DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 29     <-- 29 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE PRELIMINARY COMMUNICATION Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002), 575-587
UDK 630* 429 + 231


REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA
HRASTA LUŽNJAKA - PRIMJER ŠUME KALJE


REVITALIZATION OF DEGRADED FOREST ECOSYSTEM AFTER DIEBACK OF
PEDUNCULATE OAK - A CASE STUDY IN THE KALJE FOREST


Igor ANIĆ, Milan ORŠANIĆ*, Marija DETELIĆ**


SAŽETAK: Istraživana je struktura sastojina koje su nastale na degradiranome
staništu nakon katastrofalnoga sušenja sastojina hrasta lužnjaka u razdoblju
od 1983. do 1986. godine u šumi Kalje. Uspoređeni su rezultati istraživanja
iz 1986. i 1999. godine. Utvrđeno je kako je sa šums kouzgojnoga gledišta
sanacija obavljena uspješno. Današnje su sastojine mladici poljskoga jasena s
primjesama crne johe i ostalih vrsta (vrba, brijest, vez, topola, žestilj, obični
grab, klen, divlja kruška). Sastojine su suvisle, vitalne, s dovoljnim brojem biljaka
po jedinici površine. Poljski jasen se na istraženim primjerima pokazuje
kao najpogodnija vrsta za sanaciju posljedica sušenja i postupnu revitalizaciju
degradiranih staništa Posavine. Udjelom u smjesi, visinama i vitalnošću dominira
nad ostalim vrstama. Hrast lužnjak u ovim stanišnim uvjetima nema značajniju
ulogu u strukturi sastojina. Pojavljuje se pod sklopom poljskoga jasena,
u razvojnim stadijima ponika i pomlatka. Istraživanje potvrđuje spoznaju o
neadekvatnosti degradiranoga staništa za ovu vrstu drveća. S druge strane,
prirodno pomlađivanje hrasta lužnjaka pod zastorom pionirskih vrsta ukazuje
na postupnu revitalizaciju staništa i dugoročno prijelazni karakter ovih sastojina.
Udio crne johe u promatranom se razdoblju smanjio. Ostale vrste popunjavaju
praznine u sklopu sastojina i povećavaju njihovu raznolikost. Rezultati istraživanja
potvrđuju kako pionirske vrste drveća trebaju dominirati u šumskouzgojnim
postupcima sanacije prilikom intenzivnoga sušenja (više od trećine
volumena) i nagle degradacije staništa.


Ključne riječi: Quercus roburL., Fraxinus angustifolia Vahl, sušenje,
pionirske vrste drveća, degradacija ekosustava, revitalizacija staništa


UVOD - Intoduction
Sušenje hrasta lužnjaka ozbiljno je utjecalo na gosonaj
iz šume Kalje. Tamo se u razdoblju od 1983. do
podarenje hrastovim šumama u središnjoj Europi 1986. godine, na površini od 1 267 ha, osušilo pribli(
Hämmerli iStadler 1989), izazvalo nagle izmježno
176 000 m3 volumena, od čega 98,5 % hrasta lužne
gospodarskih planova i zahtijevalo brzo prilagođa-njaka (Prpić i dr. 1994). Sušenje ostalih vrsta drveća
vanje šumskouzgojnih postupaka (Tiefenbacher bilo je manjega značenja.
1996). Sušenje hrasta lužnjaka u Hrvatskoj poprimilo


Intenzivno sušenje hrastovih stabala istodobno je


je u posljednjih dvadesetak godina veće razmjere.


izazvalo prekidanje sklopa, izloženost tla neposred


Najdrastičniji primjer sušenja i propadanja hrastika je


nom utjecaju svjetla, zakorovljenje i mjestimično za


barivanje. Dendrokronološkim istraživanjima utvrđe


no je kako je sušenju prethodilo kontinuirano opadanje


vrijednosti širine goda u trajanju duljem od 20 godina


* Dr. se. Igor Anić, dr. se. Milan Oršanić, Šumarski fakultet,
(Pranjić iLukić 1989). Nagla smanjenja širine go


p.p. 422, 10002 Zagreb
** Matija Detelić, aps. šum., Sisačka 77, 10417 Buševec da koja su se dogodila 1982. i 1983. godine definirana


ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 32     <-- 32 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić, M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA . Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002), 575-587
100


90


20


1 intenzitet sušenja ukupni - total dieback intensity


10


intenzitet sušenja hrasta oak
dieback intensity
1 2 3 4 5 6 7 10
Ploha -Plot
Graph 1Grafikon 1
The intensity ofdieback as to exp. plots
. Intenziteti sušenja po plohama


šenja iznosili su između 36 i 77%. Prosječni volumeni
prije sušenja iznosili su između 347 i 550 mVha, a nakon
sušenja od 102 do 326 mVha. Najveći dio posušenoga
volumena otpada na hrastovinu. Pokusne plohe
postavljene su s obzirom na porast intenziteta sušenja
bivših hrastovih sastojina od onih gdje je sušenje bilo
nižega intenziteta (ploha 1), prema plohama gdje je sušenje
bilo intenzivnije (ploha 10).


Kako bi se dobila jasnija slika o izgledu sastojina i
staništa donosimo kratke opise iz onih sastojina u kojima
su postavljene pokusne plohe. Navedeni su opisi
stanja tijekom prve izmjere 1986. godine te opisi sastojina
i staništa iz naše izmjere 1999. godine.


Ploha 1, odsjek 25a, niza/bara. Godina 1986: stanište
osrednje zakorovljeno, približno polovica sušaca


matičnih stabala još nije posječena. Godina 1999: na
plohi je ustanovljen brojan prirodni pomladak i mladik
jasena s rijetkim pomlatkom johe. Ponik i pomladak
hrasta pojavljuju se pod jasenom. Godine 1993. u odsjeku
je posađeno 2000 kom/ha sadnica jasena u dobi
3+0, a 1996. godine obavljeno je popunjavanje s još
10 000 kom/ha sadnica jasena.


Ploha 2, odsjek 23a, bara/niza. Godina 1986: stanište
potpuno zakorovljeno. Približno dvije trećine hrastovih
sušaca još nisu posječeni.. Godina 1999: stariji
pomladak i mladik jasena. Dobar dio biljaka je iz panja.
Ponik i pomladak hrasta javljaju se na povišenim i
sušim mjestima uz stare panj eve jasena. Ima nešto grmova
ive i trušljike.


