DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Iako je areal običnog bora (Pinus sylvestris L. ili P.
rubra Miller) u posljednje vrijeme reduciran, još uvijek
zauzima široke prostore euroazijskog kopna. Ova
vrsta rasprostranjena je od Španjolske do Mandžurije,
a na sjever do arktičkog polarnog kruga. Na sjevernim
područjima nastanjuje nizine, a na južnijim predjelima
zauzima planinska područja.


Obični borje vrsta svijetla koja podnosi sušu i relativno
skromno tlo. Preferira kontinentalne doline sa
sunčanom i suhom klimom, gdje tvori šume zajedno sa
smrekom, arišom i listačama. Zahvaljujući svojoj
skromnosti, prilagodljivosti i relativno velikom prirastu,
u prošlosti je upotrebljavan za pošumljavanje.


Obični bor u Italiji spontano raste samo na Alpama i
u malim zonama Apenina.


Značajne površine zauzima u Piemontu (oko 30 000
ha), na površinama sa dosta različitim ekološkim karakteristikama.
Obični bor podnosi vrlo niske ekstremne
temperature, ne zahtijeva dugačko vegetacijsko razdoblje,
ali treba adekvatnu temperaturu. Zbog toga mu odgovaraju
planinske zone s južnim ekspozicijama. Na nižim
položajima i na južnijim pozicijama areala izvan
alpskog lanca, pokazuje manju snagu i manju dugovječnost.
Tu se izdvajaju termofilni i kserofilni ekotipovi
zdepastog i spljoštenog habitusa s velikim granama.


U svrhu istraživanja analizirano je osam populacija
raspoređenih od Alpa do brežuljaka u unutrašnjosti,
gdje obični bor raste od prirode.


Procjena genetske varijabilnosti u okviru uzetih uzoraka
vođena je pomoću izoenzimatskih markatora. Iz
sjemena koje je klijalo na 20 °C izdvojeni su haploidni
endospermi, koji su konzervirani na 4 °C do momenta
analize. Za svaku jedinku analizirano je 6 endosperma.
Procjena genetskih parametara populacije ustanovljena
je uz upotrebu programa Byosis-l i Popgene 1.21.


Analiza običnog bora iz Piemonta pokazala je da
postoji značajna heterogenost na razini genetske varijabilnosti
unutar populacije. Ta raznolikost je na nekim
područjima više naglašena. Planinske populacije pokazale
su veće vrijednosti biološke raznolikosti, a to je
zbog njihove šire rasprostranjenosti, pa je sačuvana veća
razina biološke raznolikosti.


Ova studija dala je vrlo značajne rezultate koji doprinose
očuvanju specifičnosti sastojina običnog bora
na brežuljcima Piemonta, posebno zato što pojedine
populacije pokazuju naglašene genetske karakteristike
i predstavljaju rezervoar biološke raznolikosti. Te bi
zone trebalo zaštititi, a uzgojne mjere podrediti favoriziranju
opstanka i obnove vrste.


Također bi bilo korisno unošenje drugih jedinki
pomoću sadnica ili sjemena iz iste zone, ali iz takve
udaljenosti da pozitivno utječe na genetske karakteristike.
Na taj se način može doprinijeti povećanju razine


raznolikosti populacije, uz očuvanje postojeće biološke
raznolikosti.


G. G r a s s i: Nekoliko pitanja o biološkoj raznolikosti,
produktivnosti i funkcioniranju ekosustava
Što uzrokuje veliku raznolikost vrsta u šumskim
ekosustavima? Odgovor na prvo pitanje koje je autor
postavio, djelomično se može naći u rezultatima istraživanja
koja su obavljana u pluvijalnim tropskim šumama
(Molino i dr. 2001), a i istraživanjima u šumama
umjerenih zona. Radi se o tome da relativno mala uznemiravanja
(kao na primjer pad jednog stabla) prouzrokuju
veću raznolikost vrsta nego velika uznemiravanja
(gola sječa) ili situacija potpunog neuznemiravanja.


Da li su ekosustavi bogati vrstama produktivniji?
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u pretpostavci da postoji
pozitivna korelacija između broja vrsta i produktivnosti,
potvrđena mnogim pokusima. Može se reći da
su u odabiru uzoraka za pokuse s više vrsta uključene
pretežito vrste koje proizvode više. U tijeku 2001. g.
Timan i dr. su nakon sedam godina kontrole pokazali da
je produktivnost zajednica s više vrsta značajno veća u
odnosu na najbolje monokulture. Drugim riječima, ekosustavi
bogati vrstama imaju veći kapacitet za korištenje
svih raspoloživih resursa staništa, kao na pr. (autor je
napravio usporedbu) jedna ljudska zajednica bolje funkcionira
tamo gdje postoje mnoga različita zanimanja.
Prvi rezultati dobiveni su na travnatim vrstama, ali se
pretpostavlja da će se to potvditi i kod drvenastih formacija.
To bi dalo značajan prilog kod elaboriranja strategije
oko uskladištenja ugljika u ekosustavima.


Koji je odnos između biološke raznolikosti i funkcioniranja
ekosustava? Jedan od odgovora predložili su
Schmid i dr. 2001. g. (danas je u tome postignut konsensus)
i zaključili da jedan minimalan broj vrsta predstavlja
uvijet za funkcioniranje ekosustava u stalnim
uvjetima okružja, te da velik broj vrsta može biti bitan
za održavanje stabilnosti ekosustava u promjenjivim
uvjetima okružja.


Odrediti koje su vrste bitne za održanje funkcije
raznih ekosustava još je uvijek otvoreno pitanje, prepušteno
je iskustvu. Dosadašnja istraživanja usredotočena
su samo na bogatstvo vrsta ali je došlo vrijeme da se
klasificiraju vrste na bazi njihove funkcionalnosti
unutar ekosustava.


L.,C: Smanjuju se požari u talijanskim šumama
Na temelju podataka zajednice šumarstva tijekom
2001. g. požari su smanjeni za 21 % u odnosu na 2000.


g. Šumska površina obuhvaćena požarom također je
smanjena za 37 %.
Ti su podaci ohrabrujući, ističe autor, ali ostaje činjenica
da najveći dio požara nije prouzročen samozapaljenjem
ili nepažnjom, već namjernim paljenjem. Na temelju
istraživanja koje je pokrenula Zajednica šumar