DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 11 <-- 11 --> PDF |
.1. Vukclić i D. Baričević: NOVIJE FITOCENOLOŠKE SPOZNAJE O BUKOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 9-10, CXXVI (2002), 439-457 Slika 2. Zajednica Vicio oroboidi-Fagetum na Požeškoj gori Fig. 2 The community Vicio oroboidi-Fagetum on Požeška Gora vom redu Papuka, Požeške i Babje gore. Uz svojstvenu vrstu Vicia oroboides, ključne ilirske vrste koje još pridolaze u toj asocijaciji na našom snimcima su Knautia drymeia, Ruscus hypoglossum, Aposeris foetida, Epimedium alpinum, Primula vulgaris, Cyclamen purpurascens, Helleborus odorus, Euonimus latifolia, Dentaria polyphylla, Erythronium dens-canis i one je podređuju svezi Aremonio-Fagion. Premda rijetko, prisutna je i Aremonia agrimonoiđes. Pozornost zaslužuju i vrste koje Borhidi, jedan od autora zajednice, navodi kao svojstvene: Vicia oroboides, Dentaria enneaphyllos, Monotropa hypopytis, Ruscus hypoglossum i Festuca drymeia, no to analiza snimaka iz slavonskoga gorja nije mogla potvrditi (Cestar idr. 1978, Baričević 2002, Rauš 1995). Isto to za Vukomeričke gorice navodi Šegulja (1974), a za Strahinščicu Regula-Bevilacqua (1978). Inače je kod ove prijelazne zajednice ilirskoga i srednjoeuropskoga flornoga područja izražen problem svojstvenih, ali i prisutnih njezinih razlikovnih vrsta, dok je broj i udio razlikovnih vrsta drugih zajednica prema njoj znatan. Vrste reda Quercetalia pubescentis mogu lokalno poslužiti kao razlikovne u odnosu na prethodne zajednice. To je i razumljivo budući da bukove šume s mrtvom koprivom odnosno volujskim okom uspijevaju u hladnijim, humidnijim uvjetima i zatvorenijim masivima - bliže alpskim utjecajima nego stoje panonsko gorje. Središte rasprostranjenosti asocijacije Vicio oroboidi- Fagetum u Hrvatskoj su samo malim dijelom kolinski, mnogo češće submontanski i montanski položaji, sve do vrhova nižega gorja, odnosno panonskih bukovojelovih šuma na Papuku. Zapadna je granica po prilici s Kalnikom jer se nakon toga sreću spomenute ilirske vrste koje u slavonskom gorju ne rastu i zajednice Hacquetio-Fagetum odnosno Lamio orvalae-Fagetum. Bukova šuma s grahoricom raste najčešće na distričnom smedem tlu na metamorfnom i eruptivnom supstratu, rjeđe na eutričnom smedem ilimeriziranom tlu na laporu. Visinska amplituda pridolaska je 500 m. Zbog položaja gorja u kojem pridolazi, osim ilirskoga obilježja, gube se elementi šuma visokih terena kakve u Sloveniji nosi asocijacija Hacquetio-Fagetum. Ponegdje je izraženo i acidofilno obilježje jer sastojine ove zajednice često okružuju sastojine zajednice Luzulo-Fagetum. Za šumarsku praksu u Hrvatskoj je veoma važno napomenuti da se šume koje je u tipološkim istraživanjima panonskoga gorja Pelcer (u:Cestar idr. 1978, 1982, 1983) provizorno opisivao kao Asperulo (ili Galio)- Fagetum trebaju shvatiti kao Vicio oroboidi-Fagetum. Naime, Asperulo-Fagetum je središnja asocijacija srednjoeuropskih bukovih šuma sveze Fagion i unatoč srodnosti (neusporedivo izraženijoj u asocijaciji Festuco drymeiae-Fagetum) razlikuje se od naših šuma. Prema istraživanjima Župančiča, ZagaraŠurine (2000) u Hrvatskoj raste ova asocijacija kao geografska varijanta Hacquetia epipactis, subvarijanta Helleborus atrorubens, što je s obzirom na razlike u arealima između vrste Hacquetia epipactis i asocijacije Vicio oroboidi-Fagetum više nego upitno. |