DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Slika 1. Sakupljač vode iz magle. Ventilatori usisavaju maglu, a voda se skuplja u bočici i kasnije kemijski analizira. (Izvor fotografija: W. Eugstcr) Problem čine sumporna i dušična kiselina koje: 1. Zakiseljavaju tlo: djelovanje kiselih depozicija izaziva ispiranje baza iz rizosfere, te mobilizaciju aluminija i teških metala koji imaju toksične učinke. 2. Izazivaju oštećenja izravno na krošnji, jer magla može biti vrlo kisela otopina gdje se pH kreće do 3, što oštećuje koru i lišće pri dodiru, iz lišća ispire katione, osobito kalija i magnezija. Takvu nisku vrijednost pH ima primjerice jestivi ocat, a za usporedbu kisela kiša vrlo rijetko ima pH vrijednost ispod 4. Granična vrijednost pH padaline koje se uzimaju kao kisele je 5,6. Količina taložnih tvari u šumskom ekosustavu koje dopire do tla povećana je u usporedbi s otvorenim prostorima bez šumske vegetacije. To je ponajprije rezultat povećanog sakupljanja tvari na Ušću, bilo da se radi o suhoj depoziciji (tvari nošene vjetrom) ili mokroj depoziciji (kiša, snijeg, rosa i magla). Stoga je i kiselost prokapljene tekućine uhvaćene ispod krošanja stabala veća u odnosu na otvoreni prostor. Prema novijim istraživanjima utvrđeno je kako atmosferska depozicija i zakiseljavanje tala uzrokuju prekid mikoriznog odnosa, čime je drveću onemogućeno uzimanje hraniva. Komlenović i Rastovski (1991) kao jednu od posljedica kiselih kiša navode pad koncentracija magnezija u iglicama jela u zajednici Blechno-Abietetum Horv. Mayer (1989) smatra daje utjecaj atmosferske depozicije na ispiranje kationa iz iglica značajan samo za kalij, a takav stav izražavaju i Niemi nen, Derome i Helmisaari (1999) na osnovi svojih istraživanja običnog bora u Finskoj. Huettl i dr. (1990) opisuju niz istraživanja na smreki u jugozapadnoj Njemačkoj. Kao moguće uzročnike sušenja navode ispiranje kationa (K, Mg, Ca, Zn, Mn) iz iglica uvjetovano izravnim djelovanjem ozona i kiselih kiša, kao i neizravnim djelovanjem polutanata preko zakiseljavanja tla i posljedičnog ispiranja baza. Slika 2. Oprema kojom je snimana magla. Na vrhu se nalazi Sonic anemomctar. U sredini (koso nagnut) C02/H20 analiza tor. U donjem dijelu je spektrometar kapljica magle. Takvi procesi mogu dovesti do deficijencija u ishrani drveća, osobito na bazama siromašnim tlima. Istraživanja razlika u stanju ishrane oštećenih sastojina smreke u jugozapadnoj Njemačkoj, pokazala su kako mnoge lokacije ne omogućuju povoljnu ishranu drveća magnezijem i kalijem. Poznata je činjenica kako se porastom nadmorske visine povećava i količina štetnih tvari koja dospijevaju do tla. Prema mjerenjima (Vrbe k iPilaš 2001) na 5 lokaliteta u kontinentalnom i brdsko-planinskom dijelu Hrvatske, najviše sumpora, dušika i klora taloži se u Gorskom kotaru (Lividraga) i to u količinama (izmjerenim u 1999. godini) od 60,4 kg/ha dušika u nitratnom, 13,8 kg/ha u amonijskom obliku, 50.2 kg/ha sumpora te 38,8 kg/ha klora. Količine taložnih tvari na području Gorskog kotara su povišene i uglavnom premašuju dopuštene granične vrijednosti. Zbrajanjem unosa štetnih tvari preko magle i kiše u područjima gdje je magla česta pojava, vrlo se brzo može doseći kritična razina opterećenosti šumskog ekosustava. Eugster smatra kako je to glavni razlog zašto su šume brdskog područja općenito lošijeg zdravlja od ostalih. Potvrdu za tu tvrdnju nalazimo i u istraživanjima obavljenima u Hrvatskoj. Unos zračnih polutanata u bukove i bukovo-jelove šume Gorskog kotara i Like potvrđuju svojim istraživanjima Glavač, Koenies iPrpić (1985), a u bukove šume Slavonskog gorja Seletkovi ć (1991). Čini se da je ovo tema koja će nas u budućnosti zasigurno više zaokupljati, a uzimajući u obzir navedeno istraživanje, u naslovu ovog teksta trebalo bi otkloniti upitnik. Više o ovoj temi možete saznati na web stranicama Šumarskog instituta (www.sumins.hr), gdje ćete naći linkove vezane uz ovu temu. |