DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 50 <-- 50 --> PDF |
T. Starčević. J. Dundović. J. Knepr: ŠUMSKI EKOSUSTAV U OKOLNOSTIMA ODVOJENOG obnove, a i dovela u pitanje mogućnost prirodne obnove šumskih sastojina. Takvo nepoštivanje zakona i ugovora o koncesiji nije bilo adekvatno sankcionirano od strane upravnog i inspekcijskog nadzora. Uslijedio je sukob između gospodara šume i gospodara lova. Jak lovački lobby i neodgovorna državna uprava i nadzor usmjerile su račun šteta na šumu. Zalažemo se da sa najvrednijim prirodnim staništima rijetke i vrijedne krupne divljači integralno, stručno i odgovorno gospodari šumarska struka. U državnim lovištima koja su dana drugim pravnim ili fizičkim osobama u koncesiju, stručno kompetentna kontrola mora osigurati da se lovno gospodarenje odvija u skladu sa zakonskom regulativom i ugovorima o koncesiji radi stvarne zaštite šuma, njihove stabilnosti, bioraznolikosti i prirodne obnovljivosti. Šumarski list br. 11-12. CXXV1 (2002). 595-600 UVOD - Stalno rastući značaj, prepoznavanje i vrednovanje mnogih općekorisnih funkcija šumskih ekosustava, osiguralo je šumama Hrvatske značajno mjesto u republičkom Ustavu. Člankom 52. Ustava, šumama i njihovom životinjskom svijetu zajamčen je poseban interes i osobita zaštita od strane države. Štoviše, ukupno hrvatsko gospodarstvo na temelju odredbi Zakona o šumama izdvaja 0,07 % prihoda za namjene očuvanja i obnove šuma. Prirodnost, bioraznolikost, proizvodnost općih dobara i drveta, potrajnost i prirodna obnovljivost šuma Hrvatske, javno su im priznate kvalitete u čak 95 % dijelu. Sve to, rezultati su bogate i više od 250 godina duge tradicije hrvatskoga šumarstva. No, nažalost, ni šumski ekosustavi posljednjih desetljeća nisu ostali pošteđeni narušavanja prirodnih odnosa u staništu izazvanih agresivnim utjecajem na vodne režime, zagađivanjem voda, industrijskim aeropolucijama u atmosferi i mnogim drugim vrstama utjecaja i zagađenja. Nedavna ratna događanja učinila su znatne štete na šumama i ukupnom lovstvu Hrvatske, posebice zbog pojačanog krivolova i značajnih površina koje su minirane, i tako sasvim izuzete iz gospodarenja, kao i mogućnosti njihove zaštite. Poratno, socijalni status, posebice seoskog stanovništva, uvjetovao je protuzakoni Introduction tu, no ne i beznačajnu prisutnost domaće stoke u šumama (pašarenje, žirenje i brst) te su na taj način učinjene znatne štete na šumi, divljači, ali i domaćoj stoci u pogledu prijenosa zaraznih bolesti, što je sve dodatno ugrozilo stabilnost ekosustava i mogućnost prirodne obnove šuma. Zakon o šumama, u poglavlju "Divljač i šuma", člankom 40. vrlo jasno određuje da se od divljač u šumi može uzgajati, i to samo one vrste i u onolikom broju koji ne smeta pravilnom gospodarenju šumom. Upravo ta odredba predstavlja jedino racionalno i prihvatljivo rješenje za sve sporove između lovoovlaštenika i gospodara šume, no najčešće, ta zakonska odredba ostaje samo mrtvo slovo na papiru, dok za uzgoj prekobrojne divljači, tj. nepoštivanje odredbe članka 40. Zakona o šumama, nitko ne odgovara. Zakon o lovu iz 1994. na brzinu donesen, utemeljen na pravnom sustavu nedjeljivosti prava lova od prava vlasništva na zemljištu, već u članku 1. točka (2), vrlo određeno utvrđuje da lov osim gospodarske funkcije ima funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači, moglo bi se čak reći da je kompletan Zakon pod prepoznatljivo izraženim imperativom načela zaštite prirode. PROBLEMATIKA Topics Pa ipak u Zakonu o lovu ima dosta dvojbenih odredbi posebice u pogledu otvorene mogućnosti iz čl. 48., da se u uzgajalištima veličine od 100-2000 ha mogu remetiti prirodni odnosi staništa i divljači, uvjetovani njenom brojnošću. Opća je ocjena da upravo lov u praksi predstavlja jedan od glavnih problema zaštite životinjskoga svijeta. Operativno, lovnogospodarske osnove ne sagledavaju sveukupni ekološki sustav i isključivo su gospodarski i komercijalno orjentirane, a najčešće se ne zasnivaju na poznatome i stvarnome stanju u lovištu. U njihovu izradu trebalo bi multidisciplinarno i znatno više uključiti lovnu struku i znanost. Nažalost, ustanovljavanje lovišta izvršile su na brzinu formirane stručne komisije bez dovoljnog pozna vanja stvarnih situacija u lovištima. Treba isto tako reći da su se utjecajem aktualne politike prijedlozi stručnih komisija za ustanovljavanje lovišta u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva mijenjali prema željama budućih lovoovlaštenika. Slijedilo je brzopleto utvrđivanje matičnih fondova divljači, te površna i šablonska izrada lovnogospodarskih osnova. Upitna objektivnost javnih natječaja i dodjela koncesija na brzinu, u jeku Domovinskog rata, rezultirala je pogreškama čije posljedice danas trpe šumski ekosustavi. Posebice, treba upozoriti kako se rješenjem Ministarstva kojim se ustanovljuje lovište, dopušta mogućnost ograđivanja do 15 % površine lovišta za potrebe uzgajališta, pod uvjetom da je to propisano lovnogospodarskom osnovom, stoje iskorištavano u pravilu na šumskim površinama lovišta. |