DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 70 <-- 70 --> PDF |
I. Martinić: PLANOVI UPRAVLJANJA ZA HRVATSKE NACIONALNE PARKOVE 1 PARKOVE PRIRODE Šumarski list br. 9-10, CXXVI (2002), 501-509 Ciljevi se zaštićenog područja ispunjavaju ciljanim upravljanjem kojim se kroz složenu koordinaciju djelatnosti nastoji postići trajno usklađeni razvoj u zaštićenom području. Kad dođe do konflikta između zaštite i uporabe/korištenja, prednost se daje zaštiti. 2.2. Politika upravljanja zaštićenim područjem Policy of protected area management Strateški se ciljevi u upravljanju zaštićenim područjima mogu ostvariti samo aktivnim pristupima države, lokalnih zajednica i drugih interesnih grupa. Slika 4. Već u planiranju zaštićenog područja treba voditi računa o usklađivanju dopuštenih djelatnosti i zaštite prirode. Posebno je važno pažljivo odrediti zone namijenjene posjećivanju i rekreaciji iznimnih prirodnih vrijednosti. Sve se nužno podređuje njihovoj zaštiti. Ceste mjera zaštite u najosjetljivim zonama su ograničenje vremena razgledavanja/ obilaska i veličina posjetiteljske skupine. Photo 4: Harmonising of economic activities with nature protection should be taken into account already in the planning phase. Designating of visitor and recreational zones is pcrticularly important. In order to conserve outstanding natural values, all activities are adjusted to their protection. Restricted time of visits/tours and number of visitors per group are frequent protection measures used in the most sensitive zones. U zaštiti prirode, a posebno u upravljanju zaštićenim područjima uloga je države nezamjenjiva. Država mora ustanoviti zakonske i ekonomske okvire unutar kojih je moguće aktivno štititi prirodne vrijednosti. Također je odgovorna za primjenu znanstvenih spoznaja na osnovi kojih treba regulirati -i u opravdanim slučajevima nametati zabrane - za djelatnosti i aktivnosti koje različito utječu na prirodu i okoliš. Država je obvezna podržati obrazovanje u području zaštite prirode i okoliša te ustanoviti sustav pozitivne stimulacije uključujući novčane poticaje odgovarajućim subjektima kako bi oni poštovali pravila i provodili mjere očuvanja i zaštite prirode. Na područjima nacionalnih parkova i parkova prirode administrativnu je vlast potrebno držati u rukama odgovarajućih državnih stručnih službi - uprava nacionalnih parkova, odnosno uprava parkova prirode. Nakon najnovijeg brojčanog i stručno-organizacijskog jačanja uprava hrvatskih NP/PP, slijedi ciljano unapređivanje njihovih stručnih službi i dosizanje međunarodnih standarda rada, posebno u području nadzora (predstoji ustrojavanje rendžerske službe), interpretacije i ekološke edukacije (u tijeku je peti seminar iz programa suradnje s američkom agencijom za nacionalne parkove NPS), praćenja stanja ekosustava (poseban program u okviru KEC projekta odnosi se na unapređenje parkovnih službi u ustanovama NP/PP koje su uključene u projekt). Jednako je važno poboljšati brigu privatnoga sektora za zaštićena područja. Gdje je god to moguće, privatne interese treba uskladiti s ciljevima i postupcima uprave. Pri tom treba posebice paziti na prava vlasnika zemljišta. Vlasnike treba poticati da u ostvarivanju svojih prava poštivaju zahtjeve i uvažavaju ograničenja u provedbi mjera iz planova upravljanja. U tom pogledu planom upravljanja moraju se utvrditi načela dogovaranja između subjekata koji koriste prirodna dobra sjedne strane i tijela zaduženih za zaštitu prirode, s druge strane. III. SMJERNICE U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU Guidelines in protected areas 3.1. Koncept zaštićenog područja Protected area concept Koncept zaštićenog područja izraz je državne politike u zaštiti prirode, ali i međunarodno standardiziran stručni i organizacijski model zaštite i očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti i posebnosti za izdvojena područja. Zaštićeno područje, na temelju vrednovanja njegove biološke i krajobrazne raznolikosti ali i drugih obilježja dijeli se na pojedina manja područja - zone. Za njih vrijede odvojeni režimi zaštite s obzirom na značaj i vrijednost prirodnih i kulturnih dobara. Režimi koji vrijede u zonama odnose se na djelatnosti, posjeći vanje i aktivnosti. Pri tom se treba ravnati se po sustavu prioriteta i prednosti. Djelatnosti se u zaštićenom području prilagođavaju značaju prirodnih i kulturnih resursa. Nužno je da budu trajno provodive. Infrastruktura i gradnja ravnaju se po prostornom planu koji je usklađen s planom upravljanja. Ponuda za rekreaciju posjetitelja koncentrira se gdje god je to moguće - na već postojećim lokacijama. 3.2. Očuvanje i upravljanje prirodnim i kulturnim dobrima Conservation and management of natural and cultural resources |