DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 80 <-- 80 --> PDF |
sastavni dio šume i njen najljepši ures, pa i o njoj treba skrbjeti. Član je Lovačkog društva "Lisjak" Kastav, u kojemu je kao stručni voditelj za provedbu lovnogospodarske osnove ostavio zapaženi trag. U znak priznanja njegovo mu matično društvo dodjeljuje zlatnu plaketu. Stekavši izvanredna praktična iskustva Uprava šuma ga 1995. povlači u Buzet, gdje u Odjelu za proizvodnju preuzima dužnost stručnog suradnika za iskorištavanje šuma, da bi ljeti 1997. bio imenovan rukovoditeljem Odjela za plan i analizu. Nažalost, zbog određenih problema, nakon godinu dana trajno napušta šumarsku struku i zapošljava u Općini Viškovo, na radnom mjestu pročelnika Upravnog odjela, na kojemu gaje zatekla prerana smrt. Predstavivši tako "curriculum vitae" našeg kolege Merlea, sve njegove dužnosti i zasluge, ne smijemo propustiti ono najvažnije: bio je istinski prijatelj, brižan otac i suprug, dobar čovjek. Nije imao potrebu za posjedovanjem velikih materijalnih dobara. Uvijek je bio spreman svakog saslušati, pomoći mu i utješiti. Iako je bio osoba čvrstih stavova i načela, dopuštao je slobodu rada i kreacije. Uz širinu stručnih i općih znanja koje je posjedovao, krasila ga je nesebičnost kojom je ta znanja i iskustva prenosio na nas mlađe kolege. Unatoč zahtjevnim i sadržajnim društvenim dužnostima, u obitelj skom životu uspostavio je skladan odnos sa svojom požrtvovnom suprugom Vlastom, kćerima Helenom i Natali, a i unuk Lovre pamtit će dugo svoga "nonota" i njegovih bajkovitih priča. Koliko je kolega Merle bio cijenjen i štovan, pokazalo je i mnoštvo koje gaje ispratilo na njegovo posljednje počivalište, na mjesno groblje Viškovo. 1 kad nikog od nas više ne bude, Sunce i vjetar skrivat će se u krošnjama šume. Blaženka Kulić, dipl. ing. šum. Dr. se. ĐURO KOVACIC, dipl. ing. šum., (1934 - 2002) Zagreb i hrvatski šumari oprostili su se 17. srpnja 2002. na groblju Mirogoj, od svoga sugrađanina, dragog strukovnog kolege, prijatelja, jednoga od rijetkih pionira hrvatskog šumarskoga puta u promicanju znanstvenih misli, ne samo u znanstvenom okružju. Mnogima je bilo teško na posljednjem ispraćaju nositi vlastitu tugu i podijeliti ju s onima koji će je nositi po svome usudu, jer je njegov nagli nestanak ostavio pustoš i bolne okamine u dušama najbližih. Rodio se u prekrasnom kutku lijepe naše, Valis aurea, u mjestašcu Dervisaga kraj Požege, od oca Ivana i majke Reze r. Smojvir, vrijednih hrvatskih poljodjelaca. Pučku školu završio je u Kuzmici 1943, a Realnu gimnaziju u Požegi 1952. Šumarske plemenite potke stekao je na studiju Šumarstva na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 15. listopada 1957. Nakon diplome zaposlio se 24. listopada 1957. u Šumskom gospodarstvu "Psunj", Nova Gradiška, u Šumariji Požega, u svojstvu referenta za uzgajanje šuma. Na istom radnom mjestu radi i nakon odsluženja vojnog roka sve do 31. svibnja 1960. Zatim prihvaća mjesto upravitelja Šumarije Lipik do 1. prosinca 1962. godine, kada prelazi u Šumsko gospodarstvo Daruvar te tu obnaša dužnost rukovoditelja Sektora za uzgajanje i uređivanje šuma do 30. lipnja 1963. Od 1. srpnja 1963. radi u Šumskom gospodarstvu "Garjevica" u Kutini, gdje je do 31. srpnja 1965. referent za plantaže, a od 1. kolovoza 1965. do 25. siječnja 1968. upravitelj Pogona za plantaže. Nakon svih ovih dužnosti u istom gospodarstvu, obnaša dužnost glavnog taksatora do 30. lipnja 1970. S ove dužnosti odlazi na radno mjesto šefa Taksacije u Šumskom gospodarstvu "Josip Kozarac" u Novoj Gradiški, gdje ostaje do 28. veljače 1972. Nakon ovako bogatog radnog iskustva prihvaća radno mjesto samostalnog šumarskog inženjera 1. ožujka 1972. godine u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu. Na tom mjestu ostaje sve do kraja veljače 1974, kada u istom udruženju postaje savjetnik za organizaciju rada i elektroničku obradu podataka. Na tom se radnom mjestu zadržao do 30. rujna |