DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 109 <-- 109 --> PDF |
podržavati strukturalnu raznolikost planinskih liva da radi izgleda krajolika i prehrambenih potencijala za faunu. U slučaju planine Morello na prvo mjesto se stavlja važnost kompleksa sa stajališta izgleda krajolika i funkcije šuma sa socijalno-kulturološkog gledišta. Michele L on at i, Simone Lonati: Fitosociološka i šumskouzgojna studija reliktnog Querceto carpinetuma iz Pijemonta U ovom članku opisana je populacija Querceto carpinetuma iz Valsesie (Pijemont) s vegetacijskog, fizionomskog i strukturalnog gledišta. Populacija je smještena u unutrašnjoj strani uvale i rubovi joj dolaze u kontakt s klimatskom zonom bukve. Poslije posljednjeg glacijalnog razdoblja veliki dio doline rijeke Po predstavljao je velike komplekse šuma i močvara s grmolikim formacijama na pješčanim nanosima. Te ravničaste šume širile su se glavnom dolinom rijeke preko uvala pritoka i postepeno prelazile u šume brdskih zona. Od neolitika pa dalje, a posebno za vrijeme Rimskog razdoblja, velike površine šuma pretvorene su u oranice i pašnjake, što je ovisilo o demografskim procesima. Od XVIII. stoljeća pa na dalje, kao posljedica smanjenja prirodnih šumskih površina počinje unošenje egzotičnih vrsta među kojima glavno mjesto zauzima bagrem (Robinia pseudoacacia) koji je uskoro zauzeo velike površine od ravnica do susjednih brežuljaka, pridonijevši velikoj promjeni fizionomije krajolika. U današnje doba od velikih prostranih šuma ostale su samo manje izolirane površine, koje su sačuvale svoj prvobitni izgled. Jedna od rijetkih ostataka u Pijemontu je šuma iz donje Valsesie, smještena između naselja Locano i Doccio, koja prodire duboko u krajnji dio doline. Ovaj reliktni Querceto carpinetum zauzima površinu od oko 15 ha. Šuma je privatno vlasništvo i nalazi se na 400 m n. v. Klima je obilježena relativno velikim oborinama (1780 mm), koje su prilično ravnomjerno raspoređene. Najhladniji mjesec je siječanj (1,3 °C) a najtopliji srpanj (21,8 °C). Srednja godišnja temperatura je 11,5 °C. Tlo se razvilo na nanosima rijeke Sesia. Tlo se nije moglo u potpunosti razviti radi čestog djelovanja rijeke. Vegetacijska i fizionomska studija obavljana je pomoću fitosociološke metode Braun-Blanquea na sedam pokusnih ploha, navodeći sve nađene biljne vrste (travnate, grmolike i drvenaste) s kvantitativnim pokazateljima. Za sve šumske vrste snimljeni su potrebni dendrološki podaci. Šumska vegetacija obilježena je izuzetnim florističkim bogatstvom (92 vrste). Sa fizionomskog i strukturalnog stajališta uočljive su razne situacije, ovisno o načinu gospodarenja i zahvatima koji su učinjeni u raznim razdobljima. U dijelovima gdje je favoriziran, grab postaje gotovo ekskluzivan u odnosu na ostale listače. Osim njega, u dominantnoj etaži javlja se Fraxinus exscelsior, Tilia cordata i Quercus robur. Lužnjak u normalnim okolnostima Quercetum carpinetuma preuzima u zrelim sastojinama dominantnu ulogu, iako je zbog prorijeda njegovo učešće manje od realnih mogućnosti. Na rubnim položajima pojavljuju se u dominantnoj poziciji stabla bukve što je logično glede činjenice da Querceto carpinetum graniči s klimatskom zonom bukve koja ima kapacitet da silazi u dno na podnožju padina. U podstojnoj etaži prevladava grab (uglavnom iz sjemena), sve vrste iz dominantne etaže i mnoge druge (Prunus avium, Acer campestre, Ulmus glabra i Robinia pseudoacacia). U gornjem sloju grmlja javljaju se Corylus avellana, Cornus mas, Acer campestre i Crataegus monogyna. Ove vrste pomiješane su s mladim stablima šumskih vrsta (Carpinus betulus, Fraxinus exscelsior i Tilia cordata). Naprotiv, Quercus robur kao heliofilna vrsta ne dolazi u sloju grmlja, već se gust ponik nalazi ispod stabala koja rađaju sjemenom, a odrasliji primjerci nalaze se samo na otvorenijim rubnim položajima i unutar rijetkih bagremika. U doljnjem sloju grmlja javljaju se: Corylus avellana, Cornus mas, Acer campestre, Crataegus monogyna, Euonimus europaeus, Berberis vulgaris, Rosa canina, Ligustrum vulgare i Daphne mezereum. U nastavku članka autori su obradili mnoge subasocijacije, kao i opširne prikaze pripadajućih vrsta s detaljnim popisom prizemnog rašća. U prijedlogu gospodarskih mjera autori upozoravaju da je u prošlosti ova zajednica pretrpjela duboke promjene koje onemogućuju spontani povratak na izvorni oblik. Samo pažljivo i ciljano gospodarenje može pridonijeti stvaranju prirodnog gledišta sličnog izvornom. Radi toga autori predlažu sljedeće uzgojne aktivnosti: 1. zaustaviti razvoje i širenje bagrema 2. favorizirati obnovu glavnih šumskih vrsta, posebno lužnjaka Povoljno je zaustaviti razvoj bagrema tamo gdje je on u početnoj fazi, osobito u području blizine hrastovih sjemenjaka, kako bi se u tako stvorenim površinama omogućio razvoj lužnjaka kao heliofilne vrste. U zaključku autori naglašavaju da se u relativno kratko vrijeme, zanemarujući aspekt produktivnosti, uz predložene mjere može postići poboljšanje strukture, izgleda i biološke raznolikosti koja obilježava ovu šumu. Frane Grospić |