DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 9 <-- 9 --> PDF |
J. Vukelić i D. Baričević: NOVIJE F1TOCENOLOSKE SPOZNAJE O BUKOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 9 10, CXXVI (2002), 439-457 a) Lamio orvalae-Fagetum - bukova šuma s mrtvom koprivom Opće je prihvaćeno mišljenje daje to najčešća i najjasnije definirana ilirska bukova šuma u Hrvatskoj. Raste u dinarskom području kao klimatskozonska zajednica od 400 do 800 metara, ispod bukovo-jelova pojasa. Nastavlja se na sjevernim obroncima M. Kapele do gorja sjeverozapadne Hrvatske. Tu je nalazimo u Samoborskom gorju, na Macelju, Medvednici i Ivanščici, ali na najvišem i najhumidnijem području, vlažnijim i pretežno sjevernim stranama. Najistočnije je, istina u prijelaznom sastavu, nalazimo na Moslovačkoj gori u sastojinama s bogatstvom ilirskih vrsta, u prvom redu Calamintha grandiflora i Omphalodes verna (Hruška-Dell´ Uomo 1974). Sigurna je svojstvena vrsta Lamium orvala, a osim nje od ilirskih u cijelom hrvatskom arealu zajednice rastu Dentaria enneaphyllos, Aremonia agrimonoides, Cyclamen purpurascens, Hacquetia epipactis, Daphne laureola, Euonymus latifolia. Zajednica nije jedinstvenoga sastava u cijelom području rasprostranjenosti i u Hrvatskoj se mogu lučiti dvije varijante: južna u dinarskom dijelu koja se može označiti kao varijanta Calamintha gran diflora, i sjeverna u gorju sjeverozapadne Hrvatske koja se može označiti vrstom Corydalis cava. Razlikovne vrste dinarske varijante uz velecvjetnu marulju su još Rhamnus alpinus ssp. fallax, Omphalodes verna, Lonicera alpigena i Scopolia carniolica. U sjevernom dijelu areala (varijanta Corydalis cava) ove vrste rjeđe su ili potpuno izostaju (iznimka Moslovačka gora), a njezine diferencijalne vrste su Corydalis cava, Ruscus hypoglossum, Vicia oroboides, Dentaria trifolia, Euphorbia dulcis, Paris quadrifolia i neke termofilnije (tablica 100; Horvat, Glavač i Ellenberg 1974). Općenito se može zaključiti da se, ne računajući bukovo- jelove šume, areal ove zajednice poklapa s arealom vrste Lamium orvala (slika 1). Istočno od opisanoga područja rasprostranjenosti Lamium orvala je evidentirana vrlo rijetko, tek u Stupama na Kalniku (Rauš 1995) i u Dubokoj kod Velike (Rauš 1968). Prema tomu bukova šuma s mrtvom koprivom ne raste u slavonskom gorju, što smo kao i drugi autori i sami često navodili (Rauš i dr. 1992, Vukelić iRauš 1998). Slika 1. Areali vrsta Lamium orvala, Hacquetia epipactis i Vicia oroboides (Trinajstić 1995b) Fig. 1 Distribution ranges of the species Lamium orvala, Hacquetia epipactis and Vicia oroboides (Trinajstić 1995b) Bukova šuma s mrtvom koprivom raste na vapnencima i dolomitima, ponajprije na smeđem tlu na vapnencu različitih reljefnih formi, nagiba, izloženosti i kamenitosti. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj najčešće raste u montanskom pojasu iznad bukove šume s volujskim okom {Hacquetio-Fagetum), dok je vrlo rijetka na sjevernim ekspozicijama iznad šuma kitnjaka i graba. Treba istaknuti da Borhidi (1963), kao i Marin ček i dr. (1993), za prvi opis ove zajednice uzima Horvatovu subasocijaciju brdske bukove šume sa šupljikom (Fagetum croaticum boreale corydaletosum), pri čemu 18. snimak iz tablice 3 uzima kao nomenklaturni tip zajednice, Horvata kao prvoga autora zajednice, a Borhidija kao konačnoga koji ju je po nazivu i položaju definirao. Horvatova subasocijacija corydaletosum prototip je samo ovdje opisanoj varijanti sjeverozapadne Hrvatske {Corydalis cava), a dinarska varijanta (Calamintha grandiflora) prvi je put opisana sa samo 2 Horvatova snimka iz Kapele u sastavu asocijacije Fagetum sylvaticae croaticum australe. Napominjemo da je ova fitocenoza utvrđena na području Plitvičkih jezera (Cestar i dr. 1972), na Medveđaku (Cestar i dr 1982b), a njoj pripadaju i sastojine u Lici opisane pod nazivom Dentario bulbiferae-Fagetum (P e 1 c e r 1975). Zajednicu bi trebalo snimiti oko Vrbovskoga, na potezu Severin-Skrad i na Kordunu. Tada bi se donio konačan sud o njezinoj raščlanjenosti. |