DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 6     <-- 6 -->        PDF

D. Klepac: HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur L.) SPOZNA.IK
od 7 kubičnih metara po jednom hektaru dokazuje
potrajno gospodarenje šumama, proklamirano prije
150 godina prvim Zakonom o šumama iz godine 1852.


Ali zdravstevno stanje šuma hrasta lužnjaka nije
dobro!


Uzroci tome su mnogi, počevši od izumiranja brije


sta, Kozarčev a "pesimista" do onečišćenja okoliša.


"Nestanak nizinskoga brijesta iz podstojne etaže
slavonske šume hrasta lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum
roboris Ht. 1938) izazvao je promjenu šumske
klime. U šumi je postalo svjetlije, toplije i suše, stoje
poremetilo ekološku ravnotežu." (Prp i ć, 1975.) Drugo,
dio faune je smanjen, posebno što se tiče domaćih
životinja, koje su bile sastavni dio uravnotežene biocenoze
u Spačvi. Divljač i ptice također su doživjeli negativne
promjene. K tome su se u biocenozi pojavili
nepoželjni elementi koji su dodatno poremetili nekadašnju
ravnotežu. To su onečišćenja poplavnih voda, tla i
zraka zbog industrijalizacije toga dijela Slavonije. Uz
to dolaze i druge nedaće, kao ratovi, elementarne nepogode,
kao npr. ciklon (30. srpnja 1998.) koji je uništio
preko 170.000 m3 stabala hrasta lužnjaka u Spačvi i si.
Stalno prisutni primarni štetnici (gubar, zlatokraj, kukavičji
suznik, hrastov četnjak, grbice, hrastov savijač
itd.) i bolesti (hrastova pepelnica itd.) u poremećenoj
ravnoteži hrastove šume postaju opasniji i štetniji. Sušenje
hrasta lužnjaka, zabilježeno još 1909., nastavlja
se sve jače i opasnije. Svi ti događaji, djelujući zajedno,
prouzrokovali su propadanje slavonskih šuma, pa i
onih u Spačvi. Na sreću, to propadanje šuma jošje uvi


jek takvih razmjera da ga je moguće zaustaviti i šume
ozdraviti. To je prvenstvena dužnost i zadaća sadašnjih
šumarskih stručnjaka ne samo u Spačvi nego u cijeloj
Slavoniji, pa i u Hrvatskoj.


Danas je potrajno gospodarenje evoluiralo u načelo
višenamjenske progresivne potrajnosti. Sastoji se u
tome da se ne samo očuvaju i održe šumski ekosustavi,
nego da se oni prošire, ozdrave, poboljšaju u pogledu
njihove produktivnosti, zaštitne, ekološke, hidrološke i
socijalne uloge.


Četvrta spoznaja: nema napredka bez znanosti,
grad Vinkovci - nukleus hrvatske šumarske znanosti.
Šumarska je znanost unaprijedila gospodarenje šumama
hrasta lužnjaka. Nakon visokoškolskoga šumarskog
obrazovanja slavonski su šumari iz Vinkovaca
prenosili načela šumarske struke i zasade šumarske
znanosti u operativno šumarstvo. Prvu znanstvenu metodu
uređivanja šuma hrasta lužnjaka objelodanio je
1877. i u praksu uveo Vinkovčanin šumarnik i prvi
predsjednik Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva
Antun Tomi ć (1803.-1894.) pod imenom racionalna
metoda uređivanja šumskoga gospodarstva.


I u uzgajanju šuma događa se isto. Prvi doministar u
tadašnjoj Kraljevskoj hrv.-slav.-dalm. zemaljskoj vladi
i šumarski izvjestitelj iste Vlade u Zagrebu, šumarnik
Franjo Čordaši ć (1830.-1906.), također Vinkovčanin,
izdaje prije 120 godina knjigu Nauka o sađenju i


Šumarski list br. 7-8. CXXVI (2002). 359-360


gojenju šumah (1881.), po kojoj su se sadile i uzgajale
šume.


Mladi suvremenik Franje Čordašića Josip Ko zara
c (1858.-1906.), također Vinkovčanin, prvi Hrvat
apsolvent Visoke škole za kulturu tla u Beču, uvodi
biologiju i ekologiju u slavonske šume. Učinio je to u
Slavonskoj šumi 1988., u do sada najljepšem književnom
i stručnom opisu mješovite šume hrasta lužnjaka,
poljskoga jasena, nizinskoga brijesta i običnoga graba.
Kao stručni i znanstveni pisac on je riješio mnoge probleme
u šumarstvu Slavonije i zacrtao smjer modernog
šumarstva svojim člancima u Šumarskom listu, koji je
uređivao iz Vinkovaca od 1896. - 1898.


Antun Levakovi ć (1885.-1955.), doktor bečke
Bodenkulture, počinje u slavonskim šumama 1913. godine
znanstvena istraživanja koja su bila okrunjena
disertacijom o prirastu hrasta lužnjaka, poljskoga jasena
i nizinskoga brijesta.


Vjeran svome profesoru i zemljaku, Rokovčanin
Ivo Dekani ć (1919.-1998.), nastavio je znanstvena
istraživanja u Spačvi, postoje osnovao cijeli niz stalnih
pokusnih ploha u tim šumama, stoje objavio Centar za
znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Vinkovcima u knjizi: I. Dekanić, Utjecaj
strukture na njegu sastojina proredom u šumi hrasta
lužnjaka i običnoga graba (Vinkovci, 1991.).


Stoga je Spačva s hrastom lužnjakom bila i ostala
izvorište stručne i znanstvene djelatnosti u šumarstvu.
To je potvrdio međunarodni skup, održan u Vinkovcima
prije dvadeset i sedam godina u povodu sto godina
znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu
jugoistočne Slavonije. Skup je organizirao Centar za
znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Vinkovcima i objelodanio dva opsežna zbornika
radova (1974. i 1975.).


Uslijedili su i drugi znanstveni skupovi i izdavački
projekti: Josip Kozarac, književnik i šumar (Vinkovci,
1986.), Antun Levakovi ć (Vinkovci, 1990.), monografija
Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Zagreb, 1996.)


Tako je četvrta spoznaja nema napretka bez znanosti
oživotvorena u Slavoniji, poglavito u Spačvi, u gradu
Vinkovcima - nukleusu hrvatske šumarske znanosti.


U ozračju navedenih spoznaja Centar za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima
sa Akademijom šumarskih znanosti u Zagrebu,
Šumarskim fakultetom u Zagrebu, Šumarskim institutom
u Jasterbarskom, Direkcijom Hrvatskih šuma
u Zagrebu i Upravom šuma Vinkovci organizira 8. studenoga
2002. u gradu Vinkovcima znanstveni skup
pod naslovom Retrospektiva i perspektiva gospodarenja
u šumama hrasta lužnjaka s osobitim naglaskom
na Spačvu.


Glavne teme na savjetovanju bit će: Revitalizacija,
obnova i zaštita šuma s posebnim osvrtom na istovremeno
usklađivanje gospodarskih, ekoloških, hidroloških
i socijalnih funkcija šuma na istom prostoru.