DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 61     <-- 61 -->        PDF

stva 60 % požara je djelo piromana. 70,4 % slučajeva
požara je prouzročeno radi stvaranja profita, 25 % radi
manifestacije protesta (mržnja prema šumi) i 4,6 % požara
prouzročeno je bez motiva.


U daljnjoj preciznijoj analizi požara s namjerom
stvaranja profita 25 % odnosi se na stvaranje ili obnovu
pašnjaka, 11 % na stvaranje poljoprivrednog zemljišta,
6,9 % za aktiviranje komunalnih pristojba, 5,6 % zbog
krivolova i 4,4 % radi zaposlenja u regionalnim i lokalnim
službama.


Ministar prostora i zaštite okoliša smatra da je neophodno
u problematiku uključivati privatne vlasnike


kojima pripada najveći dio pošumljenih površina
Italije. Zakonskim odredbama o financiranju u tijeku
2002. g. predviđene su porezne olakšice od 36 % za
vlasnike zemljišta koji primijenjuju preventivne mjere
zaštite od požara.


Na povećanim mjerama zaštite i održavanja inzistira
i ministar poljoprivrede, podupirući "kulturu izvanrednog
stanja". Nadalje ministar kaže da se previše govori
o "čuvanju okoliša", a premalo o "održavanju
okoliša", jer ekologija napuštenog okoliša je kontraproduktivna,
i u cilju vlastitog očuvanja, jer proizvodi
nepopravljive štete te ekonomsku i socijalnu regresiju.


L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima, izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti - Firenze)


Iz broja 1. siječanj-veljača 2002. g. izdvajamo:


Fabio C1 a u s e r: Novi prihvatljivi izraz - šumarstvo
blisko prirodi


Posljednje godine prošlog stoljeća obogatile su šumarsku
terminologiju mnogim novim izrazima kao što
su: ekosustav, održivo gospodarenje, ekocertifikacija i
dr. Potrebno je vidjeti da li je obogaćivanje šumarskog
izražaja, čiji smo svjedoci, znak realnog progresa znanosti
i tehnike u šumarstvu, ili predstavlja nešto nepoznate
korisnosti. U tom smislu posebnu pozornost privlače
dva članka koje je objavio J. P. Schutz u Švicarskoj
šumarskoj reviji. Oni sadrže, kako navodi autor,
"vatromet" novih izraza.


Prvi članak objavljenje pod naslovom "Novi oblici
šumarstva u vrijeme ekonomske restrikcije - načela
biološki racionalnog i ekonomičnog šumarstva", a drugi
pod naslovom "Šumarstvo blisko prirodi -jučer, danas
i sutra".


U prvom članku Schutz predlaže smanjenje troškova
u gospodareju šumama do "minimuma potrebnih intervencija".
Zaprorjede npr. savjetuje kasniju intervenciju
od uobičajene, kada vrijednost materijala može
kompenzirati troškove rada. Šumarstvo prošlosti smatra
luksuzom čak i za bogatu Švicarsku. "Luksuzna šuma"
naziv je koji je poznat i u njemačkoj šumarskoj
terminologiji. Luksuzno šumarstvo ne može se smatrati
naturalističkim, to može biti prije ono koje vodi računa
o troškovima. To se ostvaruje tehnološkom racionalizacijom
i "načelom koncentracije" tj. usmjerenjem
uzgojnih intervencija na manji broj subjekata u svrhu
proizvodnje vrijednog drveta.


Nadalje Schutz smatra da se korištenjem prirodnih
povoljnosti mogu istovremeno postići maksimalna
proizvodnja mase i kvalitete drveta. U svojim izlaganjima
on uporno inzistira na načelu multifunkcionalnosti
šuma.


U drugom članku prof. Schutz-a nalazimo iste izraze
kao i u prvom, i neke nove primijenjene konkretno
na "šumarstvo blisko prirodi" koje se primjenjuje u
Švicarskoj.


