DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 108 <-- 108 --> PDF |
imali karakter epidemije. Također je zabilježeno da napad Cryphtonectria parasitica nema tako tragične posljedice, vjerojatno zbog hipervirulence parazita i zbog povećane otpornosti kestena unošenjem novih sorta zbog proizvodnje kvalitetnih plodova. Razdoblje 1971 - 1980. g. U početku ovog razdoblja u Italiji (kao i u Engleskoj) se dogodila "teška oluja na brijestu" kako je to nazvao Miltempercher 1980. g. Radi se o novom intenzivnom napadu Graphium ulmi. Istraživanja koja je obavio 1976. g. Ured državnih šuma ustanovio je mortalitet od 50 - 80% u središnjoj i sjevernoj Italiji. Godine 1979. Europska ekonomska zajednica intervenirala je serijom projekata za spas vrste Ulmus. U tu svrhu izolirane su stanice virusa sličnog nekim izolatima gljive koji su preneseni na zdrave dijelove. Ovi zaraženi izolati sporo su napredovali. Htjelo se eliminirati slične virusne stanice. U isto razdoblje spada i zaključak da je domaći brijest manje ugrožen od Ulmus campestre, što se odnosi i na sekundarne štetnike (razne Scolitidae). 1973. g. Bonifacio i Turchetti bilježe prve uspjehe u biološkoj borbi protiv Cryphonectria parasitica uzročnika opasne bolesti kestena. Evidentirana su oboljenja platane, čempresa i već prije spomenuti napadi na plantaže bora. Na kraju autor naglašava daje ovo samo prvi prilog zdravstvenoj situaciji šuma Toskane za razdoblje od 1950. do 1980. g., iz kojih se mogu izvući tri glavna zaključka: 1. prije pošumljavanja potrebno je poznavati porijeklo sadnog materijala 2. šumske vrste imaju dug razvojni ciklus, u kojemu osjetljivost biljaka varira sa starošću 3. za vrijeme svog dugog života, šumske vrste su izložene utjecajima koji i nakon desetljeća mogu biti čimbenici destabilizacije zdravstvenog stanja. Federico Maetzke : Pošumljavanje planine Morello - otvoreni projekat za prirodnu obnovu Planina Morello sa svojim zelenim obroncima okružuje Firencu i daje obilježje njenom krajoliku. Ta vegetacija potječe iz razdoblja od manje od sto godina, a dio ogoljelih obronaka pošumljen je u posljednjih 70-ak godina. Najvećim dijelom to je pošumljavanje obavljeno sa četinjačama koje imaju sposobnost da brzo osvajaju gole terene, a osim glavne zaštitne funkcije mislilo se i na korisnost od drvne mase. Iako je danas mišljenje o vrijednosti četinjača promijenjeno, ne može se zaboraviti uloga koju su one odigrale u transformaciji ogoljelog i osiromašenog poslijeratnog krajolika. U sadašnjem razdoblju potrebno je uspostaviti pravilno gospodarenje s kontinuiranim zahvatima u svrhu favoriziranja prirodne evolucije ovih populacija. Plan gospodarenja i renaturalizacije pošumljenih površina planine Morello realizirala je talijanska Aka demija šumarskih znanosti, na površini od 1200 ha privatnih šuma. Studija je imala operativnu vrijednost i brzu primjenu. Teren je uglavnom obilježen vapneno-ilovastim supstratom, sa siromašnim slojem tla koji je stoljećima izložen eroziji. Klima je topla, mediteranska (posebice na nižim obroncima), a ljetna suša je glavno obilježje. U posljednjih deset godina s osjetnom promjenom klime ove suše uzrokuju stres, posebice kod umjetno podignutih kultura četinjača. Istraživanja nekih autora dokazuju da je planina Morello prije dvjesto godina bila gotovo bez šume, unatoč pokušajima pošumljavanja, a to pokazuju i oskudne fotografije s početka prošlog stoljeća. Ozbiljnija pošumljavanja započela su 1909. g. i trajala do 1980. g. s prekidima za vrijeme ratnih događanja. Ta su pošumljavanja obavljana na kamenitom terenu u plitke rupe s malo zemlje, tako da je ljetna suša uzrokovala oko 60 % gubitaka. Neuspjehu je doprinosilo i pašarenje, koje nije bilo sasvim eliminirano. Prilikom izbora sadnog materijala izbjegavala se primjena autoktonih vrsta (medunac, cer i crnika), a ono malo pokušaja nije dalo dobre rezultate. Iz tih razloga primjena crnog bora i čempresa postala je uobičajena. Listače su zauzimale teren gotovo isključivo procesom prirodnog spontanog naseljavanja. U analizi situacije šumske vegetacije na planini Morello susreću se sljedeći tipovi šuma: 1. odrasle visoke šume 2. visoke šume umjetnog uzgoja s panjačama 3. mlade visoke šume 4. panjače mješane sa visokom šumom U 28 % površina ili 330 ha nema razvijene podstojne etaže grmlja. Prirodna obnova je vidljiva gotovo na cijeloj površini izuzev, 34 ha ili 3 %. Najvažnija vrsta je crni jasen, zahvaljujući sposobnosti za preživljavanje i u teškim uvjetima. Na nižim terenima sličnu sposobnost pokazuje i česmina. Od četinjača čempres se pojavljuje na nižim položajima, a crni bor se obnavlja sporadično na svim dijelovima. Plan gospodarenja ovim šumama svodi se na sljede će zahvate: izlučivanje bolesnih i mrtvih stabala četinjača, kao i uklanjanje mrtvih stabala sa zemlje zbog uklanjanja žarišta razmnažanja ksilofagnih insekata, - reduciranje broja listača u gornjoj etaži radi boljeg razvoja krošanja i rađanja sjemena za naplođivanja, - smanjenje broja individua u stadiju koljika radi aktiviranja procesa rasta i prirodne selekcije, - favorizirati listače i to posebno one nastale iz sjemena, - u nižim slojevima stabala također ubrzati razvoj jedinki visokog uzgoja i stabala iz panja sličnog izgleda, |