DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 10 <-- 10 --> PDF |
1. Trinajstic. J. Franjic. Z. Skvorc: SINTAKSONOMSKA ANALIZA BUKOVIH SUMA MKBIMURJA Sumarski list br. 1-2, CXXV1I (2003). 3-9 Sloj niskoga rasca dobro je razvijen i obuhvaca ukupno 69 vrsta ili 83 % od sveukupnoga floristickog sastava. U njemu su najvecim dijelom zastupljeni pripadnici srednjoeuropskoga geoelementa, dok su vrste znacajne za ilirske bukove sume sveze Aremonio-Fagion - ilirikoidni elemeniti (usp. Trinajsti c 1992) razmjero rijetki. To su Euphorbia dulcis, Vicia oroboides, Cyclamen purpurascens, Knautia drymeia i Hacquetia epipactis. Tijekom fitocenoloskih istrazivanja bukovih suma Medimurja utvrdena je i as. Luzulo luzuloidis-Fageturn sylvaticae i to samo na dvije snimke (usp. tab. 2) koja nije detaljnije analizirana. RASPRAVA I ZAKLJUCAK Za teoretska razmatranja o bukovim sumama na podrucju Republike Hrvatske vaznoje ustanoviti kako interpretirati fitogeografske znacajke bukovih suma iz tri fitogeografski razlicita podrucja. Jedno je podrucje onaj dio Hrvatske koji se prostire sjeverno od Save, drugo je podrucje prostor izmedu Kupe i kopnene pa- dine planinskoga lanca Velike Kapele, Velebita i Biokova, te treci dio primorska padina navedenoga planinskoga lanca. U ovoj prigodi analiza bukovih suma odnosi se na krajnji sjeverni dio Hrvatske, na prostor izmedu Drave i Mure. Ta je analiza pokazala da u Medimurju bukove sume pripadaju srednjoeuropskom kompleksu, sto je u skladu i s najnovijim spoznajama o fitogeografskoj rasclanjenosti sumske vegetacije Hrvatske (usp. Rau s et al. 1992; Trinajstic 1995, 1998). Naime, na temelju analize sveukupne vegetacije onoga dijela Hrvatske koji se pruza sjeverno od Save, mogli smo doci do zakljucka da to podrucje treba u fitogeografskom smislu prikljuciti srednjoeuropskoj fitogeografskoj provinciji, i to u zapadnom dijelu transalpinskom, a u istocnom dijelu panonskom sektoru. Upravo pripadnost bukovih suma sjeverne Hrvatske srednjoeuropskoj provinciji potvrdila su i nedavno pro- LITERATURA Tablica 2. As. Luzulo luzuloidis-F agetum sylvaticae Mausel 1937 Broj snimke (No. relevc): 1 2 Datum (Date): 2001 2001 Povrsina snimke (Area), (nf): 300 500 Nadmorska visina (Altitude), (m): 250 230 Nagib (Inclination), ("): 10 10 Ekspozicija (Exposition): Z SZ Broj vrsta (No. of species): 11 8 A Fagus sylvatica 3 4 Castanea sativa 1 + Quercus petraea + B Fagus sylvatica + Frangula alnus + Castanea sativa + C Luzula luzuloides 1 2 Hieracium murorum 1 1 Polytrichum commune 1 1 Luzula pilosa + + Melampyrum sylvaticum + + Fagus sylvatica + Platanthera bifolia + Gentiana asclepiadea + Pteridium aquilinum + - Discussion and conclusion vedena fitocenoloska istrazivanja i analiza as. Caricipilosae- Fagetum sylvaticae iz gorja koje se pruzaju izmedu Save i Drave (usp. Trinajstic &Franjic 1999). Prema podacima koje navodi Th. M ii 11 e r (1989) o floristickom sastavu as. Galio odorati-Fagetum sylvaticae, o toj zajednici u srednjoj Europi objavljene su cak 3394 fitocenoloske snimke. S obzirom na raspon nadmorskih visina, as. Galio odorati-F agetum sylvaticae rasprostranjena je u Europi od kolinoga (brezuljkastoga) i submontanoga dijela montanoga pojasa od nekih 100-150 m do altimontanoga pojasa nadmorskih visina ido 1100 m. Isto tako na velikom prostoru Europe as. Galio odorati-F agetum sylvaticae je i izrazito floristicki rasclanjena, a u floristickom sastavu vaznu ulogu ima velik broj mahovina te izvjestan broj mocvarnih vrsta kao sto su Carex brizoides, Deschampsia caespitosa, Equisetum telmateja i dr. Kako je prethodno istaknuto, u Medimurju je razvijena njena submontano-montana varijanta zastupljena najvecim dijelom subas. luzuletosum luzuloidis, koja mjestimicno stoji u sindinamskim odnosima s as. Luzulo luzuloidis-F agetum sylvaticae. - References Barkman, J. J., Moravec, J., Rauschert, S. Miiller, Th., 1989: 4. Verband: Fagion sylvaticae 1986: Code of Phytosociological Nomenclature Luquet 26. In E. Oberdorfer , 1992: Siiddeu2, hed. Vegetatio67(3): 145-195 tsche Pflanzengesellschaften 2. Aufl. Textband: s |