DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 113     <-- 113 -->        PDF

MILJENKO KOMORCEC, dipl. ing. šum. (21. 3. 1930 - 15. 8. 2002)


Miljcnko Komorčec, dipl. ing.
šumarstva rođen je u Zagrebu 21.
ožujka 1930. Gimnaziju i studij šumarstva
završio je u Zagrebu i
diplomirao 1956. god. Kao vrijedan i
zapažen student bio je angažiran kao
demonstrator na Katedri za uređivanje
šuma kod prof. Klepca. Mladim
kolegama bio je uvijek na usluzi i
pomoći svojim znanjem i srdačnošću.
Nakon završetka studija radio je od
1956. do 1960. u DIP-u "Papuk" u
Pakracu. Nakon toga odlazi u Šumsko
gospodarstvo Daruvar, gdje ostaje do
1962. Zatim je zaposlen u
"Exportdrvu" u Zagrebu, gdje radi od
1962. do 1968. Nakon toga je godinu
dana proveo u DIP-u Krapina.
Posljednje radno mjesto bilo mu je od
1970. u zagrebačkom predstavništvu
"Slovenijalesa", gdje radi do odlaska
u mirovinu 1991. Bio je veoma cijenjen
i priznat stručnjak iz područja trgovine
drvetom. Kao umirovljenik radio
je za jednog privatnika iz Italije te
godinama uspješno radio i surađivao
sa Zavodom za iskorištavanje šuma
na Šumarskom fakultetu. Redovito je
odlazio na licitacije Hrvatskih šuma
koje su se održavale svakog petka u


dvorani Šumarskog društva. Dolazio
je skoro redovito na druženje šumara
penzionera na tzv. "Šumarski četvrtak".
Ponekad je bio malo glasan, u
stručnim raspravama oštar, ali drag i
principijelan u obrani svojih stavova i
načela, osobito nakon stručnih predavanja.


Dragi naš Miljenko, bolno je biti
na rastanku s tobom, na kraju tvog
životnog puta, ali nije teško naći
lijepe riječi s kojima ćemo se opro


stiti s tobom. U ime Hrvatskoga
šumarskog društva, ogranka Zagreb,
Šumarskog fakulteta i Šumarskog
instituta i svih šumara Hrvatske,
želimo izraziti naše poštovanje tebi
kao kolegi, dobrom čovjeku i prijatelju.
Želimo ti reći veliko hvala u
ime tvoje mnogobrojne obitelji,
rođaka, prijatelja, sviju nas koji smo
se okupili ovdje, i onih koji te nisu
mogli doći ispratiti, a voljeli su te
kao i mi.


Nisi bio i ne ćeš biti sam. Volio si
nas i mi smo voljeli tebe. živjeti ćeš u
našim srcima i sjećanju. Nama se čini
kao da nisi otišao, kao da te odnijela
Velika Gospa, jer si nas napustio na
njezin najveći blagdan 15. kolovoza.
Neka ti je sretan put. Neka te prati
naša bol i suze zbog rastanka i radost
koju si nam podario prilikom svakog
susreta s tobom. Prijatelju smrt je
samo privid, život je vječan i ne
može prestati biti. To je tvoja sreća u
odlasku i naša u ostanku. Opraštamo
se s dobrim čovjekom, dragim kolegom
i prijateljem. Još jednom hvala
ti za sve.


Zbogom naš dragi Miljenko.


Miro Harapin


HELMUT-JURAJ STRACHE, dipl. ing. šum. (7. 3. 1936 - 17. 5. 2001)


Sve prolazi ali ljubav i cvijeće ostaju!


Svoj ovozemaljski životni put, iznenada
pozvan od Gospodina u vječnost,
završio je 17. svibnja 2001.
god. u Zagrebu kolega Helmut-Juraj
Strache , dipl. ing. šum., zaljubljenik
u prirodu i šume naše lijepe domovine,
svestran ali i skroman čovjek.´


Kolega Strache rođen je u Zagrebu
7. ožujka 1936. god. Osnovnu i
srednju školu završio je u Zagrebu.
Maturirao je na IV realnoj gimnaziji
1955. god. Šumarstvo je studirao na
Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
Sveuč. u Zagrebu. Apsolvirao je
1958/59. šk. god., a diplomirao na tada
već osamostaljenom Šumarskom
fakultetu 7. siječnja 1962.


Prvo zaposlenje u struci dobio je
u Šumskom gospodarstvu "Spačva"
Vinkovci, gdje je kraće vrijeme radio


u taksaciji. Nakon pripravničkog staža
imenovanje upraviteljem Šumari


je Lipovac i tu je dužnost obavljao
sedam godina.