Tablica 2. Pomladak na plohama u dva razdoblja izmjere. Masno otisnuta polja označavaju sastojine u kojima je obavljano
popunjavanje sadnicama. Podaci za 1986. godinu iz Prpić i dr. (1986).


Table 2 Young growth as to plots and years of measurement. Marked cells are stands which have been regenerated artificially
by seedlings. Data for the year 1986 according to Prpić et al. (1986).


Fraxinus Alnus
Ploha angustifolia glutinosa
Plot 1986 1999 1986 1999
1 8300 15350 3700 2450
2 3450 3750 2650 2400
3 4150 5900 1050 1550
4 4200 5000 1500 1150
5 2700 5550 1750 2950
6 4250 3550 3050 3000
7 2450 4300 2300 1200
8 3850 3350 1600 s650
9 3350 5950 2050 1700
10 4400 5750 3350 1950


Quercus
robur


1986 1999
kom/ha
700 950
100 800
50 2450
150 1250
50 1150
100 1300
300 3600
150 150
350 2100
400 250


Ostale vrstdOther species: Salix sp., Ulmus sp., Populus sp., Acer tataricum


Ostalo/ Ukupno/


Other Total


1986 1999 1986 1999


0 1050 12700 19800


200 3200 6400 10150


0 850 5250 10750


450 150 6300 7550
150 700 4650 10350
1000 2300 8400 10150
900 2100 5950 11200
1250 650 6850 4800
250 350 6000 11100
2050 600 10200 8550




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 33     <-- 33 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić, M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002), 575-587
Ploha 3, odsjek 34, bara. Godina 1986: stanište potpuno
zakorovljeno. Približno trećina posušenih stabala
hrasta još nije posječena. U izmjeri 1993. godine zabilježeno
je kako je stanište na dijelu plohe "bolje" tj.
manje zakorovljeno. Godina 1999: jasenov mladik,
orijetko pomladak. Godine 1995. popunjavano sa
6 000 kom/ha hrasta. Prema našoj izmjeri hrastov pomladak
je dobrim dijelom propao. Od ostalih vrsta ima
johe, grmova ive i pojedinačno primješanoga brijesta.


Ploha 4, odsjek 38, niza. Godina 1986: stanište potpuno
zakorovljeno. Stara je sastojina posječena. Godina


10000
9000
8000
7000
6000
a.
1 5000
4000
L 3000
2000
1000
0


1999: ovdje nalazimo rjeđi stariji pomladak i kvalitetan
mladik jasena s primjesama johe. Ima i nešto hrasta do
visine 125 cm, a pojedinačno i do 250 cm. Godine 1995.
popunjavano sadnicama hrasta (7 000 kom/ha), a 1997.
sadnicama jasena (10 000 kom/ha). Pojedinačno se pojavljuje
brijest.


Ploha 5, odsjek 32a, vlažna niza/bara. Godina 1986:
stanište jako zakorovljeno. Približno dvije trećine posušenih
stabala hrasta lužnjaka još nije posječeno. U
opisu iz 1993. godine navodi se kako je stanište manje
zakorovljeno. Godina 1999: jasen se nalazi u stadijima


Grafikon 2. Distribucija pomlatka poljskoga jasena po pokusnim plohama
Graph 2 Distribution of young growth of narrow-leaved ash as to plots
10000
9000
8000
1986
1999
a
7000
6000
I
cd
s
o
5000
4000
3000
2000
1000
0
5 6 10
Ploha -Plot


Grafikon 3. Distribucija pomlatka crne johe po pokusnim plohama


Graph 3 Distribution of young growth of black alder as to plots




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 34     <-- 34 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić. M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. II- 12, CXXVI (2002). 575-587
mlađega i starijega pomlatka i mladika, a ima i ponika.
Hrast se pojavljuje u stadijima mlađega pomlatka i ponika.
Pojedinačno se pojavljuju grmovi ive.


Ploha 6, odsjek 36a, suha niza. Godina 1986: stanište
djelomično zakorovljeno. Ima dosta johovoga podrasta.
Sječa u tijeku. Godina 1999: nešto starijeg pomlatka
i mladika jasena i johe, a hrasta samo u stadiju
pomlatka. Ima dosta brijesta iz panja i grmova ive.


Ploha 7, odsjek 41a, niza. Godina 1986: stanište zakorovljeno.
Šušci posječeni. Dosta pomlatka iz panja.
Tijekom izmjere 1993. godine napominje se kako je


10000


9000


8000


7000
s


-C;


´>. 6000


o


W.
I 5000


rt


-


5= 4000


o


_*: 3000


2000


1000


0


učešće amorfe veliko. Godina 1999: mladik jasena i
johe s primjesama brijesta i ive. Dosta ponika hrasta i
nešto pomlatka.


Ploha 8, odsjek 40b, tipična jasenova bara. Postoji
samo opaska iz 1993. godine kako je teren jako zakorovljen.
Godina 1999: dobro razvijeni jasenov mladik.
Ponegdje se pojavljuju joha i iva. Ima stabala iz sjemena,
panja i položenih grana, a sve se to javlja na povišenim
lokalitetima, uz stare panj eve.


Ploha 9, odsjek 33a, niza. Godina 1986: stanište
jako zakorovljeno. Nije posječeno oko dvije trećine


1986
1999


Grafikon 4. Distribucija pomlatka hrasta lužnjaka po pokusnim plohama


Graph 4 Distribution of young gsrowth of pedunculate oak as to plots


10000


1986


9000


1999


8000
7000





6000
a,


5000
4000


o


3000
2000
1000
0


Grafikon 5. Distribucija pomlatka ostalih vrsta po pokusnim plohama


Graph 5 Distribution of young growth of other species as to plots




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 35     <-- 35 -->        PDF

1. Anić. M. Oršanić, M. Dclclić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOCiA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002). 575-587
25000
20000
a,
a
O
15000
10000
5000
4 5 6 7
Ploha Plot
Grafikon 6. Ukupni broj biljaka na pokusnim plohama po godinama izmjere
Graph 6 Total number of plants as to exp. plots
10
100%
8
u
´uf
X,
—s´
o


D


Ostalo Other
Quercus
Alnus
Fraxinus
Pokusna ploha Experimental
plot


Grafikon 7. Omjer smjese 1986. godine
Graph 7 Mixture of species at 1986


starih osušenih stabala hrasta lužnjaka. Godine 1993.
stanište je manje zakorovljeno. Godina 1999: jasenov
mladik s nešto starijeg pomlatka i primjesama pomlatka
johe, ive i hrasta.


