DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 63     <-- 63 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


DRŽAVO, VRIJEME JE DA MJERODAVNO POSREDUJEŠ!!


Vrijeme očekivanja dogovorene suradnje između
Ministarstva zaštite okoliša i šumarske struke u kreiranju
i provedbi politike zaštite prirode u Hrvatskoj, svakako
je završeno. Više od dvije godine prije osnivanja
ovog Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja,
hrvatska šumarska struka i znanost bili su sudionikom
apsurdnih sukoba i nesporazuma s Državnom
upravom za zaštitu prirode i okoliša.


Suprostavljali smo se brzopletim i agresivnim akcijama
DUZPO-a u proglašavanju zaštićenih objekata
prirode, zasnovanih pretežito na deklarativnim postavkama,
a bez jasnog koncepta održivog razvoja koji dominantno
podrazumijeva gospodarski i socijalni razvoj
uz očuvanje okoliša. Vjerovali smo daje to vrijeme zajedno
s DUZPO-om i prošlo. U to vrijeme nije bilo čudno
ni iznenađujuće da je naša nacionalna scena bila
bogata "napuhanim" domoljubima i velikim čistunacima
u areni moderne bitke za zaštitu prirode i okoliša.
No, sada je konačno došlo vrijeme kada netko mora
mjerodavno posredovati, zaustaviti tu apsurdnu mrtvu


trku i odgovorno pokrenuti sustavne aktivnosti na području
zaštite prirode, s jasno utvrđenim znanstvenostručnim
podlogama i onim stoje zapravo najznačajnije,
osigurati kriterije provodljivosti.


U tom prikazu prošlih događaja vremenskim slijedom,
svakako treba reći da smo vrlo brzo nakon ustrojavanja
Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja,
točnije 4. travnja 2000., na zajedničkom sastanku
(prisutni; ministar Bozo Kovačević , prof. Hrvoje
Glavač, doc. dr. se. Ivan Martini ć, pomoćnik ministra,
Željko Rendulić dipl. ing pomoćnik ministra,
prof. dr. sc. Slavko Matić, dr. sc. Miroslav Benko ,
prof. dr. sc. Joso Vukelić, prof. dr. sc. Branimir Prpić,
dr. sc. Joso Gračan, Željko Ledinski dipl.
ing., direktor HŠ i Tomislav Starčević dipl. ing. pomoćnik
direktora) postigli visok stupanj suglasnosti o
značaju i ulozi šumarskog sektora u provedbi politike
zaštite prirode i okoliša. Na tom je skupu prepoznata
bliskost i komplementarnost interesa u podupiranju
vjerodostojne i djelotvorne zaštite prirode s uvažava


njem 200-godišnje tradicije stručnog doprinosa šumar


stva sadašnjoj razini i očuvanosti šumskih ekosustava


Hrvatske.


U uvjerenju da smo temelje suradnje uspostavili i
otvorili prostor dijalogu, očekivali smo dogovoreno
uključivanje predstavnika šumarstva u sve faze predlaganja
novih i proširenje postojećih zaštićenih područja,
uključivanje šumarskih stručnjaka u programe istraživanja,
u pripremu, izradu i donošenje svih obostrano
važnih zakonskih i podzakonskih akata, te tako
nužnim predradnjama na usklađivanju zakona koji reguliraju
odnose u prostoru i njihovom jasnom razgraničavanju
glede nadležnosti.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Bit će skoro tri godine od tog zajedničkog skupa, a
događaji ni izdaleka ne svjedoče provedbu niti jednog
zajedničkog stava i dogovora. Čak štoviše, vrlo jasno
se stječe dojam da međusobni odnosi stalno "iskre",
bez izgleda da se konačno nađu na tako logičnoj i neizbježnoj
suradnji, kako bi nam zajednička budućnost bila
utemeljena na znanstveno-stručnim prognozama, i
dakako provodljiva.


Povod ovakvim ocjenama sasvim su svježi dojmovi
iz nekoliko javnih predstavljanja sektorskih studija kao
temeljnih dokumenata za izradu Plana upravljanja Parkom
prirode Kopački rit, održanih 21-23. siječnja
2003. u Bilju. Definitivno, ispravan i logičan put da se
javno, multidisciplinarno i kroz dijalog utvrde pravci i
mjere kojima bi se na konceptu održivog razvoja osigurao
gospodarski i socijalni napredak, a istovremano
očuvala i po mogućnosti unaprijedila kvaliteta okoliša,
nije doživio svoju potvrdu.


Vrlo je dopadljivo predstavljeno i čini se stvarno
kvalitetno ocijenjeno stanje problematike upravljanja
vodama, kao dominantnoj odrednici čitavog ritskog
područja u međurječju Drave i Dunava, gdje Dunav
svakako igra glavnu ulogu, pa za visokih voda mijenja,
razara i prijeti opstanku ovog vrlo vrijednog ekosustava.
Ipak, činjenice govore da sve stručne prosudbe o
problematici upravljanja vodama, i isto tako u području
meteorologije, nemaju uporišta u terenskim mjernim
praćenjima i opažanjima (monitoringu).


