DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Iako je areal običnog bora (Pinus sylvestris L. ili P. rubra Miller) u posljednje vrijeme reduciran, još uvijek zauzima široke prostore euroazijskog kopna. Ova vrsta rasprostranjena je od Španjolske do Mandžurije, a na sjever do arktičkog polarnog kruga. Na sjevernim područjima nastanjuje nizine, a na južnijim predjelima zauzima planinska područja. Obični borje vrsta svijetla koja podnosi sušu i relativno skromno tlo. Preferira kontinentalne doline sa sunčanom i suhom klimom, gdje tvori šume zajedno sa smrekom, arišom i listačama. Zahvaljujući svojoj skromnosti, prilagodljivosti i relativno velikom prirastu, u prošlosti je upotrebljavan za pošumljavanje. Obični bor u Italiji spontano raste samo na Alpama i u malim zonama Apenina. Značajne površine zauzima u Piemontu (oko 30 000 ha), na površinama sa dosta različitim ekološkim karakteristikama. Obični bor podnosi vrlo niske ekstremne temperature, ne zahtijeva dugačko vegetacijsko razdoblje, ali treba adekvatnu temperaturu. Zbog toga mu odgovaraju planinske zone s južnim ekspozicijama. Na nižim položajima i na južnijim pozicijama areala izvan alpskog lanca, pokazuje manju snagu i manju dugovječnost. Tu se izdvajaju termofilni i kserofilni ekotipovi zdepastog i spljoštenog habitusa s velikim granama. U svrhu istraživanja analizirano je osam populacija raspoređenih od Alpa do brežuljaka u unutrašnjosti, gdje obični bor raste od prirode. Procjena genetske varijabilnosti u okviru uzetih uzoraka vođena je pomoću izoenzimatskih markatora. Iz sjemena koje je klijalo na 20 °C izdvojeni su haploidni endospermi, koji su konzervirani na 4 °C do momenta analize. Za svaku jedinku analizirano je 6 endosperma. Procjena genetskih parametara populacije ustanovljena je uz upotrebu programa Byosis-l i Popgene 1.21. Analiza običnog bora iz Piemonta pokazala je da postoji značajna heterogenost na razini genetske varijabilnosti unutar populacije. Ta raznolikost je na nekim područjima više naglašena. Planinske populacije pokazale su veće vrijednosti biološke raznolikosti, a to je zbog njihove šire rasprostranjenosti, pa je sačuvana veća razina biološke raznolikosti. Ova studija dala je vrlo značajne rezultate koji doprinose očuvanju specifičnosti sastojina običnog bora na brežuljcima Piemonta, posebno zato što pojedine populacije pokazuju naglašene genetske karakteristike i predstavljaju rezervoar biološke raznolikosti. Te bi zone trebalo zaštititi, a uzgojne mjere podrediti favoriziranju opstanka i obnove vrste. Također bi bilo korisno unošenje drugih jedinki pomoću sadnica ili sjemena iz iste zone, ali iz takve udaljenosti da pozitivno utječe na genetske karakteristike. Na taj se način može doprinijeti povećanju razine raznolikosti populacije, uz očuvanje postojeće biološke raznolikosti. G. G r a s s i: Nekoliko pitanja o biološkoj raznolikosti, produktivnosti i funkcioniranju ekosustava Što uzrokuje veliku raznolikost vrsta u šumskim ekosustavima? Odgovor na prvo pitanje koje je autor postavio, djelomično se može naći u rezultatima istraživanja koja su obavljana u pluvijalnim tropskim šumama (Molino i dr. 2001), a i istraživanjima u šumama umjerenih zona. Radi se o tome da relativno mala uznemiravanja (kao na primjer pad jednog stabla) prouzrokuju veću raznolikost vrsta nego velika uznemiravanja (gola sječa) ili situacija potpunog neuznemiravanja. Da li su ekosustavi bogati vrstama produktivniji? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u pretpostavci da postoji pozitivna korelacija između broja vrsta i produktivnosti, potvrđena mnogim pokusima. Može se reći da su u odabiru uzoraka za pokuse s više vrsta uključene pretežito vrste koje proizvode više. U tijeku 2001. g. Timan i dr. su nakon sedam godina kontrole pokazali da je produktivnost zajednica s više vrsta značajno veća u odnosu na najbolje monokulture. Drugim riječima, ekosustavi bogati vrstama imaju veći kapacitet za korištenje svih raspoloživih resursa staništa, kao na pr. (autor je napravio usporedbu) jedna ljudska zajednica bolje funkcionira tamo gdje postoje mnoga različita zanimanja. Prvi rezultati dobiveni su na travnatim vrstama, ali se pretpostavlja da će se to potvditi i kod drvenastih formacija. To bi dalo značajan prilog kod elaboriranja strategije oko uskladištenja ugljika u ekosustavima. Koji je odnos između biološke raznolikosti i funkcioniranja ekosustava? Jedan od odgovora predložili su Schmid i dr. 2001. g. (danas je u tome postignut konsensus) i zaključili da jedan minimalan broj vrsta predstavlja uvijet za funkcioniranje ekosustava u stalnim uvjetima okružja, te da velik broj vrsta može biti bitan za održavanje stabilnosti ekosustava u promjenjivim uvjetima okružja. Odrediti koje su vrste bitne za održanje funkcije raznih ekosustava još je uvijek otvoreno pitanje, prepušteno je iskustvu. Dosadašnja istraživanja usredotočena su samo na bogatstvo vrsta ali je došlo vrijeme da se klasificiraju vrste na bazi njihove funkcionalnosti unutar ekosustava. L.,C: Smanjuju se požari u talijanskim šumama Na temelju podataka zajednice šumarstva tijekom 2001. g. požari su smanjeni za 21 % u odnosu na 2000. g. Šumska površina obuhvaćena požarom također je smanjena za 37 %. Ti su podaci ohrabrujući, ističe autor, ali ostaje činjenica da najveći dio požara nije prouzročen samozapaljenjem ili nepažnjom, već namjernim paljenjem. Na temelju istraživanja koje je pokrenula Zajednica šumar |