DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 119 <-- 119 --> PDF |
IN MEMORTAM MARINKO VUCINIC, dipl. ing. šum. (23. 2. 1927 - 14. 4. 2001) Kad umire čovjek, umire dio svijeta i zemlja postaje teža, iskusnija i ljudski/a Dana 14. travnja 2001. god. u 75. godini života, nakon duge i teške bolesti, zauvijek nas je napustio kolega Marinko Vuči ni ć, dipl. ing. šum., koji je pretežit dio svoga radnog vijeka radio na poslovima iz područja drvne industrije.1 Marinko Vučinić rođenje u Moravicama 23. veljače 1927. g. Njegov otac Marko bio je strojovođa, a majka Marija rod. Mamula domaćica. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Na Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisao se 28. rujna 1946. Apsolvirao je škol. g. 1949/50. na šumskouzgojnom odsjeku, a diplomirao 16. lipnja 1951. godine. Nakon diplome radio je tri mjeseca u Javorniku u Lici, a zatim je do 1954. bio upravitelj Šumarije Korenica. S obitelji je živio u vrlo skučenom prostoru u šumariji, dok mu šumarijski stan nije bio dostupan, jer je u njemu bio smješten vojni odsjek. Uz ostale poslove s kolegom Dcgoricijom, dipl. ing. šum., izgradio je šumsku cestu Bubinka na Plješevici. Tada je položio i državni stručni ispit. God. 1954. prelazi u DIP Ogulin, gdje je kao tehnički direktor radio do 1964. U tom je razdoblju po njemačkoj licenci izgrađena tvornica iverica IVEROKAL u Moravicama, u vlasništvu DIP-a Ogulin. Kolega Vučinić godinu dana je vodio izgradnju tvornice u Moravicama. Prije je boravio na specijalizaciji u Njemačkoj, odakle je sva potrebna tehnologija prenesena u Moravice, da bi se iskoristio pilanski i i veća za jednu ranu,... (Jure Franičević-Pločar) šumski otpad. Nakon izgradnje, tvornica IVEROKAL je bila osnova za izgradnju montažnih kuća, koje je tad proizvodio DIP Ogulin. Sa svim pogonima tada je u DIP-u bilo zaposleno oko 3 000 radnika. Godine 1963. nakon katastrofalnog potresa koji je zadesio glavni grad Makedonije Skopje2, u tom je gradu zajedno sa Živkom To mi čem , dipl. ing. drv. ind., zaposlenikom DIP-a Ogulin, rukovodio izgradnjom montažnih kuća proizvedenih u DIP-u Ogulin za stradalnike potresa. Za posebne zasluge na obnovi porušenog Skopja kolega Vučinić je Ukazom predsjednika FNRJ Josipa Broza Tita od 24. prosinca 1963. dobio Orden rada sa zlatnim vjencem, dok mu je Gradska skupština grada Skopja uručila 26. srpnja 1965. Spomen plaketu u znak priznanja za osobite zasluge za grad. Na poziv EXPORTDRVA god. 1964. dolazi u Zagreb na mjesto pomoćnika direktora Sektora montažnih objekata (direktor Sektora je tada bio Karlo Franke, dipl. ing.). Nakon toga obnašao je dužnost direktora Sektora montažnih objekata, a zatim je oko godinu dana bio Za pisanje nekrologa koristili smo podatke koje smo dobili susretljivošću supruge gđe. Ivanke-Nade Vučinić. Njezina je tragedija velika, jer joj je neumitna sudbina otela i voljene sinove Bojana prije desetak godina i Marinka gotovo istovremeno kada i supruga. Zato joj zahvaljujemo stoje imala toliko hrabrosti i snage da nam pomogne u pisanju nekrologa. Zahvaljujemo na pomoći i g. Živku Tomiću, dipl. ing. drv. ind., dugogodišnjem suradniku i prijatelju pok. kolege Vučinića i njegove obitelji. : Katastrofalni potres zadesio je Skopje 26. srpnja 1963. Grad je bio gotovo potpuno razrušen, a ljudske su žrtve bile mnogobrojne (1029 mrtvih). Između ostalog, razrušena je zgrada Narodne biblioteke, Arheološki i Historijski muzej. Univerzitet, Umjetnička akademija, Kuršumlija-han, tvrđava Kale i dr. Uskoro nakon potresa gradje obnovljen i moderno izgrađen (Izvor: Enciklopedija leksikografskog zavoda, svezak 6, Zagreb 1969. str. 8). |