DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 117 <-- 117 --> PDF |
šnjem ugovoru oko 90% proizvedenih trupaca) i njihovi kooperanti. Svi navedeni porezima i doprinosima pune fondove i državni proračun. Zašto drvna građa ne završava u hrvatskom finalnom proizvodu, koji bi na sebe još vezao i proizvođače ljepila, lakova, okova i dr., nije odgovorno šumarstvo. Drvoprerađivači su primjerice u 2001. godini izvezli piljene građe hrasta, bukve i jasena, prozvedene od gotovo 50 % po ugovoru kupljenih trupaca! Kviz pitanje - koje kakvoće? Pregled stanja glede restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o., dao je J. Dundović. Irska tvrtka Coillte dala je u srpnju Izvješće, u koje sada treba ugraditi primjedbe Ministarstva, Svjetske banke i Hrvatskih šuma d.o.o. Samo jedan od četri dokumenta je kompletan a govori o planu razvoja resursa. Primjedbe Ministarstva i Svjetske banke bile su formalne i to glede uskladenja konačnog i međuizvješća, dok su HŠ dale konkretne prijedloge glede privatizacije (isti start) i razvoja vezano uz poslovni princip. Tvrtka mora voditi računa i potrajnosti gospodarenja, a ne samo povećanju proizvodnje sirovine. Primjedba je i na netočno mišljenje s kojim se barata, kako projekt restrukturiranja financira Svjetska banka. Treba biti jasno da se pola financira iz kredita kojeg treba vraćati, a pola plaćaju HS izravno. U zaključcima se navodi daje fundamentalni problem u HŠ visoko učešće troškova režije, a što nije izračunato na temelju objektivnih mjerila, kao i smanjennje direktnih troškova bez navoda kako to učiniti. Svi utvrđeni nedostaci u poslovanju HS nisu nama novost, jer smo to i sami utvrdili, no očekivalo se rješenje a njega nema u izvješću. Primjedba da u UO firme nema stručnjaka je točna, ali mi na to stalno politiku upozoravamo. Prema izvješću šumarstvo bi se trebalo potpuno lišiti vlastite mehanizacije od sječe do transporta, što je po našem mišljenju u ovoj fazi razvoja poduzetništva nemoguće. Dilema je što napraviti s djelatnostima koje nisu strogo šumarske (kamenolom, ribogojilište, uzgajalište divljači, ambalaža). Glede organizacijske strukture, u prijedlogu prijelaznog razdoblja nema razvojne službe što je gruba greška. U upravama šuma gdje je predviđen posebno proizvodni, a posebno uslužni dio, postojala je dilema da li taj uslužni dio maknuti iz HŠ. Ipak ostaju oba unutar HŠ, s time da se posebno prate. Glede broja zaposlenih barata se s oko 2 200 zaposlenika koji su kao tehnički višak, no i taj izračun nije temeljen na normama. Trebalo bi poslušati prijedloge sindikata i HŠ, da se taj problem rješi prirodnim odljevom i širenjem lepeze poslova. Glede decentralizacije i položaja šumarija u izvješću prijedloga nema. Informatika i oprema postavljeni su kao problem, pa su u tu svrhu predviđena i velika financijska sredstva. Da li tu predlagači možda za sebe traže novi posao? Glavni višak zaposlenih naznačen je kod tehničkog osoblja, koje zapravo predstavlja nositelje proizvodnje, jer se radi o onima koji su svakodnevno s radnicima u šumi i izravno sudjeluju u proizvodnji. Na troškovnom dijelu bi se najviše kažu moglo uštedjeti smanjenjem broja zaposlenih, a mi se pitamo koje to sve resurse ima Hrvatska na kojima će povećati obećavanu zaposlenost, a ovoga se olako odriče. Očekivana dobit od 10 % je posebna priča, jer toga nema nigdje u svijetu, a da to ne bi platila šuma. Te greške se na žalost vide tek kasnije, a oni koji o tome danas odlučuju, tada će negdje u zapećku "oprati ruke". Privatizacija se ne temelji na materijalnoj podršci, nego se valjda očekuje da će po njima višak zaposlenih krenuti "grlom u jagode". Nakon rasprave zaključeno je da izvođač projekta nije uvažio stajalište Vlade RH kao smjernice, naprotiv učinio je suprotno, jer radi se ne o decentralizaciji do šumarije, nego o još većoj centralizaciji. U projektu nije razrađena razvojna komponenta kao odgovor, nego čitav projekt ima jedan restriktivan pristup i ne bavi se problemom šumarstva i šuma. Nitko se ne bavi zapošljavanjem šumarskih kadrova, od šumskih radnika do tehničara i inženjera, nego otpuštanjem, na što mi ne možemo već iz moralnih razloga pristati. Moramo tražiti razvojne opcije u svojoj djelatnosti, koje će zaposliti ljude i rješavati socijalne probleme. Projekt kojeg ne prihvati šumarska javnost nema izgleda za ostvarenje, to mora svima biti jasno. Tvrtka Hrvatske šume nema imovine (šuma i šumskog zemljišta) i tjeraju je da gospodari kao agencija. Po ministru Kovačeviću, koji je zdušno zapeo za sredstva OKFŠ-a, još malo pa će se sa šumarski i ekološki polupismenim "poduzetnicima" natjecati za poslove. Na brojnim sastancima struke raspravljali smo i predlagali stručno utemeljena rješenja, ali nije bilo dovoljno sluha, a išlo se, što je malo čudno i kontra intencija vlasnika šuma. Zaključeno je sačekati ugradnju primjedbi i konačni prijedlog izvješća te regirati prije odlaska prijedloga na Vladu. Ad 3. Ako 30. lipnja uzmemo polovicu planiranih sredstava za 2002. godinu s indeksom 100, možemo zaključiti da su prihodi i troškovi ujednačeni. Prihodi su ostvareni s indeksom 88,44 a rashodi 86,81. Kada bi prihodu dodali zakupninu poslovnog prostora za lipanj, a uplaćenu u srpnju, indkes bi bio blizu 100. Ako pak gledamo planirani prihod za cijelu godinu on je ostvaren s indeksom 44,22. Ostale važnije stavke također se kreću u okviru planiranog, s time da su troškovi manji od prihoda, dok su primjerice stavke putnih troškova, troškova vanjskim suradnicima (svi članovi ogranaka tretiraju se kao vanjski suradnici, jer nisu zaposlenici HŠD-a) troškova reprezentacije i troškova ekskurzija prilično veći od planiranih. To možemo tumačiti postavkom da veći dio tih troškova nastaje u prvom dijelu godine, ili su pak ogranci iz opreza i nesigurnosti ostvarenja većih prihoda prenisko planirali, što se onda reflektira i na skupno izvješće. Uz neke for |