazi do značajnog seljenja
populacije iz planinskih regija u doline i gradove od
kojih su neke praktički ostale bez pučanstva;


Udio pučanstva aktivnog u poljoprivredi pao je od
44% u 1961. na 30% u 1981.;


Između 1965. i 1983. društveni bruto proizvod poraso
je 4,5 % godišnje, a per capita dohodak za 3,7 %;


Tijekom posljednjih 15 godina došlo je do velikog
razvoja u dolinama u proizvodnji hrane i ostalih poljoprivrednih
i hortikulturnih kultura kao što je pamuk,
cvijeće i voće, ovaj je razvoj pomagan mjerama
komasacija i arondacija te izvedbom velikih
projekata navodnjavanja;


Stočarstvo i svinjarstvo se isto tako preselilo u doline
i blizu gradova, s tim daje ovaj razvoj bio sporiji
od proizvodnje poljoprivrednih kultura;


Kozarstvo i ovčarstvo ostalo je u malim jedinicama,
zaštita vegetacije od šteta nastalih brštenjem i od
požara, stoga je gotovo nemoguća;


Turizam se jako razvio uzduž obala i u naseljenijim
regijama, no ne i u planinama;


Skroman industrijski razvoj koji se odigrao, ograničenje
na poljoprivredne regije.


Ovi čimbenici, kombinirani s postojećim imovinskim
problemima, stvorili su nepovoljne uvjete za
razvoj šumarstva.