Osnovna načela kojima se inspirira šumarstvo mogu
se uvrstiti u šest točaka:


1.
za korištenje prirasnog potencijala lokalnog i individualnog
za obnovu šuma nije toliko mjerodavan
turnus koliko najveće moguće korištenje produktivnih
snaga pojedinih individua u vremenu i prostoru,
2.
iskorištavanje se provodi uz istovremenu uzgojnotehničku
interveciju,
3.
obnova šuma treba se odvijati stalno i kontinuirano,
4.
mješane šume primjerene prirodi omogućuju dobro
korištenje produktivnih snaga staništa,
5.
korištenje prirodnih procesa obnove treba se odvijati
u drugom razdoblju,
6.
izbor načina sječe nije predodređen, ali spada u
postavljene ciljeve.
Logika koja vodi način korištenja šume je tipično
slobodna i obilježena načinom sječe koji proizlazi iz
svih predodređenih programa. To šumarstvo blisko prirodi
razvilo se u razdoblju kada je u prvom planu bio interes
za proizvodnju drvne mase uz niske troškove rada.


Mnogi se boje da povjerenje u automatizme prirode
vodi "napuštanju šuma" ili smanjenju angažiranosti
struke do netolerantne razine. Naprotiv, kaže Schutz,
moderno šumarstvo osnovano na "biološkoj učinkovitosti"
zaista je multifunkcionalno i različito, ali to samo
onda kada se prave odluke budu primjenjivale u
pravo vrijeme, te da donositelji tih odluka budu tehnički
i stručno kompetentne osobe.


Na kraju ostaje odgovor na pitanje da li novim izrazima
odgovaraju i nove primijenjene tehnike. Schutz
podržava da u Švicarskoj u svrhu racionalizacije pri




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 62     <-- 62 -->        PDF

rodnih povoljnosti treba inicirati temeljne promjene u
svijetu šumarskog razmišljanja.


Slična je situacija i u Italiji. Autor misli da u praktičnom
smislu najveća profesionalna angažiranost treba
biti u zaustavljanju loših trendova i izbjegavanju onoga
što ne treba raditi. Na kraju s mnogo optimizma autor
vidi budućnost šumarstva koju šumari trebaju znati
realizirati.


Jacopo R a g a z z i: Lov u srednjem vijeku
U srednjem vijeku šuma je bila uobičajeno okružje
u kojemu je živio europski čovjek. Sve do kraja XIX.
stoljeća guste šume pokrivale su najveći dio europskog
kopna. Na ta šumska prostranstva nadovezivale su se
močvare i pustare.
Šuma je u svijetu tadašnjeg čovjeka imala mitsko
obilježje, i u njoj su živjela razna čudovišta, zvijeri i
ostale monstruozne kreature.
Literatura je ispunjena pričama o neobuzdanim konjanicima
koji su se borili protiv paklenskih čudovišta,
stanovnika mračnih šuma (sv. Juraj i zmaj).
Po tadašnjim shvaćanjima svaki pravi vitez morao je
proći tešku obuku borbe s tim imaginarnim neprijateljima.
To je bila "mračna epoha barbarstva i neznanja",
kako je to kasnije opisno u renesansi, a pogotovo u pokretu
prosvijetiteljstva. Čovjek je živio u izravnom kontaktu
s prirodom, a gradovi su se pojavljivali kao otoci
civilizacije u nepreglednom moru šuma i polja.
Priroda je smatrana kao dobročiniteljica čovjeka,
koja mu nudi svoje plodove, ali je u isto vrijeme opasna
i neprijateljska. Čovjek tog vremena bio je opsjednut
negativnim elementima prirode i sve se svodilo na
religioznu osnovu po kojoj je Bog dodijelio čovjeku
moć nad svim stvorenim dijelovima prirode, od kojih
šuma predstavlja najznačajnije područje. Tu je čovjek
nalazio drvo za gradnju nastamba i skloništa za stoku, i
od njega pravio sve kućne potrepštine. Upotrebljavao
je koru za štavljenje kože, smolu za ljepilo, brao ljekovito
bilje i šumske plodove. U šumi je pasla krupna i
sitna stoka, i rovale svinje. Na kraju, u šumi su tadašnji
feudalci vlasnici šuma lovili sitnu i krupnu divljač, i
lovom dokazivali svoju snagu i ugled.
Gospodar šume bio je vlasnik svega što se u njoj
nalazilo, pa tako i divljači. Kmetovi su morali plaćati
vlasniku za sve što bi koristili iz šume.
Lovom su se bavili radi opskrbe hranom, ali je također
bio hobi feudalnih vlasnika, posebice lov na visoku
divljač koji je bio njihovo ekskluzivno pravo.
Lov na jelena smatrao se najplemenitijim od svih
lovova. Jelene su lovili lovci konjanici i to je istovremeno
bilo vježbanje ratne vještine u kratkim razdobljima
mira. Kako je odavna bijela košuta bila simbol božice
Dijane, jelen se izdvajao od ostale divljači, pa se i
taj lov smatrao kraljevskim lovom. Na isti način lovila


se i ostala krupna divljač (divlje svinje i medvjedi), ali
ih je bilo teško slijediti na konju kroz guste šume i opkoliti
s psima i na kraju usmrtiti kratkim hladnim oružjem.
Divlje svinje su uvijek smatrane nižom vrstom divljači,
jer su se nastanile u makijama i gustim neprohodnim
šumama, što nije omogućavalo lov na konjima.


