DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Udio kasnog drveta unutar goda nije za potcjenjivanje,
kaže autor. Ta granica može se definirati kako slijedi:
"ako je debljina stanične stjenke pomnožena sa 2 veća
od staničnog lumena, radi se o kasnom drvu". Njegova
količina ovisi o klimatskim čimbenicima (temperatura,
oborine i općenito vlažnost u ljetnom i jesenskom
razdoblju).


Količina kasnog drveta izravno utječe na volumnu
masu, a ona opet na poboljšanje mehaničkih svojstava.


Gustoća sadnje utječe na formiranje juvenilnog drveta.
To je drvo koje se nalazi u središnjem dijelu debla,
neposredno uz srčiku i ima oblik krune. Juvenilno
drvo djeluje nepovoljno na volumnu masu i na mehani


čka svojstva drveta. Autori smatraju da se reguliranjem
gustoće kulture može pozitivno utjecati na ograničavanje
ovog fenomena.


Juvenilno drvo formira se u visini zelene krošnje i
prestaje u visini dodirivanja susjednih krošanja. Kod
rijetke sadnje ili intenzivnih prorijeda, zbog proizvodnje
oblovine velikih dimenzija produžuje se razdoblje
stvaranja juvenilnog drva.


Na kraju članka autor naglašava da drvo duglazije
iz ovog dijela Italije (Kalabrija) nije mnogo različitije
od drveta duglazije američke i sjevernoeuropske proizvodnje,
a umanjenu vrijednost može imati jedino zbog
neadekvatnih tehničko-uzgojnih zahvata.


L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima


izdanje talijanske AkademijeIz broja 2 ožujak-travanj 2002. izdvajamo:
Alessandro Ragazzi, Paolo Capretti:
Zdravstveno stanje šuma i šumskih vrsta Toskane


(1950-1980).


Autori su prikazali zdravstveno stanje šuma Toskane
za razdoblje od 1950. do 1980. g. To je prvi prilog u
kojemu je obuhvaćena analiza bolesti i uzročnika u
tom razdoblju.


Već 1954. g., Biraghi u svom izlaganju na Nacionalnom
šumarskom kongresu u Firenci naglašava potrebu
inventarizacije šumskih patogena, što ponovo ističe
1961. g., upozoravajući na intenzivne napade raznih
parazita, medu kojima patogene gljive zauzimaju
najvažnije mjesto (31%).


U članku su objavljene bolesti, uzroci bolesti, vrste
patogena i posljedice po razdobljima od 10. g. Razdoblje
1950. - 1960. g.


1950 - 51 - 52. g. Biraghi izvještava o intenzivnom
napadu Lophodermium nervisequium na mlade jele u
šumi Vallombrosa, a 1955. i 1959. g. napad Melampsorella-
e caryophillacearum na jelu u istoj šumi.


1955 - 59. g. evidentiran je napad Forties annosus
(Heterobasidion annosum) na mladu jelovu šumu
(8-9 g.) u državnoj šumi Cancellino i Vallombrosa.


Napadi Fomes annosus ponavljali su se i na drugim
lokacijama. 1957 - 58. g. evidentirani su napadi Armillaria-
e mellea-e na fiziološki slabija stabla u Vallombrosi.


1950 - 51. g. na više lokacija evidentiran je napad
uzročnika raka Coryneum cardinale (Seiridium cardinale)
na stablima čempresa (Cupressus macrocarpa).


Na crnom i primorskom boru 1953. g. evidentiran
je napad gljive Cronartium asclepiadeum, a na piniji
Melampsora pinitorqua te na alepskom boru Thyriopsis
halepensis.


šumarskih znanosti Firenze)


Na ostalim vrstama borova primijećeni su u tom raz


doblju napadi gljiva Diplodiapinea i Coleosporium sp.


Kesten je u cijeloj Toskani u tom razdoblju napad


nut od uzročnika raka Endothia parasitica (Crypho


nectria parasitica) koji je pridonio totalnoj nestabilno


sti te vrste.


Ostale vrste drveća ne od manje važnosti za šumar


stvo također su napadnute od raznih patogena, ali po


sljedice nisu bile većih razmjera.


Razdoblje 1961 - 1970. g. Ovo razdoblje obilježeno
je epidemičnim oblikom napada uzročnikom kore bora
Cronartium flaccidum, koja je obuhvatila cijelu Toskanu.
Epidemija je zahvatila mlade plantaže crnog i primorskog
bora te alepski bor i piniju. Pretpostavlja da su
ovu epidemiju prouzročile ecidijospore unesene prilikom
pošumljavanja obližnjih brežuljaka s kalabrijskim i
primorskim borom. Zbog svega toga donijeti su prijedlozi
šumske patologije, koji se sastoje od sljedećeg:


-
izbjegavati sadnju novih plantaža na terenima gdje
je već evidentirana zaraza,
izbjegavati nove plantaže u blizini postojanja populacija
sekundarnih domaćina (intermedija),
-
osigurati zdravstveno stanje sadnog materijala,


-
posvetiti pozornost zdravstvenom stanju rasadnika,
-
eliminirati zaražene biljke ili njihove zaražene dijelove.
Na boru je 1963. g. evidentiran napad Lophodermium
pinastri i Brunchorstia pinea, a 1967. g. napad
Heterobasidion annosum i Armillaria mellea na primorskom
boru.


Na čempresu je ustanovljen napad gljive Seiridium
cardinale uzročnika čempresova raka, čije je žarište
počinjalo već u rasadniku.


Osim ovih oboljenja, u ovom razdoblju važno je zabilježiti
napade Phytophthora cambivora, koji nisu