DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Šumarski list br. 7-8. CXXV1 (2002), 3-6 ce). Koliko god je to naoko jednostavan posao, u sebi krije brojne opasnosti. Poznavao sam ne mali broj, mahom starijih lovaca, koji nisu odveć pridavali važnosti koju vrstu baruta koriste, koji su (na sreću) dimni barut sipali u tuljac kavenim žličicama! Tom potpoglavlju (Punjenje naboja) nedostaju potanje upute o korišćenju baruta i kapisla te prikaz potrebnog pribora. Određenu, ne malu teškoću, pri pisanju ove nimalo lake materije autoru je predstavljala lovna terminologija, lovno nazivlje. Koristeći, kako navodi, "standardne lovačke termine" (!) pomalo nas zbunjuje riječima poput: zapirač, sačuvnik (otponac), ubrzica, užgalo ... kad smo za njih imali lovački uobičajene termine: kočnica, branik, "šteher", kapsula. Zasigurno daje "šteheru" (od njemačkog Stecher) trebalo dati novo ime u duhu hrvatskog jezika, ali daje kapisla postala užgalo, a puška prelamača preklapača ili rasklapuša, protivi se ne samo uobičajenoj narodnoj (lovačkoj) terminologi ji, nego i terminologiji iz Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja iz 1999. godine. U popisu prilično bogate literature na kraju knjige, neubičajeno je daje navedeno samo ime i prezime autora i naziv djela bez podatka o godini izdanja, nakladniku, obimu djela i slično. Uz sve pohvale odličnom izboru i instruktivnosti objavljenih slikovnih priloga, neke slike nemaju potpise, poput onih na str. 65, 103, 154, 169, 223, 244, 274 ..., a u Abecedariju smo uzalud tražili termin naboj, iako se u knjizi koristi. Iz sveg iznijetog proizilazi da će knjiga "Lovačko oružje" Ivice Zvonka J a k e 1 i ć a dobro doći svim lovcima i šumarnicima kojima lov leži na srcu, i da će u velikoj mjeri pridonijeti da se izbjegnu sve one nesreće u lovu koje su mahom plod nepoznavanja oružja i streljiva. Neću pretjerati ako ustvrdim daje to do sada naše najbolje i najobuhvatnije štivo o lovačkom oružju. Alojzije Frković MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehiku primjenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 3-4, svibanj-kolovoz 2000. g. izdvajamo: Enrico R o v e 11 i: Šumske zajednice Abies cephalonica (Loud) u Grčkoj U ovom članku autor je prikazao rezultate istraživanja rasprostranjenosti roda Abies u sastojinama i pojedinačno na području cijelog Mediterana. Rod Abies zastupljen je u Mediteranskom bazenu sa 11 vrsta. Rezultati istraživanja nekih vrsta već su publicirani, a predmet ovoga rada je grčka jela {Abies cephalonica Loud) koja je rasprostranjena na krajnjem jugu Balkanskog poluotoka. Grčka jela rasprostranjena je na planinskim predjelima koja graniče s ravnicama prema zapadu i istoku. Klima je mediteranska, a obilježavaju ga oborine kon- Slika 1. Rasprostranjenost Abies cephaloniea u Grčkoj centrirane u jesenskim i zimskim mjesecima. Oborine ovise o nadmorskoj visini i ekspoziciji. Obilnije su u istočnim predjelima (1500 mm), a smanjuju se prema unutrašnjosti i zapadu (300 mm). Zimske temperature obilježene su izotermom od 10 °C, a ljetne sa 25 °C. Jaki vjetrovi znatno utječu na nepovoljne ljetne i zimske klimatske uvjete. Drugi nepovoljni čimbenik je jaka insolacija, koja uzrokuje veliko isparivanje (kao na Siciliji, Kalabriji i Sjevernoj Africi). Sušno razdoblje počinje u svibnju i traje sve do listopada. Interesantno je da su u planinama snježne oborine intenzivne, a snježni pokrivač se unatoč geografskoj širini i ne prevelikoj nadmorskoj visini zadržava sve do ljeta. Tako na planini Tajget, na južnom Peloponezu, snijega ima i u kolovozu. Geološka podloga je pretežito vapnena, djelomično iz jure i krede, a djelomično iz tercijara. Također su prisutni i škriljevci, koji su se razvili u pješčana tla koja imaju veći hidrološki potencijal, i na njima su se razvile najbolje formacije grčke jele. Prirodni ambijent južne Grčke i Peloponeza obilježen je raznolikom morfologijom, u kojoj se izmjenjuju male ravnice sa surovim, strmim i stjenovitim planinama. Vegetacija središnje i južne Grčke oskudna je i pojedinačna, te se još više smanjuje prema jugu i istoku. Razlog tomu je intenzivno korištenje drva od davnina do danas, kao i intenzivno pašarenje. Osobito velike površine šuma uništene su za vrijeme rata s Turcima 1821. g., kada su Turci u povlačenju zapalili velike površine šuma. Tu se poslije razvila makija sa svim mediteranskim elementima u koju se kasnije djelomično infiltriraju alepski bor, čempres i jela. |