Ploha 10, odsjek 39a, niza. Godina 1986: stanište


jako zakorovljeno. Sječa sušaca obavljena. Godina
1999: ovdje nalazimo mladik jasena i johe s nešto graba
i brijesta, a pojedinačno i krušku.


Na temelju podataka izmjera iz 1986. i 1999. godine
izrađena je Tablica 2 u kojoj su prikazane količine
mladoga naraštaja po glavnim vrstama i ukupno. Na


plohama su od grmolikih vrsta značajnije nazočne trušljika,
glog, drijen, svib i amorfa.


U strukturi mladoga naraštaja dominira poljski jasen,
zatim crna joha te hrast lužnjak i ostale vrste. Poljski
jasen glavna je vrsta drveća. Iz Grafikona 2 vidljivo
je kako je učešće poljskoga jasena apsolutno poraslo
između dvije izmjere na svim plohama, osim ploha 6 i


8. Učešće crne johe smanjilo se između dvije izmjere
(Grafikon 3) osim na plohama 3 i 5. Učešće hrasta lužnjaka
poraslo je između dvije izmjere (Grafikon 4),
osim na plohi 8 (broj ostao isti) i plohi 10 (opao).


ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 36     <-- 36 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić, M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA Šumarski list br. 11-12, CXXV1 (2002), 575-587
Uglavnom su to hrastov ponik i pomladak koji se pojavljuju
pod zastorom mladika poljskoga jasena. Radi
se prirodnom mlađem pomlatku (plohe 5, 6 i 9), umjetnom
pomlatku od popunjavanja sadnicama (plohe 3 i
4) ili velikom broju ponika (ploha 7). Ostale vrste
(vrba, nizinski brijest, vez, bijela topola, žestilj) pokazivale
su u izmjeri 1986. godine neznatan porast učešća
od ploha na kojima je intenzitet sušenja bio manji
prema plohama na kojima je intenzitet sušenja veći
(Grafikon 5). U izmjeri 1999. godine čini se kako je
trend obrnut. Na plohi 6 nađeno je, osim ive, primješanoga
brijesta te pojedinačno kruška, a na plohi 10 brijest,
kruška i obični grab.


Na Grafikonu 6 prikazanje ukupan broj biljaka po
pokusnim plohama. Vidljivo je kako se ukupan broj biljaka
u apsolutnom iznosu povećao po pokusnim plohama
od 1986. do 1999. godine. Izuzetak su plohe 8 i
10 gdje je ukupan broj biljaka opao. Napomenut ćemo


i


Cl


r.
J
I


kako su to plohe na kojima je sušenje bilo intenzivno.
Sastojina koju karakterizira ploha 1 je najgušća. To je
zbog popunjavanja poljskim jasenom iz 1993. i 1996.
godine. Na temelju podataka iz Tablice 2 izrađeni su
Grafikoni 7 i 8 koji prikazuju relativne udjele vrsta po
plohama 1986. i 1999. godine. Uspoređujući grafikone
vidi se kako je između dva razdoblja izmjere došlo do
relativnoga smanjenja učešća crne johe i povećanja
učešća hrasta lužnjaka.


Srednja visina jasenovoga mladika iznosi od 6,54 m
do 8,90 m. Stabla crne johe imaju veći raspon srednjih
visina, od 4,07 m do 9,12 m. Hrastova stabalca su u
razvojnoj fazi mlađeg pomlatka i njihova srednja visina
je od 0,20 do 1,00 m, osim na plohi 6 gdje iznosi
1,91 m. Sve ukazuje kako sastojine poljskoga jasena
pod svojim zastorom omogućuju pojavu ponika i pomlatka
hrasta lužnjaka. Ipak, hrast za sada ne može
konkurirati poljskom jasenu i ostalim pionirskim vrsta


Ostalo -Other
D Quercus
Alnus
Fraxlnus
2 3 4 5 6 7 8
Pokusna ploha - Experimental plot
Grafikon 8. Omjer smjese 1999. godine


Graph 8 Mixture ofspecies at 1999
Tablica 3. Prosječne visine, 1999. godina (hx- aritmetička sredina; sj — standardna devijacija)


Table 3


Ploha


Plot


1
2
3
4
5
6
7
8
9
10


Mean heights, year 1999 (hx- arithmetical mean; sd - standard deviation)


Fraxinus angustifolia Alnus glutinosa


sd sd


Khx


m


6,60 1,57 8,15 1,57


6,54 2,06 5,48 1,52


6,81 1,57 4,07 0,53


6,79 1,43 7,40 1,62


8,00 2,35 7,47 2,47


8,06 2,30 8,30 1,56


7,69 1,89 7,79 1,66


6,81 1,53 6,24 0,95


7,04 1,69 7,04 1,07


8,90 1,67 9,12 1,95


Quercus rohur


hx *d


0,66 0,47
0,36 0,27
0,21 0,07
0,53 0,31
0,51 0,20
1,91 1,11
0,29 0,17


-


1,08 0,64


-




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 37     <-- 37 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić. M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA . Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002), 575-587
I


a


=
Tri


>


4 5 6 7


Pokusna ploha -Experimental plot


Grafikon 9. Prosječne visine po vrstama drveća i plohama, 1999. godine


Graph 9 Mean heights as to species and plots, year 1999


10


f 1 .*-".


tr *:
=0 &c


Ci L


IH t
o


~,


c


e j~.


