DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 97     <-- 97 -->        PDF

U kulturama kratkih ophodnji za proizvodnju biomase
radovi se odnose na selekciju novih genotipova
za veću produkciju, otpornosti na mraz, gljivične bolesti
i štetnike. Razvoj komercijalnog programa oplemenjivanja
klonova vrba za proizvodnju biomase dat je u
izvješću istraživača iz institucije Agrobransle, koja od
1987. godine na europskom tržištu prevladava sa svojim
selekcijama. Od prvih klonova, produkcija biomase
porasla je za 50 % kod novoselekcioniranih genotipova.
Površina pod kulturama vrba u krakim ophodnjama
danas u Švedskoj iznosi oko 20 000 ha, a država
daje poticajna sredstva od 5000 SEK po ha/god (oko
4000 kn).


Terenski dio Simpozija započeo je posjetom bioenergani
ENA Kraft u Enkopingu, kogeneracijskom


postrojenju za proizvodnju toplinske i električne energije,
snage 55 MVV, odnosno 22,5 MW. Tijekom rada
postrojenje ima koristi za 100 m3 vrbova iverja na sat
ili ukupno oko 400 000 m3 godišnje. Seljačka gospodarstva,
kooperanti i dobavljači drvene sječke dobivaju
cijenu od oko 120 SEK (oko 100 kn) po MWh toplinske
snage.


Predstavljen nam je projekt pročišćavanja otpadnih
voda u mjestu Enkoping, koje se koriste za prihranu
vrbovih kultura u kratkim ophodnjama, pa tako služe
kao pročišćivači i vegetacijski filteri pritoka u lokalnu
rijeku. Prikazane su nam i nove selekcije klonova vrba
za produkciju biomase u kratkim ophodnjama.


Doc. dr. se. Davorin Kajba


OBLJETNICE


TRAGOM MEDVJEDA DO PRILAZA BIJELIM STIJENAMA


(uz 70. godišnjicu smrti lugara Jakoba Mihelčića - otkrivača Bijelih stijena)


"Na Velikoj Kapeli, gluhoj ovoj planini, stere se...
krševiti i divlji kraj, koji zadivljuje svakoga". Tu gdje
"ne ima topline"... gdje "ne ima svjetla"... već "samo
stijene", a na njima "osovljeni kukovi u prilici zvonika,
čunjeva, zubaca", a u ponikvama "tako duboke i guste
šume, da se dan pretvara u sumračje ... zalazili su samo
lovci, šumari i lugari, ovi po službenom poslu, oni da love
lov na medvjede*, kojima je tu prava postojbina, ili
bi pošli bili, da u cik zore pričekaju "divljega pijevca",
ako nisu iz puške oborili kojega planinskoga vuka".


Ovako nam prirodoslovac, putopisac i planinar
Dragutin Hire (1853 - 1921) opisuje Bijele (i Samarske)
stijene "u čijim dubinama, ponikvama, dulibama,
provalijama, bezdanima i ponorima, ne bijaše do sada
(1899., op. pisca) čovjeka...". A daje uopće mogao pohoditi
i razgledati ovaj bajkoviti kutak Velike Kapele,
zasluga prirada lugaru Jakobu M i h e 1 č i ć u iz Begovog
Razdolja, čije se 70. obljetnice smrti prisjećamo
ovim zapisom.


Jakob M i h e 1 č i ć, lugar kr. šumske uprave mrkopaljske,
rodio se 1858. godine u Begovom Razdolju
kod Mrkoplja. Nakon osnovnog školovanja i dopunskog
stručnog obrazovanja u službu čuvara šuma i lovišta
primljen je 1885. godine. "Bio je strog i pravedan
službenik", zapisat će u povodu njegove smrti 1932.
godine šumarnik Zlatko Turkalj , "voljen od svojih
starješina, a poštovan od svog naroda Gorskog kotara".
Nije bio od mnogo riječi, ali je zato bio od djela "da
djela njegova o njemu govore". Kao pasionirani lovac,
pravi planinski lovac, imao je tu sreću da su u njegovo


vrijeme ova gorska lovišta bila prepuna divljači, "tog
božjeg dara" i nije bilo potrebe skrbiti za njen uzgoj i
zaštitu, već naprotiv da se mnogo strijelja i mnogo
lovi. "On i pet šest lovaca gostiju u dva bi dana pred
brakircima znali ustrijeliti po 20-30 komada srna i srnjaka".
Na meti njegove ubojite lovačke puške, koju je
sam prepravljao i dotjerivao, bio je i medvjed, kojemu,
kao ni vuku, Jakob Mihelčić nije praštao. Posebno
je poznavao tetrijebska pjevališta, tada načičkanih od


Samara i Bucala ponad Matić poljane do Jarbola, Medanićeve
glavice i Žilavih dolaca. Bio je pravi majstor
u preslušavanju ljubavnim zanosom opijenih pjevača
gluhana i specijalist za lov na kune. "U zajednici sa
svojim kumom, lugarom i mještaninom Ivanom Karlo
v i ć e m, znao je svake zime po dvadeset i više komada
tih plemenitih krznaša pohvatati".


Slika 1. Kr. lugar Jakob Mihelčić (1858-1932)


* Za službovanja Jakoba Mihelčića osamnaest je medvjeda u samim Bijelim stijenama odstrijeljeno, a po broju brloga (7) to je područje prednjačilo
u mrkopaljskom i ravnogorskom kraju (Hirtz 1921).


ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Slika 2. Novo podignuto spomen obilježje Jakobu Mihelčiću u
rodnom Begovom Razdolju (Foto: A. Frković)


A kako je otkriven put i prolaz u neprohodne i veličanstvene
Bijele stjene? Prema Turkalju (1932) otkriše
ga zajedno Jakob M i h e 1 č i ć i Ivan K ar 1 o v i ć
"slijedeći trag medvjeda, koji ih je proveo kroz mjesta,
za koje se prije držalo da su neprohodna. Na jednom
mjestu, gdje su bile visoke, odsječene stijene, provukli
su se kroz otvor ispod kamena, kuda je prošao i medvjed,
i onda su opet mogli dalje prolaz nastaviti. Tako


Slika 3. Medvjeđim stazama do Bijelih i Samarskih stijena; motiv
s Bijelih stijena (Foto: S. Horaček)


su ti lovci otkrili put u Bijele stijene". A kad su taj put,
s begovorazdoljske strane, do vrha pokazali već spomenutom
Dragutinu H i r c u, njegovu sinu Miroslavu i
drugim prorodoslovcima, oni su svojim prigodnim člancima
i živom rječju u svojim sredinama stali popularizirati
ovu novu atraktivnu destinaciju naših Dinarida.


Slika 5. Sklonište "Jakoba Mihelčića" podignuto u zavjetrini, podSlika
4. Greben Bjelolasice s najvišim vrhom Kulom (1534 m) -no same visoravni Bjelolasice, dobro je prihvaćeno od
krovom Gorskog kotara (Foto: A. Frković) planinara (Foto: A. Frković)