DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 57     <-- 57 -->        PDF

D. Majnarić: GOSPODARENJE MEDVJEDOM KAO ZADATAK DRŽAVNOG ŠUMARSTVA Šumarski list br. 11-12, CXXV1 (2002), 601-611
du da se u vrijeme sječe, izvlačenja i izvoza drvnih sortimenata
povuče u predjele gdje može naći mir.


2.5.4. Ostali antropogeni utjecaji
Ostale skupine ljudi koje u manjoj mjeri remete mir
u staništu medvjeda su izletnici, sakupljači gljiva, ljekovitog
bilja i planinari. Na pojedinim lokalitetima
otvoreni su i kamenolomi.


2.6. Prehrana medvjeda u prirodi
Medvjed je svežder ali hrana biljnog podrijetla čini
preko 90 % njegove prehrane u prirodi. Od biljne
hrane u šumi nalazi tijekom proljeća medvjeđi luk
(Allium ursinum L.) i kozlac (Arum maculatum L.). Na
šumskim livadama hrani se travama (Graminae sp.),
djetelinom (Trifolium sp.) i kiselicama (Rumex sp.).


Tijekom ljeta u šumi najčešće jede anđeoski korijen
(Angelica silvestris L.) i praseće zelje (Aposeris foetida
L.), a u kasno ljeto malinu (Rubus idaeus L.), kupinu
(R, fructicosus L.), krkavinu (Rhamuns cathartica
L.) i borovnicu (Vaccinium myrtillus L.). U jesen je
svakako najvažnija hrana plod bukve (Fagus syilvatica
L.)(Cicnjak 1991.). Prema zapažanjima autora ujesen
se u šumi hrani i divljom jabukom (Malus sylvestris
Mill.) i divljom kruškom (Pyrus communis L.).
Isto tako rado jede i plodove lijeske (Corylus avellana
L.), plodove jarebike (Sorbus aucuparia L.), kestena
(Castanea sativa Mili.), drijena (Cornus mas L.) i žirove
raznih vrsta hrastova (Quercus sp.). U potrazi za


slasnim plodovima medvjed zna prevaliti velike udaljenosti,
a često i otići izvan stalnog životnog prostora.


U poljima se hrani svim vrstama žitarica, a posebice
zobi i ječmom. Vrlo rado posjećuje i polja zasađena
kukuruzom, osobito kada je plod mliječan. Posjećuje i
voćnjake gdje jede šljive, jabuke, kruške, breskve,
trešnje, pa i grožđe. Rado jede šumski med i larve pčela,
ali provaljuje i u pčelinjake. Na taj način čini štete u
poljoprivredi.


Od hrane životinjskog porijekla najčešće se hrani
lešinama životinja koje nade u šumi. Osim toga hrani
se bezkralježnjacima, te mladunčadi divljih papkara.
Od domaćih životinja najčešće napada ovce, ponekad
krave, magarce i konje.


DOSADAŠNJE GOSPODARENJE MEDVJEDOM NA


PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE
Past management with the bear in the
Republic of Croatia


Do 1935. godine medvjed je nezaštićen, te su ga
mogli loviti vlasnici šuma, lugari i seljaci. Smatran je
za štetnu, i "za čovjeka opasnu" zvijer. Dapače, u nekim
razdobljima za svakog usmrćenog medvjeda raspisivala
se i nagrada. Od 1935. godine medvjed se može
loviti samo uz dozvolu državne vlasti.


1953. g. medvjed je prvi puta zaštićen lovostajom.
1960. formiraju se šumska gospodarstava te istima pripada
pravo gospodarenja medvjedom. Od 1960-1990.


brojno stanje medvjeda raste, a time se povećava i odstrel
medvjeda. Od 1990-1999. zabilježena je smrtnost
od 273 medvjeda. Od toga otpada na lov 50,1 %, krivolov
9,5 %, promet 16,5 %, ratna zbivanja 13,5 %, na
ostale i nepoznate uzroke otpada 10,4 %.


Prosječna godišnja prihrana medvjeda klaoničkim
otpadom, u istom razdoblju iznosila je 446 kg/grlu
medvjeda.


4. SADAŠNJE STANJE - Present status
4.1. Površina stalnog obitavanja medvjeda
u Hrvatskoj
Površina stalnog obitavanja medvjeda iznosi
842 880 ha. Površina je dobivena ucrtavanjem na radnim
kartama mjerila 1 : 100000. Ucrtavanje je izvršeno
na terenu u suradnji s lokalnim poznavateljima staništa
medvjeda. Granice staništa medvjeda unesene s
radnih karata na kompjuterski digitalizirane kane istog
mjerila, te je površina dobivena kompjutorskim obračunom,
programom ARC view.


4.2. Lovišta
Prema Zakonu o lovu lovišta RH dijele se na vlastita
nad kojima ima nadzor Država i zajednička nad kojima
ima nadzor Županija.


Državna lovišta zauzimaju 1 673 483 ha površine.


Od toga su:


- u koncesiji
- u zakupu
- u Hrvatskim š.
- neraspoređeno
455 557 ha ili 27,2%
847 666 ha ili 50,6%
336 197 ha ili 20,1 %
34 063 ha 2,1%