DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 92 <-- 92 --> PDF |
UPITNA JE NASA SITUACIJA S DRVNIM OTPADOM, BIOMASOM I RESTRUKTUIRANJEM ŠUMARSTVA U Šumarskom listu br. 7-8/2002. godine pročitan je članak naših priznatih znanstvenika gg. Jakopovi ca, Risovića i Domca, objavljen pod naslovom: Burza drvnog ostatka u Hrvatskoj, u kojemu se raspravlja i predlaže unovčenje i toga dijela biomase. Činjenica je da drvni ostatak kod prerade u Hrvatskoj predstavlja značajan dio proizvedene biomase, koji njihovim vlasnicima stvara opterećenje, kojega se rješavaju na različite načine, pa čak i spaljivanjem na otvorenom prostoru. U svrhu racionalnijeg korištenja, predlaže se njegova priprema za izvoz, čime bi se "osigurao znatan dodatni prihod domaćoj industriji, stvorio novi izvozni proizvod te posredno pomoglo razvoju tržišta i sektora korištenja energije biomase u Hrvatskoj". To me je ponukalo da iznesem i svoje osobno razmišljanje o toj temi i njoj sličnima. U Šumarskom listu 1-2 i 9-10/2001 mogli smo pročitati aktuelna Izvješća navedenih znanstvenika i Doc. dr. se. Davorina Kaj be (Šum. list 11-12/2000) s Međunarodnih skupova o uzgajanju mekih listača u kulturama s kratkom ophodnjom, kao sirovine za industriju celuloze i u svrhu korištenja biomase za proizvodnju energije. Ova izvješća dobro su došla kao poticaj i ohrabrenje nekim šumarskim stručnjacima, koji svojom dinamikom i ambicioznošću nastoje pridonijeti restruktuiranju našega šumarstva. Poznato nam je da u industrijski naprednim zemljama, s racionalnim korištenjem proizvoda šumarstva, najveći dio sječive mase otpada na celulozno drvo, za razliku od nerazvijenih, kod kojih najveći dio otpada na krupnu oblo vinu, kod čije prerade nastaje znatan otpad. Isto tako poznato nam je da će u svjetskoj konkurenciji moći napredovati samo one zemlje i njihova industrija, koji će biti u mogućnosti svoju industriju opskrbiti s odgovarajućom sirovinom uz prihvatljive uvjete, tj. uz niže prijevozne troškove i jeftiniju pogonsku energiju-uz jednaku produktivnost strojeva i ljudskog rada. Sve ovo ukazuje na našu značajnu količinu drvnog otpada, koji bi se mogao racionalnije koristiti za proizvodnju energije u Hrvatskoj, nego trošiti vrijeme, novac i ljudski potencijal na njegovu pripremu za izvoz i na sniženje kompliciranih podvoznih troškova. Zato je navedeni kapital potrebno trasirati i angažirati u tom smjeru. Već danas je otežano izvoziti kvalitetnije drvne proizvode, a postići plasman za glomazan i malo vrijedan proizvod izgleda nemogućim, pa se može reći da je gospodarski opravdana njegova potrošnja u Hrvatskoj, samo treba znati i htjeti. Znanje je dostižno, ali htijenje izgleda otežano. Sadašnji upotrebljivi energenti, struja, plin i nafta, postaju sve skuplji. Nisu čak niti obnovljivi poput biomase, za čiju obnovu se koristi neiscrpan izvor besplatne prirodne blagodati sunca i vlage, a kisik, kao nusproizvod, također se može koristiti. Obnovom se postiže i veće zaposlenje stanovništva zemlje, kao i njegov prihod, koji također predstavlja dio nacionalnog dohotka. Restruktuiranje u šumarstvu doprinijelo bi bržem korištenju biomase u svrhu dobivanja energije ne samo iz otpada dobivenog u drvnoj industriji, nego i iz uzgojenih količina biomase. Međutim, ne djeluje optimistički iznijeto mišljenje o toj temi u istom broju Šumarskog lista u članku "Sedam razloga zašto se ne rekonstruiramo" Tomislava Starčevića. Uočena slaba zainteresiranost predstavnika šumarske struke i otpor promjenama u struci potječe od davnine. Prisutnost još uvijek naslijeđa iz prošlosti, u kojoj je prevladavala politička osebujnost prisutnih u struci i koji su onemogućavali sve ono što nije bilo u skladu s njihovim pogledima, bez obzira na posljedice. Za dokaz takvoga ponašanja političkih moćnika može poslužiti članak u Šumarskom listu br. 9-10/1999 objavljen pod naslovom: "Kako je Zagrebačka tvornica papira ostala bez sirovine". U članku se navodi daje tvornicu trebalo osigurati celuloznim drvom prema uvjetima: "Čim prije, čim više i što jeftinije". U tu svrhu šumarski je stručnjak zaposlen u tvornici, zbog rješenja toga problema predložio program s vlastitim izvođenjem: Uzgoj brzorastućih mekih listača u gustim redovima (3x3m) i kratkoj ophodnji. Bila je to novost u struci. Postojao je jedinstveni način uzgajanja mekih listača u širokim razmacima (6x6m) i dugim ophodnjama. Uzgajala se krupna oblovina s ponešto celuloznog drva u krošnji, nedovoljno za potrebe tvornice. "Politički podobni" u vrhovima struke i položajima moći, onemogućili su izvođenje prihvaćenog programa u tvornici i doprinijeli otpuštanju njegovoga tvorca. U to vrijeme (1960 god.) u struci se nije javila ni pomisao da se podrži taj program, tj. brzog uzgoja biomase, koja bi koristila šumarstvu i drvno-kemijskoj industriji. Zagrebačka tvornica papira ostala je bez celuloznog drva i vlastite celuloze. Uvozna celuloza i politički podobno novo vodstvo doveli su ju u propast. Opravdanost i realnost predloženog programa potvrđena je izvješćima navedenih znanstvenika o istovjetnim načinima uzgajanja biomase u naprednijim zemljama, koje nemaju dovoljno drvnog otpada za potrebe svojih toplana i elektrana, već ih napredno šumarstvo opskrbljuje s uzgojenom biomasom. Nedaleka Austrija raspolaže sa nekoliko stotina pogona toplana i elektrana u kojima se koristi energija biomase - a hrvatski privrednici mudruju i spavaju! Ivan Oštrić, dipl. ing. šum. |