"


´


>


prosječni promjer- mean DBH (era)


9 prosječna visina - mean height (m)


1 2 5 6


Ploha -Plot


Grafikon 10. Prosječni promjeri i visine srednjih plošnih stabala poljskog jasena 1999. godine


Graph 10 Mean DBH and heights of mean basal area tree of narrow-leaved ash, year 1999


ma. Na temelju podataka iz Tablice 3 izrađen je Grafiploha
s manjim prema plohama s većim intenzitetom
kon 9 koji jasno prikazuje razliku između visina poljsušenja
bivše sastojine. Poljski jasen postiže visine od
skoga jasena i crne johe te hrasta lužnjaka. 5,18 do 10,19 m, a prsne promjere od 4,29 do 8,12 cm.
Na Grafikonu 10 prikazane su prosječne vrijednosti Prosječni visinski prirast u proteklome razdoblju iznosio
je od 0,43 (min.) do 0,72 m (max.). Za sada nisu


promjera i visina po tri srednja plošna stabla poljskoga


utvrđene znakovite razlike u visinskome prirastu izme


jasena sa svake pokusne plohe. Raspon dobi analizira


đu ploha.


nih srednjih plošnih stabala je od 11 do 17 godina.
Uočljiv je neznatan porast trenda promjera i visina od




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 41     <-- 41 -->        PDF

I. Anić. M. Oršanić, M. Dctclić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ...
ed with alders and other pioneer species. The newly-established stands were
restocked and tended when needed.


These stands have currently reached the stage of the young growth. The
stand canopies are closed and vital and contain sufficient number of plants
per area unit. The results confirm past perceptions concerning the choice of
tree species to rehabilitate degraded sites in Posavina. Narrow-leaved ash
proved to be the most suitable species. In terms of participation, heights and
vitality, it dominates other species in the stands. It has achieved heights
between 5.18 and 10.19 m, and breast diameters between 4.29 and 8.12 cm.
The average height increment in the past period ranged from 0.43 (min) to
0.72m (max.). No significant differences in the height increment were found in
the plots.


For the moment, pedunculate oak does not play an important role in the
stand structure. It occurs under the crowns of narrow-leaved ash in the developmental
stages of seedlings and saplings. Attempts to favour oak with the
practice of restocking have proved unproductive (plots 3 and 4). The share of
black alder has decreased in the observed period. The heavy soils and weed-
covered sites in the forest of Kalje do not seem to be as conducive for this
species as they are for narrow-leaved ash. Additional research should be
made to shed more light on this problem. Other species of pioneer character
are the elements that fill the gaps in the stand canopies and increase their
diversity. Depending on the height, cleaning or thinning treatments should be
directed at ensuring an adequate share of "other" species in the species mix
and not at removing them completely. This refers particularly to Tatarian
maple, elm, spreading elm, common hornbeam, hedge maple and wild pear.


The analyses were made in the localities in which dieback in former
pedunculate oak stands affected over one third of the volume, or 36 to 77 %.
The results do not show a significant influence of dieback intensity of former
oak stands on the structural characteristics of the present young growth. This
means that for the moment, regardless of the degree and rate of dieback in the
former stands, the young stands do not differ from each other. Accordingly,
pioneer tree species should dominate in restorative silvicultural treatments
undertaken to mitigate the consequences of intensive dieback (more than one
third of basic volume) and sudden site degradation.


The results show that restoration was successful from a silvicultural
aspect. New stands have been established which will fulfil their non-commercial
and commercial role in the forest Kalje. Natural regeneration of pedunculate
oak under the shelter of pioneer species points to a gradual site rehabilitation
and a long-term transitional character of these stands. It should be
stressed that this research is a contribution to the currently held attitude that
a degraded site is lost for this tree species.


Key words: Quercus roburZ., Fraxinus angustifolia Vahl, dieback, pioneer
tree species, site degradation, site rehabilitation


Šumarski list br. 11-12. CXXVI (2002), 575-587




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 42     <-- 42 -->        PDF

® GcoXeha.


Prodaja geodetskih instrumenata
Prodaja fotogrametrijske opreme EltO R55
Prodaja GPS-sustava
Servis
Uredska oprema,


crtaći pribor "Rotring"
Dalekozori i povećala


NIVELIRI
TEODOLITI


ZEISS


MJERNE STANICE
LASERSKI NIVELIRI


MJERNE VRPCE
MJERNI KOTAČI
LASERSKE LIBELE


S TAMAYA


PLANIMETRI


- klasični
- digitalni
GeoFENNEL


NIVELIRI
OPREMA


"GEOTEHA"
PRODAVAONICA I SERVIS
Milivoja Matošeca 3,10090 ZAGREB
tel/fax 01/3735-178, tel 3730-036




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 40     <-- 40 -->        PDF

I. Anić, M. Organic, M. Delelić: REVITALIZACIJA DEGRAD1RANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002), 575-587
Tiefenbacher, H., 1996: Silvicultural planning Vranković, A., F. Bašić, 1989: Neki rezultati peunder
conditions of environmental change: doloških istraživanja u poremećenim ekosisteevaluation
of options in a dieback in Austrian mima hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Glas. šumske
oak forests. Forest Ecology and Management, pokuse 25: 25-52, Zagreb.


83:
133-136. Žalac , T., 2002: Šumsko-uzgojne značajke sastojine
Vär ally ay, G.,
1989: Climate change and soil prohrasta
lužnjaka podignute sadnjom na nasipe.
cesses. U: M. Maceljski (ur.), Prilagodba poljoDiplomski
rad, Šumarski fakultet, 31 str.,
privrede i šumarstva klimi i njenim promjenaZagreb.
ma. HAZU, 5-16, Zagreb.


SUMMARY: The research deals with the structure of stands established


over a degraded site after a catastrophic dieback of pedunculate oak stands


in the forest of Kalje in the period 1983 - 1986. It is aimed at investigating


a) the structural properties of new stands established with rehabilitation


treatments following the dieback of pedunculate oak stands, b) some possible


impacts of dieback intensities informer stands on the structural properties of


newly-established stands, c) the role of narrow-leaved ash in revitalising


degrades sites. Research was conducted in experimental plots set up in the
forest of Kalje in 1986, at the beginning of investigation of dieback causes
and effects. The paper compares the results of 1986 and 1999.