Druga, isto tako nezaobilazna istina, odnosi se na
problem rješavanja otpadnih voda svih rubnih naselja,
koje se nedvojbeno zagađene slijevaju u Kopački rit,
noseći sobom, osim svih drugih zagađenja, nitrate i
fosfate pospješujući na taj način procese eutrofikacije.
Taj izrazito značajan problem rješavanja otpadnih voda,
predstavlja teško rješiv zadatak zbog njegove cijene.


I kad se sve činilo kako je dobro krenulo, javna rasprava
sektorske studije lovstva, pokrenula je bujicu nesporazuma,
nerazumijevanja i izbacila na površinu s
puno neznanja i nepoznavanja struke, stručne terminologije
i poslovanja šumarstva, pritajene a temeljne razloge
sukoba. Insinuiralo se o šumarsko-lovnom gospodarenju,
optuživalo i prozivalo na temelju "rekla-kazala",
iskopane su ratne sjekire, jer očito netko Kopački
rit i Baranju doživljava svojim lenom. Svakako, ne mislim
da bi polemiziranje na tim osnovama moglo uroditi
plodom.


Zbog toga, pozivam i tražim od Države da mjerodavno
posreduje (arbitrira), osigura pomak iz rovovskih
paušalnih i neutemeljenih rasprava prema sustavnoj
provedbi ciljeva iz Nacionalne strategije zaštite
okoliša i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš.


Iznijeti ću i nabrojati one temeljne probleme koji
ovu problematiku, prema mojem viđenju, drže u mirovanju.
Evo na što mislim:


1.
Nema opravdanja pa ni logike da se zaobilazi zakonima
propisan redoslijed akata po kojima se utvrđuje;
zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje Nacionalnih
parkova i Parkova prirode. Za obje spomenute
kategorije zaštićenih objekata prirode to je
člankom 28. Zakona o zaštiti prirode propisan Prostorni
plan kojeg donosi Sabor Republike Hrvatske.
2.
Isto takvu obvezu o donošenju prostornog plana za
ove kategorije zaštićenih objekata prirode propisuje
i članak 21. Zakona o prostornom uređenju (NN
30/94.).
3.
Valja upozoriti i na obveze iz Programa prostornog
uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99), gdje u
točci (5-2) stoji obveza o uspostavljanju integralnog
pristupa gospodarenju za područje šuma. Sadašnja
dvojnost upravljačko-gospodarskih ovlaštenja na
jednom prostoru, unutar jednog ekosustava, trajno
će i nepotrebno rezultirati sukobima koji će
samo usporavati razvoj i uspostavljanje ravnoteže
između gospodarskih, socijalnih i ekoloških
odrednica prema (potrajnom), održivom razvoju.
Na taj smo problem puno puta upozoravali i navodili
primjere, nama susjednih zemalja Europe, gdje takav
integralni pristup besprijekorno funkcionira, jer šumarska
struka upravlja onim zaštićenim objektima
prirode gdje je temeljni fenomen šumski ekosustav
(Austrija, Bavarska i dr.)
4.
Preduvjet za ovakav pristup rješavanju ove problematike
svakako je nužan, a Programom prostornog
uređenja RH u točci (5-11) i obvezujuće hitno usklađivanje
svih onih zakona koji reguliraju odnose
u prirodi i okolišu (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o
šumama, Zakon o lovu, Zakon o vodama, Zakon o
javnim cestama i dr.).
5.
Donošenjem brojnih Pravilnika o unutarnjem redu
za parkove prirode, prije Prostornih planova, samo
na prijedlog upravnih vijeća ili ravnatelja javnih
ustanova, utvrdivana su takva proizvoljna pravila,
koja vrlo smjelo derogiraju brojne važeće zakone i
podzakonske akte i rezultiraju nepotrebnim nesporazumima.
Kod toga treba imati na umu jasne
odredbe Zakona o zaštiti prirode koji ne dovodi u
pitanje obavljanje svih onih gospodarskih djelatnosti
koje ne ugrožavaju značajke i uloge parka prirode.
Isto tako, moramo prepoznati i odredbu članka
38. Zakona o zaštiti prirode po kojoj se gospodarskom
subjektu naknaduju sva umanjenja prihoda
izazvana posebnim uvjetima gospodarenja.
6.
Kroz svo ovo vrijeme nesporazuma i hoda u mjestu,
treba reći kako su i pojedini prilozi u vrlo jakim elektronskim
(HRT) i pisanim medijima doprinosili sukobu,
a ne stvarnim i objektivnim ocjenama o problematici
zaštite prirode. Mahom su tu izbjegnuta
osnovna pravila da u raspravi sudjeluju obje strane.