Lov sa sokolom u Europu je unesen s istoka početkom
XI. stoljeća i uskoro postao nezamjenjiva lovačka
aktivnost srednjovjekovne aristokracije. To je bio plemenit
lov, vrlo zahtjevan, jer je bavljenje tim načinom
lova iziskivalo puno vremena i znanja. Bilo je potrebno
uloviti pticu, čuvati je i školovati da sluša zapovjedi,
prepozna divljač i ulovi je. Ta aktivanost postala je
specijalnost mnogih središta koja su bila specializirana
za uzgoj i dresuru mladih sokolova. Osobito su bili poznati
uzgajivači sa Sicilije, koji su uzimali male sokolove
iz gnjezda. Tehnika uzgoja zahtijevala je stroga
pravila oko rezanja pandža, vješanje zvonca da se ne
izgubi, prekrivanje očiju, iza čega slijedi obuka na komande
i vježbe s provizornim plijenom. Tek nakon
najmanje jedne godine, počinjao je pravi lov.


Gospodar feudalac sa sokolom na ruci postao je simbol
snage, ponosa i uzvišenosti, i izdvajao se od običnog
svijeta. Lovac gospodar, istovremeno ratnik, poistovjećivao
se sa sokolom koji je dominirao nad divljači.


Glavna lovna divljač sokola bili su zec i jarebica,
ali isto tako i sve ptice močvarice te ptice stanovnice
stepa i pašnjaka. U ovom načinu lova upotrebljavalo se
više vrsta ptica grabljivica a njihova pripadnost po hijerarhiji
bila je sljedeća:


Staleška titula priradajuća grabljivica


Car orao


Kralj sjeverni sokol (Falco rusticulus)


Grof sivi sokol (Falco pelllegrinus)


Plemenita dama sokol lastavičar (Falco subbuteo)


Sve do kasnog srednjeg vijeka postojali su specializirani
instruktori koji su dresirali grabljivice za ovaj
privilegirani lov.


Nasuprot ovom lovu, koji je predstavljao uglavnom
zadovoljstvo bogatih, lov siromašnih i seljaka obavljao
se iz potrebe. Vrlo malo informacija o tom lovu
potječe iz oskudnih crteža i predaje, jer je taj način lova
tijekom vremena nestao. Svrha tog lova bila je priskrbiti
nešto različito od uobičajenog za prehranu koja
je bila vrlo skromna i sastojala se uglavnom od žitarica
i povrća. Loše opremljeni, bez konja, pasa i oružja mogli
su loviti uglavnom zamkama, mrežama, praćkama i
strijelama sitnu divljač, i to potajno kao lovokradice.
Kazne za krivolov bile su visoke, a za visoku divljač
kazna je bila smrt.


U tim uvjetima seljak kojemu je lov bio zabranjen,
morao je za svog gospodara besplatno hraniti lovačke




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 63     <-- 63 -->        PDF

pse, što je osiromašivalo ionako slabu prehranu. To je
kod pučanstva stvorilo izvjesnu mržnju prema divljači
koja je bila nepoželjan gost na njihovim usjevima. Istovremeno
krivolovci su postajali heroji, tako daje i Italija
imala popularna imena poput Robina Hooda (Tibursi,
Fioravanti, Amalfitano, Abertini i dr.).


Ovakva su shvaćanja u Italiji preživjela do današnjih
vremena, što negativno djeluje na oskudne populacije
divljači. Krivolovci su još uvijek heroji umjesto
kradljivci, a divljač je nepopularan gost u poljoprivredi,
zaključio je autor.