The plots were arranged by dieback intensities informer oak stands starting
from low towards high intensity, or from Plot 1 to Plot 10. All experimental
plots are 200 m2 in size and are distributed in the form of 100 m-long and
2 m-wide strips. All woody species in the plots were measured. If their breast
diameters were less than 3 cm, they were classified (in terms of height) into
height classes 25 cm wide. Three mean basal area trees were cut in each plot,
and their age was determined and growth and increment analysed. All data
were inserted into field manuals, while experimental plot positions were
drawn into the Management Unit map. The average heights were calculated


from height distributions of narrow-leaved ash, black alder and pedunculate
oak. In order to have better perception of the extent of dieback in former
pedunculate stands in the forest of Kalje, dieback intensities were analysed in
selected compartments, in which experimental plots were established after
the silvicultural procedure of restoration.


The canopy opening in the stands of pedunculate oak ensuing from extensive
dieback in the 80s had the character of preparatory or seeding cut. The
highest dieback intensities were characterised by an almost complete canopy
opening and even by the final cut in some places. Abrupt light caused the soil
to become weed-covered and swampy in places, with all the consequences
mentioned in the introductory chapter. Silvicultural treatments of restoring
the effects of dieback and gradually rehabilitating the degraded site included:


-
preparing the site (draining stagnant water, removing weeds, loosening
the soil, installing pipe drainage in the road to enable undisturbed circulation
of flood water),
-
tending the natural young growth occurring under the crown canopy during
dieback and restoration (removing weeds, shrubs and advance regeneration,
protection from game),
artificial regeneration by planting seedlings of pioneer tree species and


removing dry oaks with the final cuts.


The treatments were applied simultaneously in small areas within the
same compartment. This required drawing detailed silvicultural plans with
maps and schemes on a scale 1:5,000 or 1:10,000. The stand form was converted
(substitution): oak stands were replaced with ash stands complement




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Anić, M. Oršanić, M. Detclić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 12, CXXV1 (2002). 575-5X7


izaciju ekosustava i dugoročno prijelazni karakter ovih


sastojina.
Udio crne johe u promatranom razdoblju smanjio
se. Ostale vrste (vrba, brijest, vez, topola, žestilj, obični
grab, klen, divlja kruška) popunjavaju praznine u
sklopu sastojina i povećavaju njihovu raznolikost.


LITERATURA


Babogredac , Đ., 1952: Melioracija degradiranih
sastojina u bosutskom području. Sum. list,
LXXVI(5-6): 153-160, Zagreb.


Dekanić , I., 1976: Prirodna regeneracija i rekultivacija
nizinskih sastojina u propadanju. Elaborat,
Šumarski fakultet, 15 str., Zagreb.


Dekanić , I., 1975: Utvrđivanje najpogodnijih vrsta
drveća i metoda obnove opustošenih površina
sušenjem hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).
Šum. list XCIX (4-6): 119-127, Zagreb.


Dekanić, 1., S. Matić, 1974: Utvrđivanje najpogodnijih
vrsta drveća i metoda obnove opustošenih
površina sušenjem hrasta lužnjaka (Quercus
robur L.). U: M. Androić (ur.), Epidemijsko ugibanje
i sušenje hrasta lužnjaka (Quercus robur
L.). Šumarski fakultet, 279-301, Zagreb.


Detelić, M, 2002: Strukturne značajke mladika nakon
sušenja sastojina hrasta lužnjaka. Diplomski
rad, Šumarski fakultet, 29 str., Zagreb.


Fan ta, J., 1997: Rehabilitating degraded forests in
Central Europe into self-sustaining forest ecosystems.
Ecological Engineering, 8: 289-297.


Fanta, J., 1994: Forest ecosystem development on
degraded and reclaimed sites. Ecological Engineering,
3: 1-3.


Hämmerli , F., B. Stadler, 1989: Eichenschäden -
Eine Übersicht zur sutiation in Europa und in der
Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes., 140: 357-372.


Klimo, E., J. Materna, J. Vokoun, 1998: Global
changes of climate and possible changes in forest
soil processes. U: M. Maceljski (ur.), Prilagodba
poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim
promjenama, HAZU, 215-221, Zagreb.


Martinović,J., 1997: Tloznanstvo u zaštiti okoliša.
Državna uprava za zaštitu okoliša, 288 str., Zagreb.


Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996: O izboru
vrsta drveća za obnovu sastojina hrasta lužnjaka
zahvaćenih sušenjem. U: S. Sever (ur.), Zaštita
šuma i pridobivanje drva, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut, Jastrebarsko,
str. 127-134, Zagreb.


Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996a: Istraživanja
obnove i njege šuma na području Pokupskog


Rezultati istraživanja ukazuju kako pionirske vrste
drveća trebaju dominirati prilikom šumskouzgojnih postupaka
sanacije kod intenzivnoga sušenja (više od trećine
temeljnoga volumena) i nagle degradacije staništa.


- References
bazena. Rad. Šumar, inst., 31 (1/2): 111-124, Ja


strebarsko.


Matić , S., 1994: Prilog poznavanju broja biljaka i količine
sjemena za kvalitetno pomlađivanje i pošumljavanje.
Šum. list CXVIII (3-4): 71-79, Zagreb.


Matić, S., B. Prpić, Đ. Rauš, Š. Meštrović,
1994: Obnova šuma hrasta lužnjaka u šumskom
gospodarstvu Sisak. Glas. šum. pokuse 30:
299-335, Zagreb.


Matić, S., J. Skenderović, 1993: Studija biološkog
i gospodarskog rješenja šume Turopoljski
lug ugrožene propadanjem (uzgojna istraživanja).
Glas. šum. pokuse 29: 295-334, Zagreb.


Matić, S., 1989: Uzgojne mjere u sastojinama narušenim
sušenjem hrasta lužnjaka. Glas. šum. pokuse
25: 67-77, Zagreb.


Pranjić, A., N. Lukić, 1989: Prirast stabala hrasta
lužnjaka kao indikator stanišnih promjena. Glas.
šum. pokuse 25: 79-92, Zagreb.


Prpić, B., 1989: Sušenje hrasta lužnjaka (Quercus
robur L.) u Hrvatskoj u svjetlu ekološke konstitucije
vrste. Glas. šum. pokuse 25: 1 -24, Zagreb.


Prpić, B., A. Vranković, Đ. Rauš, S. Matić, A.
Pranjić, Š. Meštrović, 1994: Utjecaj ekoloških
i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta
lužnjaka u gospodarskoj jedinici Kalje šumskog
gospodarstva Sisak. Glas. šumske pokuse 30:
361-420, Zagreb.


