DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 30 <-- 30 --> PDF |
I. Anić, M. Oršanić, M. Dctelić: REVITALIZACIJA DEGRADIRANOGA EKOSUSTAVA NAKON SUŠENJA ... Šumarski list br. 11 12. CXXV1 (2002), 575-5X7 su kao stresna stanja za hrast lužnjak. Fitocenološka istraživanja potvrdila su značajne promjene florne i vegetacijske strukture (Rauš iVukelić 1989). Promjene u vegetacijskom pokrovu neizravno izazivaju promjene pedoloških procesa, a time i svojstava tla (Klimo i dr. 1998). Tako je pedološkim istraživanjima utvrđena izrazita međuovisnost stupnja hidromorfizma, odnosno trajanja redukcijskih stanja u tlu i intenziteta sušenja lužnjaka (Vranković i Bašić 1989). Analizom ritma poplava, razine podzemnih voda, kvalitete poplavnih voda, C02 u poplavnim, oborinskim i podzemnim vodama, utvrđene su značajne promjene koje su negativno utjecale na sastojine (Prp i ć 1989). Sve je to izazvalo degradaciju staništa i sastojine koja je u ovome primjeru shvaćena kao skup stanišnih promjena koje onemogućuju uspijevanje potencijalne šumske sastojine hrasta lužnjaka. Ponajprije se to odnosi na degradaciju tla pod kojom se općenito podrazumijevaju kvarenje ili potpuni gubitak na dulje ili kraće vrijeme proizvodne snage tla, onečišćenje tla, nepovoljne promjene stanja i uloge tla u ekosustavu (Martinović 1997), onemogućavanje normalnoga funkcioniranja tla, opadanje plodnosti i njegova proizvodnoga kapaciteta (Varallyay 1989). Saniranje i revitalizacija degradiranoga ekosustava može se postići jedino uz ekološki pristup koji uključuje povratak pionirskih vrsta drveća i procese koji mogu potrajati desetljećima (Fanta 1997, 1994). Degradacija staništa za konačnu vrstu drveća, u ovome slučaju za hrast lužnjak, istodobno znači stanište uvjete za pio nirske vrste drveća. Istraživanja Dekanica (1976, 1975) te Matica i dr. (1996) pokazala su kako su za sadnju na staništima degradiranima nakon sušenja hrasta lužnjaka u našim prilikama najpogodnije sljedeće pionirske vrste drveća: poljski jasen, crna joha, vrbe i topole. Metodologija šumskouzgojnih postupaka nakon sušenja hrasta lužnjaka i degradacije staništa istražena je na primjerima šuma Žutica i Josip Kozarac (Dekanić i Matić 1974), Kalje (Matić 1989, Matić u: Prpić i dr. 1994), u posavskim šumama (Matić i dr. 1994), Turopoljskome lugu (MatićSkenderović 1993) i Pokupskom bazenu (Matić i dr. 1996a). Slično tomu, problematiku degradiranih sastojina u bosutskome području obrađivao je još 1931. godine Babogredac. Gustoću sadnje i broj biljaka po jedinici površine odredio je Matić (1994). Šumskouzgojni postupci sanacije koji su se 80-tih godina obavljali u šumi Kalje, mogu se podijeliti u tri grupe: pripremu staništa, njegu sastojina u kojima je sušenje bilo slabijega intenziteta te obnovu sastojina u kojima je sušenje bilo intenzivno. Obnovom je obavljena supstitucija sastojinskoga oblika. Posušene hrastove sastojine zamijenjene su sastojinama poljskoga jasena s primjesama crne johe. Postupci su se obavljali uz intenzivno šumskouzgojno planiranje za svaki odsjek. Danas u šumi Kalje uspijevaju sastojine pionirskih vrsta drveća, ponajprije poljskoga jasena, u razvojnome stadiju starijega mladika. U ovom su članku prikazani rezultati istraživanja tih mladika. CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA - Aim and methods of the research Ciljevi su bili istražiti: strukturne značajke mladika podignutih postupkom sanacije nakon sušenja sastojina hrasta lužnjaka - da li su intenziteti sušenja bivših sastojina utjecali na strukturne značajke novoosnovanih sastojina - uspijevanje poljskoga jasena u revitalizaciji degradiranoga staništa. Za istraživanje su korištene pokusne plohe koje su u šumi Kalje postavljene 1986. godine, u doba prvih istraživanja uzroka i posljedica sušenja (M a t i ć u: Prpić i dr. 1986). Prva izmjera na tim plohama obavljena je 14. listopada 1986. godine, druga 28. travnja 1993. godine, a treća početkom svibnja 1999. godine. U ovom su radu uspoređivani rezultati istraživanja iz 1986. i 1999. godine. Plohe su u prikazima poredane po intenzitetima sušenja bivših hrastovih sastojina od manjega intenziteta prema većemu, odnosno od plohe 1 do plohe 10. Rad na terenu obavljen je tijekom 1999. godine u odsjecima: 25a (ploha 1), 23a (ploha 2), 34 (ploha 3), 38 (pio ha 4), 32a (ploha 5), 36a (ploha 6), 41a (ploha 7), 40b (ploha 8), 33a (ploha 9) i 39a (ploha 10). Sve su pokusne plohe površine 200 rrr, a postavljene su u obliku pruga dužine 100 i širine 2 m. Na plohama su izmjerene sve drvenaste vrste. Ako im je prsni promjer bio manji od 3 cm, s obzirom na visinu klasirane su po visinskim klasama širine 25 cm. Biljkama čiji je prsni promjer bio veći od 3 cm izmjereni su promjer i visina. Na svakoj plohi su oborena tri srednja plošna stabla i na njima određena dob te obavljena analiza rasta i prirasta. Svi su podaci unijeti u terenske manuale, a položaji pokusnih ploha ucrtani su u kartu Gospodarske jedinice. Iz distribucije visina poljskoga jasena, crne johe i hrasta lužnjaka izračunate su prosječne visine. Kako bismo dobili bolji uvid u razmjere sušenja bivših hrastovih sastojina u šumi Kalje, obavili smo analizu intenziteta sušenja u odabranim odsjecima u kojima su nakon šumskouzgojnih postupaka sanacije postavljene pokusne plohe (D e t e 1 i ć 2002). |