God. 1970. vraća se u Zagreb, posvećujući
se poslovima parkiranja i
ozelenjavanja gradskih površina. Najprije
je radio u Poljoprivrednoj zadruzi
"Začretje" - Rasadnik Mirkovec u
Odjelu za izgradnju parkova u Zagrebu.
Podizao je parkove u naseljima
Knežija i Srednjaci na području južne
Trešnjevke. God. 1980. zasnovao je
radni odnos s Hortikulturnim poduzećem
"Zrinjevac" u Zagrebu, gdje nastavlja
s radovima na izgradnji parkova
u naseljima Dugave, Sloboština i
drugima u Novom Zagrebu. Od 1992.
do umirovljenja 1997. god. vodio je
Sekciju za održavanje zelenih površina
u novozagrebačkom naselju Travno.
U "Zrinjevcu" je bio štovan kao


Za pisanje nekrologa koristili smo Hrvatski šumarski životopisni leksikon (Knjiga 4, P-Š, Tutiz leksika Zagreb, 1999.) kao i podatke koje smo
dobili susretljivošću supruge gđe. Dubravke Pavišić-Strache, dr. se., docentice Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveuč. u Zagrebu, na čemu
joj i ovim putem zahvaljujemo.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 114     <-- 114 -->        PDF

izvanredni čovjek, koji je zadatke dok mu je Lovački savez Hrvatske 1.
obavljao temeljito, kvalitetno i u zasiječnja
1968. dodijelio Lovačko odlidanim
rokovima. Umirovljeničke dakovanje
III reda u znak priznanja za
ne provodio je u Zagrebu. uspjehe postignute u radu na unapre


Skroman, kao i uvijek, uredništvu đenju lovstva.
Hrvatskog šumarskog životopisnog Kao fotoamater bio je vrlo uspjeleksikona
dostavio je samo osobne šan, pa su mu znali reći da je pogripodatke
i podatke o službi, dok poješio
profesiju. Osnovni motiv bila
datke o svojim aktivnostima izvan mu je priroda, od snimanja detalja
službe nije dostavio, iako mu je an(
cvijet, kamen ...) do panoramskih
ketni list nudio mogućnosti da napiše snimaka. Pohađao je izložbe cvijeća,


o sebi i nešto više. Zato nam je duždomaće
i međunarodne, a njegove su
nost da na stranicama Šumarskog lifotografije
s izložbi bile tražene.
sta ovom prigodom što potpunije pri-Na polju umjetnosti bio je zaljukažemo
njegov život i rad, jer je to bljenik u ozbiljnu glazbu. Kao redozaslužio.
viti pretplatnik posjećivao je koncerKolega
Strache bio je plemenit, te u Lisinskom i kazališne predstave
samozatajan i dobar čovjek. Uvjek u Hrvatskom narodnom kazalištu u
miran i staložen, posebno privržen Zagrebu, a često je bio nazočan i
obitelji. Bio je praktičan katolik. Sa predstavama u zagrebačkoj Kinoteci,


suprugom gđom Dubravkom osobito kao i predavanjima i filmskim proje
bio povezan s obitelji pok. kolege jekcijama na koja je uvijek bio poziJurja
Gašparovića, dipl. ing. šum.2 u van od Goethe instituta u Zagrebu.
okviru Hrvatske zajednice bračnih Spomenimo da je volio čitati, a
susreta u Zagrebu. "hobi" su mu bile filatelija i skuplja


Volio je prirodu: Sljeme, Velenje
značaka. Ukratko rečeno, podrubit...,
a posebno šumski predjel Štiro-čje njegovog interesiranja bilo je vrlo
vaču - specijalni rezervat šumske veširoko.
getacije na srednjem Velebitu. Sve što 1 dok se kolega Strache nadao da
je vidio ostalo je zabilježeno i snimće
kao umirovljenik puno više vreljeno,
do najsitnijeg detalja. Gorski mena moći posvetiti aktivnostima
Kotar volio je proputovati starim ceskoje
su ga u životu najviše radovale,
tama kako bi mogao što više i bolje dogodilo se ono najgore. Njegovo
promatrati prirodu, koju je uvjek posrce
zauvijek je prestalo kucati u njesebno
doživljavao, bez obzira na gogovoj
sobi, u obiteljskom stanu u Nadišnje
doba. Također je volio more, zorovoj ulici u Zagrebu, nažalost
spomenike kulture i osobito šetnje. prerano u 66-oj godini života. Hitna
Zato i ne čudi što je zajedno sa svoliječnička
pomoć bila je uzaludna.
jom suprugom gđom Dubravkom akNjegove
su stvari do danas ostale netivno
djelovao kao član Ekološkog taknute, a Štirovača, Velebit, Sljeme i
društva u Zagrebu. ostali predjeli Lijepe naše, kojima se


je uvijek rado vraćao zajedno sa svo


Za vrijeme dok je bio upravitelj
Šumarije Lipovac, 60-ih godina prošjom
suprugom Dubravkom, ostali su


bez dragog im prijatelja.


