DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 89 <-- 89 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI PORUKE IZ DRVENIKA Od 18-22. rujna 2002. hotel Quercus u Drveniku i Hrvatske šume d.o.o., bile su domaćin 6. Konferenciji Europaforum Forstverwaltung-a. U organizaciji 1UFRO, EFI (Europski šumarski institut) i Hrvatskih šuma d.o.o., ovogodišnja konferencija pokušala je dati odgovore na temu: Lovstvo kao zadaća državnog šumarstva. Sve te aktivnosti dio su programa Europske Unije, a cilj je ujednačavanje upravne strategije i politike šumarstva unutar Europe. Uz sudjelovanje jedanaest država (Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Italija, Jugoslavija, Latvija, Mađarska, Njemačka, Poljska i Slovačka) i više od pedeset sudionika, bilo je uistinu interesantno biti nazočan i čuti problematiku lovstva svake zemlje sudionice, ali i načine kako šumarska struka razmišlja i vidi budući razvoj djelatnosti lovstva kao nedvojbeno integralnog dijela šumarstva. Kroz više od dvadeset referata, dominirale su teme: Kako integralno gospodariti šumom i lovom a da se šumskom ekosusustavu osigura potrajnost, ili kako se to sada popularnije naziva, održivi razvoj. Naravno da se nije mogla zaobići ni problematika troškova i prihoda od djelatnosti lovstva, iako je unutar šumarske struke stalno prisutan, a na konferenciji naglašen, sukob uvjetovan ugrožavanjem opstanka šume zbog prekobrojne divljači. Isto tako sada već prepoznatljivo rastući opći strah od ugrožene prirodne ravnoteže nameće potrebu izgradnje takvih odnosa djelatnosti lovstva s javnošću, koji će vjerodostojno predstaviti lov kao nužnu stručnu intervenciju s ciljem održavanja, ali i ozdravljenja, te uspostavljanja bolje prirodne ravnoteže u sve ugroženijim i sve rijeđim prirodnim staništima. Lov, naime, u cijeloj Europi nema dobar prijam u medijima, posebice odstrel. Stalni trend smanjenja lovnoproduktivnih površina, uz istovremeni rast tržišta lova, uvjetuje definitivno napuštanje amaterskog pristupa djelatnosti lovstva i nalaže integralni, odgovorni, visoko stručni i profesionalni odnos prema sve zahtjevnijem i osjetljivijem šumskom ekosustavu, i dakako divljači u njemu. No, kroz cijelu konferenciju, ipak je bilo jasno kako je Europa, posebice Njemačka, Austrija i Italija, suočena s problemom prekobrojne divljači (posebno dvopapkara) i značajnim štetama u šumi, da se često mora Odgrizanje vršnog pupa kod hrasta lu; i posljedice na kvaliteti mlade sastojine |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 90 <-- 90 --> PDF |
zaključiti kako čak na dvije trećine površina više nije moguća prirodna obnova šuma. Generalni je stav svih sudionika kako je optimiranje odnosa moguće samo uz jedinstven upravljačko- gospodarski i kontrolni sustav uz trajni monitoring šteta. Treba istaći kako su se referati naših predstavnika odlično uklopili u tematiku i ciljeve konferencije. Referat autora (T. Starčević, J. Dundović. J. K n e p r) pod nazivom: Šumski ekosustav u okolnostima odvojenog gospodarenja šumom i lovištem, naglasio je nužnost očuvanja i unapređenja stabilnosti, prirodnosti, bioraznolikosti i potrajnosti šumskih ekosustava, kao osnovnu i pripadajuću obvezu šumarske znanosti i struke. Uz problematiku nedorečene zakonske regulative i pogreške u provedbi ustanovljenja lovišta, posebno uzgajališta, utvrđivanja matičnih fondova divljači, referat se opredjeljuje za sustavne izmjene i dotjerivanje, i propisa i prakse. U sukobu lovoovlaštenik i šumarstvo, predlaže se da ugovore o koncesiji i lovozakupu za državna (vlastita) lovišta umjesto ministarstva potpisuju Hrvatske šume d.o.o. s lovoovlaštenikom, te da se obvezno osigura trajno opažanje (monitoring) šteta u svim lovištima. Dosljednu provedbu mora osigurati država. U referatu autora (D. Raguž, M. Grubišić, T. Starčević): Tradicija obrazovanja šumarskih ka Oštećenja koju čini jelenska divljač guljenjem kore drova za potrebe lovstva u Republici Hrvatskoj, iscrpno je prikazana povijest i razvoj stručnog obrazovanja iz područja lovstva, i to od 1860. na Gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima pa sve do današnjih dana. Posebno valja istaći vrijedan rad Daria Maj nar ić a, dipl. ing. šum. iz Delnica, u referatu: Gospodarenje medvjedom kao zadatak državnog šumarstva. U tom sveobuhvatnom radu, istraživanjem je dokazana nužnost jedinstvenog gospodarenja medvjedom unutar četiri uvjetne cjeline u Hrvatskoj, na temelju nacionalnog plana gospodarenja medvjedom. Isto tako, višegodišnjim je praćenjem utvrđeno da medvjedica prosječno vodi 2,15 mladunčadi, pa prosječni godišnji prirast iznosi 1,075 na sve spolno zrele medvjedice. Brojno stanje i trend porasta populacije medvjeda daje nam za pravo da uz poštivanje svih međunarodnih konvencija i propisa, s medvjedom gospodarimo kao s lovnom divljači. Vrijedan doprinos razvoju lovstva dao je referat autora (P. Vratarić, I. Tarnaj) na temu: Lovstvo u državnim šumama kao nositelj transfera rasplodnog materijala jelena običnog i divlje svinje. Referat se opravdano zalaže za znanstveno-stručni pristup kontroliranom uzgoju čistih i genetski definiranih linija jelena običnog i divlje svinje. Tim više, stoje potreba za napučivanjem vlastitih lovišta, ali i lovišta drugih lovoovlaštenika, s visokovrijednim rasplodnim materijalom izrazito velika. Prije opće rasprave, svaka je zemlja sudionica konferencije predložila zadaće svojega državnog šumarstva u budućnosti. Evo stoje predložila naša delegacija: Zadaće državnog šumarstva u budućnosti lovstva Republike Hrvatske 1. Šumarstvo Republike Hrvatske nalazi se u izradi strategije razvoja, a istovremeno HS d.o.o. ulaze u proces restrukturiranja, što će neizostavno uvjetovati izradu novoga Zakona o šumama, Zakona o lovu, ali i čitavog niza drugih zakona i akata koji uređuju odnose u prirodi. 2. Šumarska struka Republike Hrvatske mora u budućnosti prihvatiti i ponijeti odgovornost za očuvanje stabilnosti, prirodnosti, bioraznolikosti i potrajnosti svih sastavnica šumskih ekosustava. 3. Slijedom ustavnih odredbi u pogledu značaja i obveze očuvanja šumskih ekosustava, šumarsko-lovna struka Hrvatske jasno je opredijeljena za prirodni uzgoj svih autoktonih vrsta divljači, u brojnosti koja ne ugrožava stabilnost šumskih staništa, proizvodnost općih dobara i drveta. 4. Za racionalno, potrajno i održivo gospodarenje šumskim ekosustavima (šumom i divljači), potreban je integralni gospodarski pristup, gdje će biti osigurano stručno vođenje i trajno usklađivanje |