DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 6 <-- 6 --> PDF |
.1. Vukclić i IX Baričcvić: NOVIJE F1TOCENOLOŠKE SPOZNAJE O BUKOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 9- 10, CXXVI (2002). 439-457 2002) ili pak pojedine bukove šumske zajednice, primjerice Pelcer 1978, Medvedović 1990, Cerovečki 1996, Trinaj stić 1996,Vukelić iBaričević 1996, Trinaj stić i Franjić 1999, Franjić, Skvorc iČarni 2001. Isto tako ta pitanja nisu rješavana u tipološkim istraživanjima znanstvenika Šumarskoga instituta u Jastrebarskom (Cestar i dr. 1979, 1981, 1982, 1983). Širi pregledni radovi šumske vegetacije Hrvatske (npr. Horvat, Glavač i Ellenberg 1974, Bertović i Lovrić 1987, Rauš 1987, Vu- k e 1 i ć i R a u š 1998) nisu imala za temeljni cilj analize sintaksonomije, rasprostranjenosti i drugih obilježja bukovih šuma, pa one nisu do danas opisane na zadovoljavajući način. Uz to treba istaknuti daje o bukovim šumama na značajnom i velikom području od Slunja do Karlovca, zatim ogulinskoga kraja i Banovine vrlo malo podataka u našoj fitocenološkoj literaturi. I na kraju uvodnoga dijela napominjemo da ovaj naš prikaz ne smatramo isključivim i nepobitnim. Cilj nam je bio da na temelju fitocenoloških snimaka koji se analiziraju prvi put na ovaj način i na ovom prostoru korektno interpretiramo rezultate dosadašnjih istraživanja uz primjenu nužnih međunarodnih pravila i novijih shvaćanja ove problematike izvan Hrvatske. Naravno da smo pri tome morali promijeniti i nadopuniti i vlastita shvaćanja naših bukovih šuma i šumske vegetacije općenito, koje smo iznosili u ranijim radovima (npr. Rauš i dr. 1992, Rauš i Vukelić 1991, Vukelić iRauš 1998). Napominjemo da u razmatranje nismo uzeli ostale važne šumske zajednice u kojima je edifikator ili važan član obična bukva, no to ćemo učiniti u prvom redu u vegetacijskom dijelu monografije Obična bukva u Hrvatskoj koja je upravo pripremljena za tisak. PREGLED DOSADAŠNJIH ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA I SPOZNAJA A survey of past scientific research and perceptions Temeljne postavke, ali i neke dvojbe oko posebnosti, flornoga bogatstva, raščlambe i osobito potrebe sistematske odvojenosti od ostalih srodnih europskih šuma na razini iznad asocijacije, potaknuo je i ispravno postavio Ivo Horvat još 1938. godine. Bukove šume u Hrvatskoj tada je opisao kao jednu makroasocijaciju Fagetum sylvaticae croaticum s dvije geografske varijante: dinarska (južna) australe i panonska (sjeverna) boreale. Južnu je varijantu podijelio u subasocijacije gorske bukove šume (montanum), bukve i jele (abietetosum) i pretplaninske bukove šume (subalpinum), koje su poslije postale samostalne asocijacije. Sjevernu varijantu raščlanio je na dvije subasocijacije corydaletosum i lathyretosum. Sve je to Horvat još potvrdio u posljednjem pregledu vegetacije Jugoslavije 1963. godine, ističući za horizontalnu raščlanjenost bukovih šuma "znatne razlike između panonske bukove šume (Fagetum pannonicum) i dinarske bukove šume (Fagetum dinaricum)." Makroasocijacija Fagetum sylvaticae croaticum u različitim je oblicima opisivana još četrdesetak godina, a poslužila je kao temelj revizije ilirskih bukovih šuma koju su napravili mađarski fitocenolozi Borhidi (1963, 1965) i Soo (1964). Borhidi drugačije gledana ilirske bukove šume od naših fitocenologa, proširuje područje ilirske florne provincije i luči samostalne asocijacije bukovih šuma, od kojih su za ovaj prikaz značajne dvije: u Dinaridima i sjeverozapadnom gorju Hrvatske asocijacija Lomio orvalae-Fagetum, kojoj je temelj Horvatova subasocijacija Fagetum croaticum boreale corydaletosum iz 1938. godine, i u panonskom gorju i nižim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske asocijacija Vicio oroboidi-Fagetum kao druga Horvatova subasocijacija lathyretosum verni. Nešto poslije iz op sežnoga pregleda vegetacije jugoistočne Europe Horvat, Glavač i Ellenberg (1974) u montanskom pojasu opisuju jednu asocijaciju (Lamio orvalae-Fagetum), a acidofilne bukove šume opisuju u okviru asocijacija Luzulo-Fagetum i Blechno-Fagetum. No, za submontanski prijelazni pojas Dinarida i subpanonsko gorje Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske donose tablicu i opis Koširove asocijacije Hacquetio-Fagetum. Nakon donošenja međunarodnoga Kodeksa fitocenologijske nomenklature (Barkman, Moravec i Rauschert 1986) Bertović iLovrić (1987) revidiraju sintaksonomski pregled šumskih zajednica, no često se, pa još i danas služe nazivima bukovih zajednica koji uključuju pridjeve (npr. illyricum, montanum, boreale i si.) ili druge oblike koji po Kodeksu više ne vrijede. U monografiji Šume u Hrvatskoj (Rauš i dr. 1992) i u pregledu šumskih zajednica u Hrvatskoj (Vukelić iRauš 1988) opisuju se bukove zajednice na temelju dotadašnjih najpotvrđenijih spoznaja, i to u 6 temeljnih asocijacija u okviru ilirske sveze Aremonio-Fagion i 2 acidofilne zajednice u okviru srednjoeuropske sveze Luzulo-Fagion. Nazivi većine zajednica su korektni, no ne bave se temeljnim fitocenološkim analizama, što u takvu djelu nije ni moguće. U međuvremenu je donesen novi Kodeks (Weber, Moravec i Theuril lat 2000) što je još više nametnulo potrebu rješavanja sintaksonomske problematike u Hrvatskoj. Istodobno nastaju dva rada veoma važna za sistematiku i nomenklaturu, ali i za pristup i poznavanje ilirskih bukovih šuma općenito: u prvom međunarodni tim fitocenologa s naglaskom na stajalištima slovenskih autora (Marineek i dr. 1993) radi sintaksonomsku reviziju ilirskih bukovih šuma dijeleći ih u 4 podsveze i 22 asocijacije; u drugom Marinček (1995) analizira sub |