DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Stefano Ca11oi, Lorenzo Ciccarese, Davide Pettenella, Elisa Zanolini: Investicije u šumarstvu Italije - provođenje odredaba Protokola iz Kvota Radi suprostavljanja opasnosti od globalnog zagrijavanja, 1997. g. je u okviru trećeg zasjedanja komisije UN o klimatskim promjenama donesen protokol iz Kyota. Odrednice Protokola traže smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5,2 % u razdoblju od 2008. do 2012. g. u odnosu na 1990. g. Već u Kyotu jedna od glavnih tema bila je korištenje šuma i poljoprivrednih terena za redukciju emisije stakleničkih plinova (prilog br. 1 - Protokola). To predviđa promjene u oblicima korištenja šuma te šumskog i poljoprivrednog zemljišta. U okviru Priloga br. 1 Protokola usvojeni su određeni ključni termini kao npr: - šuma je površina najmanje veličine 0,05 do 1,0 ha, s najmanjom pokrivenosti terena stablima od 10 do 30 %, te najmanjom visinom stabala od 2,5 m u zrelosti - pošumljavanje je pretvaranje u šumu (utjecajem čovjeka) neke površine koja nije bila šuma najmanje 50 g. - ponovno pošumljavanje je pretvaranje u šumu (utjecajem čovjeka) neke površine koja je nekada bila šuma, ali je posljednjih 50 g. korištena u druge svrhe - ukidanje šume je konverzja šumske površine u druge svrhe - obnova vegetacije je akcija pod utjecajem čovjeka, gdje se povećava pokrivenost terena vegetacijom na malim površinama (do 0,5 ha) - gospodarenje šumom je niz radnji da bi se održalo stanje neke šume i sačuvale ekološke funkcije (od kojih je najvažnije očuvanje biološke raznolikosti) - gospodarenje poljoprivrednim površinama je niz radnji na aktivnom poljoprivrednom zemljištu, na terenima pod ugarom, te privremeno neobrađenim terenom gospodarenje livadama i pašnjacima je niz radnji na terenima koji se koriste za uzgoj stoke, s ciljem po boljšanja kvalitete i kvantitete. Realizacija investicija u šumarstvu u svrhu uskladištenja ugljika je već u tijeku: 4 milijuna ha su već u fazi ralizacije (Moura Costa - 2001. g), više od 40 projekata realizirano je u Zemljama u razvoju (Brazil, Bolivia, Costarica, Ecuador, Malesia, Uganda), u industrijski razvijenim (Austrija, Nizozemska) i zemljama u tranziciji (Republika Češka, Rumunjska). Mnoge od ovih inicijativa podređene su testiranju učinkovitosti obavljanja funkcije uskladištenja ugljika. Svjetska banka otvorila je fond od 180 milijuna dolara i formirala organ za praćenje ovih investicija. Ipak, većina investicija koje su jednostavno nazvane Kyoto šume, prethodnica su zakonskim odredbama koje obvezuju proizvo đače stakleničkih plinova za realizaciju investicijskih projekata. Mnogi zahvati obavljeni su na bazi kooperacija sa zemljama u razvoju ili na bazi korištenja obveznih sredstava koja se akumuliraju od poreza na proizvodnju energenata (Carbon tax). U drugom dijelu članka autori su prikazali rezultate istraživanja mogućnosti uskladištenja ugljičnog dioksida i vrijednosti tog uskladištenja u usporedbi sa vrijednošću proizvedene drvne mase. Ta su istraživanja obavljena u Val di Fiemme, u odsjeku Monte Cornom, na površini od 1203 ha, od kojih je 640 ha šumovito. Pola površine je namijenjeno proizvodnoj funkciji, a pola zaštitnoj. Radi procjene razmjene ugljika iz atmosfere i raznih tipova šumske vegetacije korišten je program "C02FIX". Taj model posebno je programiran za kvantifikaciju ugljika sadržanog u cijelom šumskom ekosustavu. Cilj tog istraživanja bio je ustanoviti ekonomsku povoljnost raznih načina gospodarenja, vodeći računa o cijeni "kvota" emisije plinova. U tu svrhu korištene su dvije cijene za tonu uskladištenog ugljika: 10 i 25 dolara. Kao rezultat istraživanja dobiveni su različiti pokazatelji o povoljnosti sječa različitih intenziteta. U slučaju potpune obustave korištenja drvne mase kvota za uskladištenu tonu ugljika trebala bi biti najmanje 57,6 dolara. U slučaju redukcije korištenja za 20 %, cijena bi trebala biti 20,2 dolara za tonu itd. Svakako u visokim planinskim zonama treba uzeti u obzir visoke troškove eksploatacije i manju vrijednost proizvoda. Da bi se mogle ponuditi povoljne ponude za programirane investicije treba još poboljšati raspoloživu bazu podataka, osobito u odnosu na postojeće ekosustave prepuštene prirodnoj evoluciji. Paride D ´ 011 a v i o, Michele S c o 11 o n: Način korištenja pašnjaka u Nacionalnom parku Monte Sibillini (centralni Apenini) Korištenje prostranih pašnjaka središnjih Apenina za ispasišta stada ovaca duga je tradicija toga područja. To je za područje Monte Sibillini vrlo značajno. Da bi se stvarili novih pašnjaci eliminirane su mnoge šume u planinskim zonama (1000-1800 m) osim onih koje nisu bile interesantne za pašarenje, kao i manje šumske površine namijenjene opskrbi lokalnog stanovništva ogrjevom. Travnate površine su tako zauzele, zajedno s onima primarnog porjekla, površinu od 34 % ukupne površine parka. Ipak, zbog ekonomskih i socijalnih promjena, uzgoj ovaca poslije rata općenito je smanjen u cijelim Apeninima. Tako je na primjer na području Castelluccio di Norcia bilo odmah poslije rata 11000 ovaca, 1977. g. 7000, a 2001. g. svega 1200 ovaca. Isto tako postepeno su nestajale "horizontalne seobe", a ostala su samo vertikalna selenja na kratke distance pomoću autoprijevoza, ili pak stacionirano pašarenje. |