Prpić, B., A. Vranković, Đ. Rauš, S. Matić, A.
Pranjić, Š. Meštrović, 1986: Utjecaj ekoloških
i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta
lužnjaka u gospodarskoj jedinici Kalje šumskog
gospodarstva Sisak. Elaborat Zavoda za istraživanja
u šumarstvu Šumarskoga fakulteta u Zagrebu.


Rauš, Đ., J. Vukelić, 1989: Rezultati komparativnih
istraživanja šumske vegetacije na području
sušenja hrasta lužnjaka. Glas. šum. pokuse 25:
53-66, Zagreb.


Strepački,V., 1931: Odvodnjavanje bara u slavonskim
šumama sa biološkog gledišta. Šum. list,
LV (9): 408-409, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 38     <-- 38 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić. M. Detelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVI (2002). 575-5X7
RASPRAVA


Otvaranje sklopa sastojina hrasta lužnjaka uslijed
katastrofalnoga sušenja koje se dogodilo 80-tih godina,
imalo je karakter pripremnoga ili naplodnoga sijeka.
Najviši intenziteti sušenja imali su značajke gotovo
potpunoga otvaranja sklopa, a mjestimice i dovršnoga
sjeka. Kao posljedica nagloga osvjetljenja tlo se zakorovilo,
a ponegdje zabarilo s posljedicama spomenutim
u uvodnom poglavlju. Šumskouzgojni postupci saniranja
posljedica sušenja i postupne rehabilitacije degradiranoga
staništa obuhvatili su:


-
pripremu staništa (odvodnju stagnirajuće vode,
uklanjanje korova, rahljenje tla, ugradnju cjevnih
propusta u trupu cesta za nesmetano kolanje poplavnih
voda)
-
njegu prirodnoga pomlatka koji se pojavio pod zastorom
krošanja u tijeku sušenja i saniranja (oslobađanje
od korova, grmlja i predrasta, zaštitu od
divljači)
umjetnu obnovu sadnjom sadnica pionirskih vrsta
drveća i obaranje posušenih hrastova dovršnim
sjekom.
Postupci su se odvijali istodobno, na malim površinama
unutar istoga odsjeka. To je zahtijevalo izradbu
detaljnih šumskouzgojnih planova s kartografskim prikazima
i skicama mjerila 1: 5000 ili 1 : 10000. Obavljena
je izmjena sastojinskoga oblika (supstitucija): hrastici
su zamijenjeni jasenicima s primjesama johe i ostalih
vrsta. U novoosnovanim sastojinama po potrebi su
obavljeni postupci popunjavanja i njege pomlatka.


Do danas su se sastojine razvile do stadija mladika.
Mladici su suvisli, vitalni, s dovoljnim brojem biljaka
po jedinici površine s obzirom na dosegnuti razvoj po
plohama. Rezultati potvrđuju dosadašnje spoznaje o
odabiru vrsta drveća za sanaciju posljedica sušenja i
postupnu revitalizaciju degradiranih nizinskih ekosustava
hrasta lužnjaka Posavine. Poljski jasen pokazuje
se kao najpogodnija vrsta za tu namjenu. Učešćem, visinama
i vitalnošću dominira nad ostalim vrstama u


ZAKLJUČCI


Sa šumskouzgojnoga gledišta sanacija šume Kalje
obavljena je uspješno. Sastojine osnovane nakon katastrofalnoga
sušenja hrasta lužnjaka, u razdoblju od
1983. do 1986. godine, danas su mladici poljskoga jasena
s primjesama crne johe i ostalih vrsta. Sastojine su
suvisle, vitalne, s dovoljnim brojem biljaka po jedinici
površine s obzirom na dosegnuti razvoj po pokusnim
plohama.


Poljski jasen se na ovom primjeru pokazuje kao najpogodnija
vrsta za postupnu revitalizaciju ekosustava
Posavine s posebnim osvrtom na stanište. Učešćem,
visinama i vitalnošću dominira nad ostalim vrstama.


-
Discussion
sastojinama. Hrast lužnjak na ovim staništima za sada
nema značajniju ulogu u strukturi sastojina. Pojavljuje
se pod sklopom poljskoga jasena, u razvojnim stadijima
ponika i pomlatka. Pokušaji forsiranja hrasta postupkom
popunjavanja pokazali su se nesvrhovitim
(plohe 3 i 4). Udio crne johe u promatranom razdoblju
smanjio se. Čini se kako teška tla i zakorovljena staništa
šume Kalje ne odgovaraju toliko ovoj vrsti, koliko
poljskome jasenu. Za potpuno sagledavanje ove pojave
potrebno je obaviti dodatna istraživanja. Ostale vrste
pionirskoga karaktera pokazuju se kao elementi koji
popunjavaju praznine u sklopu sastojina i povećavaju
njihovu raznolikost. U postupcima čišćenja ili proreda,
ovisno o uzrastu, ne treba potpuno uklanjati "ostale"
vrste, već im treba osigurati primjeren udio u omjeru
smjese. Posebice se to odnosi na žestilj, brijest, vez,
obični grab, klen i divlju krušku.


Analize su obavljene na lokalitetima na kojima je
sušenje bivših sastojina hrasta lužnjaka iznosilo više
od trećine volumena odnosno od 36 do 77 %. Rezultati
ne pokazuju znakovit utjecaj intenziteta sušenja bivših
hrastovih sastojina na strukturne značajke današnjih
mladika. Znači kako se istraživani mladici za sada ne
razlikuju bez obzira na stupanj i brzinu sušenja bivših
sastojina. To nam ukazuje kako pionirske vrste drveća
trebaju dominirati prilikom šumskouzgojnih postupaka
sanacije kod intenzivnoga sušenja (više od trećine temeljnoga
volumena) i nagle degradacije staništa.


Rezultati pokazuju kako je sanacija sa šumskouzgojnoga
gledišta obavljena uspješno. Formirane su
nove sastojine koje će ispunjavati općekorisnu i gospodarsku
ulogu u šumi Kalje. Prirodno pomlađivanje hrasta
lužnjaka pod sklopom pionirskih vrsta ukazuje na
postupni oporavak staništa i dugoročni prijelazni karakter
ovih sastojina. Bez obzira na to treba istaći kako
je i ovo istraživanje prilog spoznaji kako je degradirano
stanište za sada izgubljeno za ovu vrstu drveća.