Aktualnost i kultura
Amerigo A. Hofmann: Jednom prije sto godina,
jedan mladi bečki šumar našao se u zemlji izlazećeg
sunca ...
U rubrici aktualnosti i kultura objavljena su tri članka
šumarskog stručnjaka i voditelja šumarske službe za
regiju Toskana povodom njegovog boravka u Japanu, a
kojega je realizirao na poziv Poljoprivrednog fakulteta
sveučilišta iz Tokya prilikom stogodišnjice osnivanja
Šumarskog hidrološkog instituta (22. 4. 2000 g).
Autorov istoimeni djed je davne 1904. g. kao 29-godišnji
bečki šumar boravio pet godina u Japanu, gdje je
sudjelovao u radu tek osnovanog Instituta na poslovima
uređenja planinskih vodnih sustava. Japanci su u povodu
stote obljetnice rada Instituta pozvali autora da posjeti
memorijalni Hofmannov park (Hofmann Work Memorial
Park) i tamo zasadi česminu kao spomen-drvo te
održi predavanje. Autor je zadivljen gostoljubljivošću
koju su iskazali japanski šumari prilikom njegovog boravka.
Također je impresioniran činjenicom da su sačuvani
projekti njegovog djeda, stari gotovo sto godina.


Studentima treće godine Fakulteta poljoprivrede i
prirodnih nauka autor je održao predavanje pod naslo


1.
šume česmine
2.
mediteranske makije
3.
šume plutnjaka
4.
šume alepskog bora
5.
šume pinije
6.
šume primorskog bora
7.
šume čempresa
8.
nizinske šume listača
9.
šume obala rijeka i kanala
10. šumemedunca
11.
šume cera
Autor je prikazao i vertikalnu rasprostranjenost
šumske vegetacije od razine mora do vrhova planina.
U osvrtu na šumarstvo Italije i šumarsku politiku
istakao je čimbenike koji su znakoviti, a to su:


-
industrijalizacija zemlje koja je u kratkom razdoblju
pretvorila poljoprivrednu Italiju u razvijenu
industrijsku zemlju,
vom "Zaštita šuma i tla u Italiji". Isto predavanje autor
je ponovio u Centru kulture općine Seto, gdje se nalazi
memorijalni muzej.


Dajemo kratki izvod iz predavanja dr. Hofmanna:
U prvom dijelu predavanja autor je dao osnovne
statističke podatke o šumarstvu Italije s posebni osvrtom
na Toskanu kao najšumaovitiji dio Italije, gdje i on
živi i radi (Firenze).
S 30 % šumovitosti Italija spada u prosječno šumovite
zemlje Europe. Toskana sa 48 % šumovitosti spada
u područje s visokim indeksom šumovitosti. Autor naglašava
da posjetitelji Italije ne stječu dojam o šumovitosti,
jer su šume locirane u predjelima brda i planina
koje se u normalnim putovanjima rijetko posjećuju.
Italija je bogata siromašnim šumama, česta je izreka,
za koju autor kaže daje samo djelomično točna. Istina
je da na visoke šume otpada samo 30 %, ostalo su
panjače, makije i grmovi.
Inventarizacija šuma na nacionalnoj razini obavljena
je 1985. g., a mnogo detaljnija izmjera napravljena
jeuToskani 1998. g.
Talijanske potrebe za drvetom četiri puta nadmašuju
vlastitu proizvodnju drvne mase. Jedino topolici daju
značajne količine celuloznog drveta.
Nije lako biti šumar u Italiji, kaže autor, klima je
aridna, požari su česti (8 000 slučajeva godišnje), pritisak
urbanizacije, nedostatak interesa šumovlasnika i
dr. Pozitivna činjenica je jedino prirodno širenje šume
na napuštene terene pašnjaka i poljoprivrede i povećanje
ekološke osjetljivosti stanovništva.
Po talijanskom šumarskom zakonu za Toskanu, od
šumskog je interesa 138 vrsta stabala i grmova. Glavnih
šumskih tipova ima preko 140, a u Toskani 88 koji
su svrstani u 23 kategorije:


12. miješovite šume cera, kitnjaka i graba
13. šume bijelog graba
14. šume pitomog kestena
15. bagremici
16. miješovite šume s brezom
17. šume johe
18.
kulture crnog bora
19.
kulture duglazij e
20. šume jele
21. šume bukve
22. plantaže ostalih vrsta
-
uvođenje nafte i plina kao pretežnog izvora toplinske
energije,
-
premiještanje stanovnika iz planinskih sela u gradove,
-
razvoj turizma,
-
ekspanzija gradova, komunikacija i ostale infrastrukture.