DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 105 <-- 105 --> PDF |
optimum za stvaranje naselja, pa su dobrim dijelom is- krčene da bi dale prostor za pašnjake i poljoprivrednu djelatnost. Autor je u ovom članku analizirao stanje jedne šume medunca, koja se proteže na površini od 296 ha u okolici općine Toritto (Ba). Srednja visina terena je 380 m n. v. i on je blago valovit, ispresjecan brojnim plitkim dragama. Obavljena su geopedološka, klimatska i vegetacijska istraživanja radi ustanovljenja stvarnog stanja i prijedloga eventualnih šumsko-uzgojnih zahvata. Slika 4. Areal hrasta medunca Šumsko uzgojni radovi trebaju biti usmjereni prema obnovi šume, sadnjom novih biljaka na ogoljenim površinama, što uključuje totalnu zabranu pašarenja. U zonama gdje je struktura šume homogena i prirast prihvatljiv (stoje uglavnom u dolinama s plodnom zemljom) potrebno je samo ukloniti loše formirana stabla jer je medunac heliofilna vrsta. Autori također preporučuju da se na površini treba voditi računa o broju matičnjaka, jer 50 stabala po ha, kako propisuje Uredba, nije dovoljno. Veći broj stabala pozitivno djeluje na sprječavanje erozije koja je ovdje naglašena. U protekloj godini prilikom sječe ostavljeno je 300 matičnjaka po ha, što autori smatraju previše jer to usporava izbojnu snagu i rast mladih stabala. Slika 5. Primjerak medunca u šumi Qusano Slika 6. Detalj šume Quarto sa stablima medunca Na kraju autori sugeriraju naknadna istraživanja koja trebaju obuhvatiti svaku pojedinu zonu, za koju zatim treba odrediti specifične i ciljane uzgojne zahvate. Pietro P i u s s i: Spontano pošumljavanje i razvoj novih kultura Spontanim pošumljavanjem smatraju se novoformirane šume na terenima koji su prije bili zaposjednuti oranicama, košenicama i pašnjacima na kojima je prestala dosadašnja aktivnost, što ne isključuje i daljnju mogućnost korištenja istog terena u manjim oblicima (pašarenje, lov, skupljanje šum. plodova, rekreacija i dr.). Ovaj isti proces odnosi se i na postojeće rijetke šume koje su imale obilježje nasada, kao kesteni za plod, plutnjakova stabla, masline i si. Tu dolazak novih različitih vrsta doprinosi gustoći i različitosti sastava postojećih formacija. Smanjenje šumskih površina na svjetskoj razini postalo je vrlo naglašeno, zato pošumnjavanje u Europi ima pozitivnu vrijednost i nalazi se u trendu povećanja, i to kako onog izvršenog u okviru normalne ljudske aktivnosti, tako i onog prirodnog, spontanog. U ovom članku autor želi prikazati stanje u Italiji, a cilj je bolje poznavanje ovog fenomena te čimbenika koji ga određuju, kao i praktičnih posljedica koje iz toga proizlaze. Povratak šuma na napuštene poljoprivredne površine proces je koji traje već dugo. Dokumentacija o tome vrlo je oskudna, samo sporedne naznake, a odnose se na smanjenje pašnjaka koje je obuhvatila šumska vegetacija. Na proces spontanog pošumljavanja utječu mnogi čimbenici. Prije svega trebaju postojati napušteni tereni. To su pretežito tereni brežuljaka i planina gdje je presta |