-
Conclusions
Postiže visine od 5,18 do 10,19 m, a prsne promjere od
4,29 do 8,12 cm. Prosječni visinski prirast u proteklom
je razdoblju iznosio od 0,43 (min.) do 0,72 m (max.). Za
sada nisu utvrđene znakovite razlike u visinskome prirastu
između ploha.


Hrast lužnjak na ovim staništima nema značajniju
ulogu u strukturi sastojina. Pojavljuje se pod sklopom
poljskoga jasena, u razvojnim stadijima ponika i pomlatka.
Istraživanje potvrđuje spoznaju o neadekvatnosti
degradiranoga staništa za ovu vrstu drveća. S druge
strane, prirodno pomlađivanje hrasta lužnjaka pod
sklopom pionirskih vrsta ukazuje na postupnu revital




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Anic, M. Oršanić, M. Detclić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA . Šumarski liši br. 11-12. CXXVI (2002), 575-587


PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area


Šuma Kalje smještena je istočno od mjesta Lekenik.
Tvore je predjeli Stari gaj - Drvosjek, Crevača,
Kalje i Brestovac. Prostire se između 45°22´ i 45°30´
sjeverne geografske širine te 16°18´ i 16°50´ istočne
geografske dužine. Proteže se od sjeverozapada prema
jugoistoku između željezničke pruge Zagreb-Sisak, rijeke
Odre i Lekeničkog potoka. Njezina površina iznosi
2413 ha.


Suma Kalje blago je kotlinasta ravan koja se prostire
na nadmorskim visinama od 105 m (predjel Dužica)
do 96 m (rijeka Odra). Visinska razlika je 9 m, a teren
je nagnut od jugozapada prema sjeveroistoku prema rijeci
Odri. Prosječan nagib na udaljenosti od 4500 m, od
odjela 49 (kota terena 105 m n. m.) do odjela 26 (kota
terena 96 m n. m.), iznosi 0,20 %. Rubna staništa uz
vodotoke i središnji, bazenski, dio šume Kalje je mikro-
mezoudubina - bara, izložena poplavama rijeke
Odre. Kako teren raste prema rubovima šume, tako staništa
postaju suša i postupno prelaze u mikro-mezoudubine
- niže i mikro-mezouzvisine - grede s prijelaznim
oblicima mikro-mezoreljefa.


Najveći dio sastojina hrasta lužnjaka u šumi Kalje
osnovan je početkom XX. stoljeća pošumljavanjem pašnjačkih
i barskih staništa. Tada je florni sastav većim dijelom
odgovarao fitocenozi poljskoga jasena s kasnim
drijemovcem (Leucoio Fraxinetum angustifoliae Glav.
1959), (Rauš iVukelić 1989). Za pošumljavanje se
upotrebljavala metoda sadnje na nasipe. Tlo se kopalo i
uhrpavalo u obliku nasipa s razmacima 3 -5 m. Tako bi
mlade hrastove biljke bile izvan dohvata vode koja je
obično stagnirala u jarcima između nasipa. Negativno
mišljenje o podizanju hrastovih sastojina na ovaj način
među prvima je u nas izrazio Strepački (1931). No


vije analize preliminarnoga karaktera potvrđuju pretpostavku
o nekvalitetnim i nestabilnim sastojinama podignutima
na ovaj način (Žalac 2002).


Sve su pokusne plohe postavljene u sastojinama u
kojima florni sastav prizemnoga rašća, prema fitocenološkim
istraživanjima Rauš a iVukelića (1989) te
Rauš a u: Prpić i dr. (1994), odgovara fitocenozi hrasta
lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem
(Genisto elatae - Quercetum roboris caricetosum remotae
Horv. 1938).


Uvidom u 36-godišnji niz (1961-1996) podataka
Državnoga hidrometeorološkoga zavoda za meteorološku
postaju Sisak utvrđena je prosječna godišnja temperatura
zraka ovoga područja od 10,7 °C. Prosječna
temperatura za šest mjeseci vegetacije iznosi 17,2 °C.
Prosječna godišnja količina oborina u promatranom
razdoblju iznosila je 846,80 mm, a prosječna vegetacijska
količina oborina 458,84 mm. Maksimumi padalina
pojavljuju se u kasno proljeće i jesen, a između njih je
suše razdoblje.


Većina tala u šumi Kalje pripada skupini glejnih
tala. Prema režimu vlaženja pretežito su epiglejna
(Vranković u: Prpić i dr. 1994). Teškoga su mehaničkoga
sastava. Radi se o teškim glinama, plastičnima,
s vrlo teškim fizičkim svojstvima i lošim vodozračnim
režimom. Poplave u šumi Kalje su redovita
pojava. Visoke vode Save u proljeće, a ponekad i rano
ljeto, podupiru Kupu i Odru koja se preko Lekeničkog
potoka, potoka Duben i mreže kanala ulijeva u šumu.
Šuma Kalje je retencijski prostor i dio je vodotehničkoga
sustava srednje Posavine za obranu od poplava.
Sjeveroistočno od šume Kalje planirana je izgradnja
produžetka kanala Sava-Odra.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results


Strukturni elementi i intenziteti sušenja bivših matina
Grafikonu 1. Dob hrastovih sastojina u vrijeme sučnih
sastojina hrasta lužnjaka prikazani su u Tablici 1 i šenja bila je od 80 do 95 godina. Ukupni intenziteti su-


Tablica 1. Strukturni elementi i intenzitet sušenja bivših sastojina hrasta lužnjaka


Table I The structure and dieback intensity of former pedunculate oak stands
Volumen -Volume


Ploha Odsjek Dob Prije sušenja Poslije sušenja
Plot Compartment Age Before dieback After dieback
god. /year mVha
1 25a 85 443 282
2 23a 90 550 326
3 34 87 422 253
4 38 90 448 227
5 32a 95 475 324
6 36a 90 544 237
7 41a 90 451 232
8 40b 90 419 168
9 33a 80 347 110
10 39a 95 433 102


Ukupni intenzitet sušenja


Total intensity of dieback


%
36
41
40
49
51
56
49
60
68
77




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 30     <-- 30 -->        PDF

I. Anić, M. Oršanić, M. Dctelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 11 12. CXXV1 (2002), 575-5X7
su kao stresna stanja za hrast lužnjak. Fitocenološka istraživanja
potvrdila su značajne promjene florne i vegetacijske
strukture (Rauš iVukelić 1989).


