DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 117     <-- 117 -->        PDF

šnjem ugovoru oko 90% proizvedenih trupaca) i njihovi
kooperanti. Svi navedeni porezima i doprinosima
pune fondove i državni proračun. Zašto drvna građa ne
završava u hrvatskom finalnom proizvodu, koji bi na
sebe još vezao i proizvođače ljepila, lakova, okova i
dr., nije odgovorno šumarstvo. Drvoprerađivači su primjerice
u 2001. godini izvezli piljene građe hrasta, bukve
i jasena, prozvedene od gotovo 50 % po ugovoru
kupljenih trupaca! Kviz pitanje - koje kakvoće?


Pregled stanja glede restrukturiranja Hrvatskih
šuma d.o.o., dao je J. Dundović. Irska tvrtka Coillte
dala je u srpnju Izvješće, u koje sada treba ugraditi primjedbe
Ministarstva, Svjetske banke i Hrvatskih šuma


d.o.o. Samo jedan od četri dokumenta je kompletan a
govori o planu razvoja resursa. Primjedbe Ministarstva
i Svjetske banke bile su formalne i to glede uskladenja
konačnog i međuizvješća, dok su HŠ dale konkretne
prijedloge glede privatizacije (isti start) i razvoja vezano
uz poslovni princip. Tvrtka mora voditi računa i potrajnosti
gospodarenja, a ne samo povećanju proizvodnje
sirovine. Primjedba je i na netočno mišljenje s kojim
se barata, kako projekt restrukturiranja financira
Svjetska banka. Treba biti jasno da se pola financira iz
kredita kojeg treba vraćati, a pola plaćaju HS izravno.
U zaključcima se navodi daje fundamentalni problem
u HŠ visoko učešće troškova režije, a što nije izračunato
na temelju objektivnih mjerila, kao i smanjennje
direktnih troškova bez navoda kako to učiniti. Svi utvrđeni
nedostaci u poslovanju HS nisu nama novost, jer
smo to i sami utvrdili, no očekivalo se rješenje a njega
nema u izvješću. Primjedba da u UO firme nema stručnjaka
je točna, ali mi na to stalno politiku upozoravamo.
Prema izvješću šumarstvo bi se trebalo potpuno lišiti
vlastite mehanizacije od sječe do transporta, što je
po našem mišljenju u ovoj fazi razvoja poduzetništva
nemoguće. Dilema je što napraviti s djelatnostima koje
nisu strogo šumarske (kamenolom, ribogojilište, uzgajalište
divljači, ambalaža). Glede organizacijske strukture,
u prijedlogu prijelaznog razdoblja nema razvojne
službe što je gruba greška. U upravama šuma gdje je
predviđen posebno proizvodni, a posebno uslužni dio,
postojala je dilema da li taj uslužni dio maknuti iz HŠ.
Ipak ostaju oba unutar HŠ, s time da se posebno prate.
Glede broja zaposlenih barata se s oko 2 200 zaposlenika
koji su kao tehnički višak, no i taj izračun nije temeljen
na normama. Trebalo bi poslušati prijedloge sindikata
i HŠ, da se taj problem rješi prirodnim odljevom i
širenjem lepeze poslova. Glede decentralizacije i položaja
šumarija u izvješću prijedloga nema. Informatika i
oprema postavljeni su kao problem, pa su u tu svrhu
predviđena i velika financijska sredstva. Da li tu predlagači
možda za sebe traže novi posao? Glavni višak
zaposlenih naznačen je kod tehničkog osoblja, koje zapravo
predstavlja nositelje proizvodnje, jer se radi o
onima koji su svakodnevno s radnicima u šumi i izravno
sudjeluju u proizvodnji. Na troškovnom dijelu bi se
najviše kažu moglo uštedjeti smanjenjem broja zaposlenih,
a mi se pitamo koje to sve resurse ima Hrvatska
na kojima će povećati obećavanu zaposlenost, a ovoga
se olako odriče. Očekivana dobit od 10 % je posebna
priča, jer toga nema nigdje u svijetu, a da to ne bi platila
šuma. Te greške se na žalost vide tek kasnije, a oni
koji o tome danas odlučuju, tada će negdje u zapećku
"oprati ruke". Privatizacija se ne temelji na materijalnoj
podršci, nego se valjda očekuje da će po njima višak
zaposlenih krenuti "grlom u jagode".


Nakon rasprave zaključeno je da izvođač projekta
nije uvažio stajalište Vlade RH kao smjernice, naprotiv
učinio je suprotno, jer radi se ne o decentralizaciji do
šumarije, nego o još većoj centralizaciji. U projektu
nije razrađena razvojna komponenta kao odgovor, nego
čitav projekt ima jedan restriktivan pristup i ne bavi
se problemom šumarstva i šuma. Nitko se ne bavi zapošljavanjem
šumarskih kadrova, od šumskih radnika
do tehničara i inženjera, nego otpuštanjem, na što mi
ne možemo već iz moralnih razloga pristati. Moramo
tražiti razvojne opcije u svojoj djelatnosti, koje će zaposliti
ljude i rješavati socijalne probleme. Projekt kojeg
ne prihvati šumarska javnost nema izgleda za ostvarenje,
to mora svima biti jasno. Tvrtka Hrvatske šume
nema imovine (šuma i šumskog zemljišta) i tjeraju
je da gospodari kao agencija. Po ministru Kovačeviću,
koji je zdušno zapeo za sredstva OKFŠ-a, još malo pa
će se sa šumarski i ekološki polupismenim "poduzetnicima"
natjecati za poslove. Na brojnim sastancima
struke raspravljali smo i predlagali stručno utemeljena
rješenja, ali nije bilo dovoljno sluha, a išlo se, što je
malo čudno i kontra intencija vlasnika šuma.


Zaključeno je sačekati ugradnju primjedbi i konačni
prijedlog izvješća te regirati prije odlaska prijedloga
na Vladu.


Ad 3. Ako 30. lipnja uzmemo polovicu planiranih
sredstava za 2002. godinu s indeksom 100, možemo
zaključiti da su prihodi i troškovi ujednačeni. Prihodi
su ostvareni s indeksom 88,44 a rashodi 86,81. Kada bi
prihodu dodali zakupninu poslovnog prostora za lipanj,
a uplaćenu u srpnju, indkes bi bio blizu 100. Ako
pak gledamo planirani prihod za cijelu godinu on je
ostvaren s indeksom 44,22. Ostale važnije stavke također
se kreću u okviru planiranog, s time da su troškovi
manji od prihoda, dok su primjerice stavke putnih troškova,
troškova vanjskim suradnicima (svi članovi
ogranaka tretiraju se kao vanjski suradnici, jer nisu zaposlenici
HŠD-a) troškova reprezentacije i troškova
ekskurzija prilično veći od planiranih. To možemo tumačiti
postavkom da veći dio tih troškova nastaje u prvom
dijelu godine, ili su pak ogranci iz opreza i nesigurnosti
ostvarenja većih prihoda prenisko planirali,
što se onda reflektira i na skupno izvješće. Uz neke for