DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 14 <-- 14 --> PDF |
J. Vukelić i D. Baričević: NOVIJE FITOCENOLOSKE SPOZNAJE O BUKOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 9 10. CXXV1 (2002), 439-457 Iz dosadašnjega je prikaza vidljivo kako smatramo da u našem panonskom gorju uz acidofilne bukove šume rastu dvije bukove zajednice koje se međusobno razlikuju. Riječ je, dakle, o zajednici Vicio oroboidi-Fagetum i o zajednici opisanoj pod nazivom Carici pilosae-Fagetum. Razlike u flornom sastavu, fizionomiji i ekološkim uvjetima već smo naveli. Slika 4 prikazuje rezultate usporedbe multivarijantnom statističkom analizom (klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje) između 2 puta po 20 snimaka tih dviju zajednica na Požeškoj i Babjoj gori. Osim snimka br. 187 uočljivo je jasno razdvajanje na relativno visokoj razini. Bukova šuma sa trepavičastim šašem pridolazi na Kalniku (Rauš 1995; snimak br. 2 iz Stupa je iznimno dobar prikaz najčešćega flornoga sastava zajednice u kolinskom pojasu), zatim dijelom Poluma, u Dugačkom brdu (9 snimaka Pernar i Vukelić 1994), čitavom Bilogorom (Pelcer u: Cestar i dr. 1983), fragmentarno Moslovačkom gorom (Pelcer u: C e s t a r i dr. 1981) i dalje više rubom i nižim dijelovima, a manje u višim dijelovima ostalih slavonskih gora (Pelce r u: Cesta r i dr. 1978, Trinaj stić i Franj ić 1999), gdje prevladava asocijacija Vicio oroboidi-Fagetum. Na istoku, na Požeškoj i Babjoj gori Baričević je utvrdio tipski građene sastojine. U vertikalnom pogledu pridolazi već iznad 200 m, optimum je 300 do 400, no na Psunju (Muški bunar) nalazimo i na 750 m florno bogate sastojine sa svim glavnim elementima asocijacije Carici pilosae-Fagetum (Rauš u: Matić i dr. 1978). Zajednicu ovdje opisujemo na temelju 45 snimka iz Bilogore, Kalnika, Požeške i Babje gore, manje iz ostalih slavonskih gora. Usporedbom sintetskih snimaka u tablici 1 je uočljiv smanjen broj i sudjelovanje ilirskih vrsta. Stalnije su vrste tek Ruscus hypoglossum i s malom pokrovnošću Knautia drymeia i Vicia oroboides, dok su nestalni i samo mjestimično nazočni Cyclamen purpurascens, Epimedium alpinum, Erithronium denscanis i vrste roda Helleborus. Od 45 snimaka polovica ih ima po jednu ili nijednu ilirsku vrstu, stoje bio glavni razloga da su Trinaj stić i Franj ić (1999) prihvatili srednjoeuropsku asocijaciju. U drveću prevladava bukva, češće su primiješani grab i hrast kitnjak, dok je sloj grmlja nerazvijen ili vrlo siromašan. U prizemnom rašću prevladava svojstvena vrsta Festuca drymeia i Carex pilosa (po našem mišljenu ipak vrsta Carpinion), a čitave facijese ponegdje gradi čupava kupina, Rubus hirtus. Ona je osobito obilna kod jačega otvaranja sklopa i tamo gdje je problematična podstojna etaža pa znatno otežava obnovu šuma. Pelcer za svojstvene vrste navodi vrste Carex pilosa, Ruscus hypoglossum i Vinca minor, a Trinaj stić i Franjić uz dlakavi šaš i vrstu Cephalanthera longifolia. Od ostalih bukovih zajednica kao razlikovne vrste dobro se uklapaju vrste Carpinion, ponajprije Stellaria holostea. Raščlanjenost ove zajednice bit će iznimno zanimljiva: u nižim dijelovim uočavamo znatnu primiješanost kitnjaka i graba i vrsta Carpinion, na plićim tlima acidofilnije vrste, ponajprije s vrstom Luzula luzuloides, zatim se uočava dio sastojina s termofilnijim vrstama i tako dalje. Bukova šuma s trepavičastim šašem u središtu i optimumu rasprostranjenosti u Hrvatskoj raste na ilimeriziranom i smeđem ilimeriziranom tlu, na suhom i vlažnom facijesu karbonatnoga lesa, dakle na tlima vrlo dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava koja se ubrajaju medu najplodnija šumska tla u nas (Martinović u: Cestar i dr. 1983). Zajednica je većinom u kolinskim položajima azonalna, na padinama prema jarcima i na sjevernim stranama, dok se na višim položajima i rebrima nižega gorja može smatrati zonalnom. No, kod njezine sindinamike mora se biti vrlo oprezan, jer ni na jednu drugu zajednicu u ovom području i na visinama od 150 do 400 m nije imao antropogeni utjecaj toliki učinak kao na nju. Sigurno smo na Kalniku utvrdili neke sastojine koje po sastavu tla i drugim svojstvima pripadaju mješovitim šumama hrasta kitnjaka, bukve i graba, a danas pripadaju bukovim sastojinama s pokojim grabom ili su često mješovite kitnjakovo-bukove šume pretvorene u grabike. Na kraju prikaza ove zajednice napominjemo da ćemo njen sastav, točan areal, raščlanjenost, sintaksonomsku pripadnost i odnose prema srodnim zajednicama preciznije utvrditi nakon završetka istraživanja koja su u toku. |