Promjene u vegetacijskom pokrovu neizravno izazivaju
promjene pedoloških procesa, a time i svojstava
tla (Klimo i dr. 1998). Tako je pedološkim istraživanjima
utvrđena izrazita međuovisnost stupnja hidromorfizma,
odnosno trajanja redukcijskih stanja u tlu i
intenziteta sušenja lužnjaka (Vranković i Bašić
1989). Analizom ritma poplava, razine podzemnih voda,
kvalitete poplavnih voda, C02 u poplavnim, oborinskim
i podzemnim vodama, utvrđene su značajne
promjene koje su negativno utjecale na sastojine
(Prp i ć 1989). Sve je to izazvalo degradaciju staništa i
sastojine koja je u ovome primjeru shvaćena kao skup
stanišnih promjena koje onemogućuju uspijevanje potencijalne
šumske sastojine hrasta lužnjaka. Ponajprije
se to odnosi na degradaciju tla pod kojom se općenito
podrazumijevaju kvarenje ili potpuni gubitak na dulje
ili kraće vrijeme proizvodne snage tla, onečišćenje tla,
nepovoljne promjene stanja i uloge tla u ekosustavu
(Martinović 1997), onemogućavanje normalnoga
funkcioniranja tla, opadanje plodnosti i njegova proizvodnoga
kapaciteta (Varallyay 1989).


Saniranje i revitalizacija degradiranoga ekosustava
može se postići jedino uz ekološki pristup koji uključuje
povratak pionirskih vrsta drveća i procese koji mogu
potrajati desetljećima (Fanta 1997, 1994). Degradacija
staništa za konačnu vrstu drveća, u ovome slučaju
za hrast lužnjak, istodobno znači stanište uvjete za pio


nirske vrste drveća. Istraživanja Dekanica (1976,
1975) te Matica i dr. (1996) pokazala su kako su za
sadnju na staništima degradiranima nakon sušenja hrasta
lužnjaka u našim prilikama najpogodnije sljedeće
pionirske vrste drveća: poljski jasen, crna joha, vrbe i
topole. Metodologija šumskouzgojnih postupaka nakon
sušenja hrasta lužnjaka i degradacije staništa istražena
je na primjerima šuma Žutica i Josip Kozarac
(Dekanić i Matić 1974), Kalje (Matić 1989,
Matić u: Prpić i dr. 1994), u posavskim šumama
(Matić i dr. 1994), Turopoljskome lugu (MatićSkenderović 1993) i Pokupskom bazenu (Matić i
dr. 1996a). Slično tomu, problematiku degradiranih sastojina
u bosutskome području obrađivao je još 1931.
godine Babogredac. Gustoću sadnje i broj biljaka po
jedinici površine odredio je Matić (1994).


Šumskouzgojni postupci sanacije koji su se 80-tih
godina obavljali u šumi Kalje, mogu se podijeliti u tri
grupe: pripremu staništa, njegu sastojina u kojima je sušenje
bilo slabijega intenziteta te obnovu sastojina u kojima
je sušenje bilo intenzivno. Obnovom je obavljena
supstitucija sastojinskoga oblika. Posušene hrastove sastojine
zamijenjene su sastojinama poljskoga jasena s
primjesama crne johe. Postupci su se obavljali uz intenzivno
šumskouzgojno planiranje za svaki odsjek.


Danas u šumi Kalje uspijevaju sastojine pionirskih
vrsta drveća, ponajprije poljskoga jasena, u razvojnome
stadiju starijega mladika. U ovom su članku prikazani
rezultati istraživanja tih mladika.


CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA - Aim and methods of the research


Ciljevi su bili istražiti:
strukturne značajke mladika podignutih postupkom
sanacije nakon sušenja sastojina hrasta lužnjaka


-
da li su intenziteti sušenja bivših sastojina utjecali
na strukturne značajke novoosnovanih sastojina
-
uspijevanje poljskoga jasena u revitalizaciji degradiranoga
staništa.
Za istraživanje su korištene pokusne plohe koje su u
šumi Kalje postavljene 1986. godine, u doba prvih istraživanja
uzroka i posljedica sušenja (M a t i ć u: Prpić
i dr. 1986). Prva izmjera na tim plohama obavljena je


14. listopada 1986. godine, druga 28. travnja 1993. godine,
a treća početkom svibnja 1999. godine. U ovom
su radu uspoređivani rezultati istraživanja iz 1986. i
1999. godine.
Plohe su u prikazima poredane po intenzitetima sušenja
bivših hrastovih sastojina od manjega intenziteta
prema većemu, odnosno od plohe 1 do plohe 10. Rad
na terenu obavljen je tijekom 1999. godine u odsjecima:
25a (ploha 1), 23a (ploha 2), 34 (ploha 3), 38 (pio


ha 4), 32a (ploha 5), 36a (ploha 6), 41a (ploha 7), 40b
(ploha 8), 33a (ploha 9) i 39a (ploha 10). Sve su pokusne
plohe površine 200 rrr, a postavljene su u obliku
pruga dužine 100 i širine 2 m. Na plohama su izmjerene
sve drvenaste vrste. Ako im je prsni promjer bio
manji od 3 cm, s obzirom na visinu klasirane su po visinskim
klasama širine 25 cm. Biljkama čiji je prsni
promjer bio veći od 3 cm izmjereni su promjer i visina.
Na svakoj plohi su oborena tri srednja plošna stabla i
na njima određena dob te obavljena analiza rasta i prirasta.
Svi su podaci unijeti u terenske manuale, a položaji
pokusnih ploha ucrtani su u kartu Gospodarske jedinice.
Iz distribucije visina poljskoga jasena, crne
johe i hrasta lužnjaka izračunate su prosječne visine.
Kako bismo dobili bolji uvid u razmjere sušenja bivših
hrastovih sastojina u šumi Kalje, obavili smo analizu
intenziteta sušenja u odabranim odsjecima u kojima su
nakon šumskouzgojnih postupaka sanacije postavljene
pokusne plohe (D e t e 1 i ć 2002).