DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Ovisno o gustoći tih kultura, predviđaju se prorede koje će omogućiti pomlađivanje vazdazelenim listačama. Zbog opasnosti od požara preporuča se izrada šumskih prometnica, protupožarnih prosjeka i punktova za skupljanje vode radi izravne borbe protiv požara. U zonama gdje je prirodna obnova uznapredovala, potrebno je proredama omogućiti ubrzanje tog procesa, a gdje je pokrivenost tla sklerofilnim biljem prevelika, treba situaciju prepustiti prirodnoj selekciji. L. Bianchi, G. Calamini, E. Gregori, M. Paci, S. Pallanza,A. Pierguidi, F. Salbitano, A. Tan i, S. Vedele : Procjene učinka pošumljavanja u sušnim predjelima Sardinije Već prije 10 g. Europska komisija proglasila je stanje degradacije tla i vegetacije jednim od najvećih problema južnog Mediterana. To obuhvaća sve procese koji dovode do redukcije biološkog i ekonomskog potencijala sušnih predjela i povećava njihovu nestabilnost. Na temelju konvencije UN, odlukom Nacionalnog vijeća za borbu protiv suše i destabilizacije, Sardinija je proglašena (1997. g.) regijom visokog rizika. Neki predjeli Sardinije imaju obilježje aridne mediteranske klime, s godišnjim oborinama od 400 mm, a posljednjih su godina registrirane oborine od 300 mm. Ovim klimatskim nepogodama treba dodati i nepovoljne antropološke utjecaje koji su često ubrzavali procese degradacije. Iz tih razloga posljednjih je godina znatno povećan intenzitet pošumljavanja, kako bi se ubrzali razvojni procesi šumske vegetacije. Tako je na primjer u razdoblju od tri godine (1993.-95.) na Sardiniji obavljeno 25 % ukupnog talijanskog pošumljavanja. Ovaj članak predstavlja prilog studiji učinkovitosti pošumljavanja, da bi se razumio utjecaj pošumljenih površina na dinamiku razvoja vegetacije i zaštitu tla od erozije. Istraživanja su obavljena u tri zone: jedna u provinciji Oristano i dvije u provinciji Nuoro, gdje su istraživani utjecaji pošumljavanja na razvoj vegetacije i tlo u usporedbi s nepošumljenim uzorcima, koji su ustvari različiti oblici makije. Poslije prve godine promatranja moguće je donijeti prve zaključke o distribuciji mase u pošumljenim površinama i okolnoj makiji. Pošumljene zone osim što imaju biomasu značajno veću od okolne makije, biomasa je raspoređena na veći broj raznolikih vrsta. Pošumljavanje je doprinijelo povećanju biološke raznolikosti u podstojnoj etaži, a pogotovo povećanim učešćem česmine. Nakon dosadašnjih istraživanja, javlja se potreba za daljnjim pokusima glede fizičko-kemijskih karakteristika tla te brzini prolaza vlage u terenu. Prvi rezultati ne daju dovoljne podatke o utjecaju pošumljavanja na poboljšanje kvalitete tla, ali je sigurno da pokrivenost terena pošumljenim stablima ograničava razvoj heliofil nih vrsta makije, i tako neizravno pospješuje razvoj česmine, te vjerojatno poboljšava edafske karakteristike, stoje predmet drugih istraživanja. Alessandro Ragazzi, Paolo Capretti: Zdravstveno stanje šuma i šumskih vrsta Toskane (1981- 2000, drugi prilog) U ovom drugom prilogu o zdravstvenom stanju šuma Toskane, autori su obradili razdoblje od 1981 -2000. g. koje je obilježeno napretkom tehničkih sredstava koja stoje na raspolaganju za istraživanje diagnostičkih, epidemioloških i molekularnih karakteristika uzročnika bolesti. U razdoblju 1981-90. detaljno su rasvjetljeni sistematizacija i rasprostranjenost Armillarie, uzročnika truleži korjenja listača i četinjača. U Italiji, a posebice u Toskani, ustanovljene su slijedeće vrste: A. bulbosa, A. mellea, A. ostoyae i A. tabescens. U posljednjem desetljeću istraživanjem je provjereno i definirano postojanje tri intersterilne grupe kod drugog uzročnika truljenja gljive Heterobasidion annosum, koji su specializirani za jelu, bor i smreku. Posljednja istraživanja usmjerena su oboljenju hrastova, koje poprima zabrinjavajuće obujme i inicira nove programe istraživanja kompetentnih znanstvenika različitih specializacija radi što učinkovitijeg rješavanja. Sve se češće evidentiraju oboljenja hrastova koje uzrokuju gljivični mikroorganizmi. Znanstvenici imaju različite pretpostavke o uzrocima ovih oboljenja, i u posljednje vrijeme prihvaćenje model eksperimentiranja u kojem se što vjernije nastoji oponašati prirodni ambijent, u kojem se sadnice inficiraju različitim patogenima i zatim prati razvoj bolesti. Posebno su značajni rezultati koje su prezentirali znanstvenici Rinallo i Raddi 1999. g. služeći se elektronskim mikroskopom. Pozornost je usmjerena prema problemima atmosferskog zagađenja (kisele kiše, plinsko onečišćenje, teški metali, pesticidi, herbicidi i ugljični dioksid). Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pokrenulo je istraživanje pod nazivom INDEFO, koje se od 1995. g. bavi procjenom zdravstvenog stanja šuma u Italiji. Istraživanje se bazira na promatranju krošanja stabala uzoraka (220 punktova veličine 15xl8km u mrežnom sustavu). Slučajevi propadanja stabala hrasta zabilježeni su u cijeloj Toskani te su izolirani i determinirani mnogi gljivični organizmi: Diplodia mutila, Hypoxylon mediterraneum, Phomopsis quercina i Taphirina cruckii. Sve više prevladava uvjerenje daje odlučujući čimbeniku propadanju hrasta suša, iza koje slijede gljive i insekti kao konačni uzročnik sušenja stabala. Period 1991-00. obilježen je ustanovljenjem novih patogenih organizama ili već poznatih, ali u napadu na druge vrste, a to su: Phytophtora cinnamoni na kestenu i pačempresu, Pestalotiopsis funerea na tuji, Phito 79 |