log stoljeća, aktivno se bavio lovom.
U obitelji se i danas čuvaju lovačke U povodu smrti kolege i prijatelja
trofeje, spomenimo rogovlje jelena Helmuta-Jurja Strachea, njegovoj sukapitalca
za koje je nagrađen srebrpruzi
i obitelji, upućene su riječi koje
nom medaljom na izložbi lovstva u nisu samo formalni izraz pijeteta, već
Novom Sadu, a zatim i kljove vepra. govore o njemu kao čovjeku, koji za
Sačuvan je i dermopreparat lisice, kao života u svojoj skromnosti nije o sebi
i lovačko oružje s priborom. Savez lomnogo
govorio. Iz pisma sućuti izvačkih
društava Kotara Vinkovci dodvajamo:
dijelilo mu je 11. lipnja 1962. Poča"
U svjetlu kršćanske nade smrt je
snu diplomu za požrtvovan i ustrajan Susret s Gospodinom koji ocjenjuje
rad na održavanju lovačkih tradicija i naš život božanski pravedno i božanlovstva
Kotara Vinkovci, a ujedno ga ski milosrdno. Vaš je blagopokojniproglasio i svojim počasnim članom, suprug živio u toj vjeri i preminuo u


: Nekrolog Jurju Gašparoviću, koji je umro 19S >9. god., objavljenje u Šumarskom listu br. 7-8, 2
3 Majka H. J. Strachea, gda Zora Strache umrla je 5. 12. 2001. god.


548


toj nadi, pa neka Gospodin obraduje
njegovu dušu vječnom radošću u
svjetlosti Božje ljubavi ... Plemenitu
dušu vašeg supruga rado uključujem
u molitve i sv. Mise". (Franjo kard.
Kuharić. zagrebački nadbiskup u m.).


"Mi njegovi kolege i prijatelji
osvjedočeni smo da je hodeći Zemljom
činio dobro. Kolega Strache ostao
nam je u najljepšem sjećanju ne
samo kao kolega nego i kao nadasve
dobar i pošten čovjek". (Kolege i pri


jatelji iz "Zrinjevca").


"Tvoj dragi suprug Juraj završio
je svoju životnu trku, ispunio Božji
plan na zemlji i uronio u Božju ljubav
i dobrotu ... Ti znaš što bi sada Juraja
najviše radovalo. To čini i nastavit ćeš
živjeti u Božjoj ljubavi s njime".
(Sestre, Karmel-Brezovica).


"Dubravka i Juraj Strache bili su
znak Zajednici po svojoj međusobnoj
ljubavi i hrabrosti te otvorenosti životu
Kako ću živjeti bez tebe
Puba pitala je starica majka3 opraštajući
se nad otvorenim grobom ". (N.
Mandir: Nema ga više među nama!
"Prisutnost", Glasilo Hrvatske zajednice
bračnih susreta br. 28, Zagreb
prosinac 2001.).


Posljednji ispraćaj Hclmuta-Jurja
Strachea, dipl. ing. šum., obavljen je
na zagrebačkom groblju Mirogoju


22. svibnja 2001. god. u nazočnosti
uže obitelji, rodbine, kolega i suradnika
iz "Zrinjevca", ostalih kolega te
vrlo velikog broja prijatelja i znanaca.
Bio je to impozantan sprovod koji
je uz asistenciju svećenika vodio
mons. Danijel Labaš oprostivši se
nad grobom biranim riječima. Na
grob pokojnika položeno je obilje vijenaca
i cvijeća. Pater Tonči Trstenjak
održao je nadahnutu propovijed
na misi zadušnici održanoj u crkvi
Krista Kralja na Mirogoju neposredno
nakon sprovoda.
Grob kolege Strachea uvijek prekriva
svježe zelenilo i cvijeće, simbol
njegovog života i ljubavi prema
prirodi, koje s tugom u srcu donosi
njegova osamljena životna družica.


Nek mu je laka hrvatska zemlja
koju je toliko volio!


Mladen Skoko, dipl. ing. šum.


2. god.