DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 85     <-- 85 -->        PDF

U sklopu sjednice na temu Adaptacija, prevladavale
su četiri aktualne teme: položaj vrste unutar ekosustava,
vrste kao modeli za izučavanje adaptacije, teoretski
pristup istraživanjima te analiza stupnja korisnosti i iskoristivosti
vodnog potencijala.


Tematska sjednica Kolonizacija vrsta i klimatske
promjene potvrdila su i sadašnja transeuropska istraživanja
o postojanosti jake korelativne veze između unutarvrsne
genetičke strukture i povijesti kolonizacije
vrste. Kod europskih vrsta šumskog drveća bogatstvo
alela i diferencijacija najveća je na mediteranskom
području (dijelu refugija), a genetski diverzitet se povećava
prema sjeveru i prema migracijskoj distanci u
vrijeme kolonizacije. Migracija sjemenom imala je dominantnu
ulogu u oblikovanju genetičke strukture
šumskih vrsta u komparaciji s ostalim genetskim procesima.
Velik izazov pred genetičarima šumskog drveća
u skoroj budućnosti bit će osigurati jednu ekspertnu
analizu te pripremiti strategiju očuvanja i zakonodavstvo
u šumarstvu, s obzirom na moguće klimatske promjene,
baziranu na dobivenoj zajedničkoj procjeni paleoekoloških
i genetičkih rezultata.


Tema Prostorna dinamika i prirodna obnova šuma
obuhvatila je izlaganja koja su se većinom odnosila na
procese koji jačaju ili remete prostornu strukturu, većinom
na razini gena, ali i na razini vrste. Utvrđene su
dvije bitne kategorije, razmjena gena i promjene u prostoru
(okolišu), a koje utječu na individualnu varijabilnost
i rasprostranjenost adaptabilnih svojstava šumskih
vrsta drveća bitnih za selekciju i inbriding depresiju.


Izlaganja na sjednici Umjetno prenošenje sjemena
ukazala su na važnost autoktonosti vrsta i označavanju
provenijencija s njihovim osobnostima lokalne prilagodbe.
No, sve je evidentnije da uslijed rapidnih promjena
u okolišu, značaj autoktonosti i provenijencije postaje
manje važan. U tom smislu bilo bi važnije bolje
poznavanje genetičkih konzekvenci na nastale promjene
u okolišu i poznavanje pripadajućih modifikacija
abiotičkih i biotičkih čimbenika kao dijelova stresa, a
koji bi formulirali adekvatnu strategiju pri umjetnom
transferu sjemena. Uporaba genetskih markera bit će
vrijedna pomoć u verifikaciji dinamike genetske varijabilnosti,
a moguća izmjena kod rijetkih alela osigurala
bi genetski diverzitet i budući genetski potencijal
takve umjetne populacije.


U sklopu sjednice Uzgojni oblici ukazano je da sve
promjene u genetičkoj strukturi, zajedno s promjenama
u gustoći populacije i sustavu oplodnje, imaju izravan
utjecaj na uzgajanje. Razlike između vrsta i različiti
primjeri s drugih kontinenata, uglavnom su se odnosile
na tretman za široko rasprostranjene vrste u odnosu na
vrste raspršene u malim izoliranim populacijama.


Tema Očuvanje rijetkih i udomaćenih vrsta šumskog
drveća obuhvatila je istraživanja i radove koje se ne od


nose samo na očuvanje tih vrsta, već i na obnovu i očuvanje
ugroženih staništa na kojima oni obitavaju. Nužne
su brze akcije, budući se učinkovite veličine populacija
dramatično smanjuju, a istraživanja bi morala uključivati
i ekološka gledišta održavanja ugrožene vrste.


Tematska sjednica Široko raširene vrste dala je prikaz
dramatične situacije za pojedine vrste, a to se regionalno
najviše odnosilo na područje jugoistočne Azije,
gdje su veliki kompleksi šuma uništeni tijekom posljednjih
trideset godina. Prikazana je i mogućnost strategije
praćenja šumskog ekosustava pomoću GlS-a, što može
uključivati od botaničke inventure do ukazivanja na
potencijalne opasnosti nestanka vrste, kao i praćenje
zdravstvenog stanja staništa i pojedinih populacija.


Na sjednici na temu Očuvanje udomaćenih vrsta,
ukazano je na značaj sve većeg utjecaja ljudske aktivnosti
na šumski ekosustav, dok se istovremeno neke vrste
intenzivno udomaćuju (izneseni su primjeri za topole,
kalifornijski bor, kesten, trešnju, divlju jabuku i
neke vrste hrastova). Za sada malo je znano o sadašnjem
ili potencijalnom utjecaju udomaćenih populacija
na prirodne sastojine putem razmjene gena i hibridizacije,
a dobivaju na važnosti budući se dosta kultura
osniva u neposrednoj blizini prirodnih populacija. Da
bi se to utvrdilo, potrebno je razviti genetičke alate za
praćenje transfera i genetskog diverziteta šumskog reprodukcijskog
materijala (odrediti genetske markere i
protokole). To je itekako značajno kod intenzivno uzgajanih
udomaćenih vrsta, a u sljedećem će desetljeću
biti važno i kod eventualnog pridolaska genetski modificiranih
vrsta šumskog drveća.


Završna plenarna sjednica obuhvatila je pozivne referate
sudionika, a odnosili su se na zajedničku strategiju
očuvanja šumskih genetskih resursa i zakonodavstva,
te primjene genetskih, demografskih, bioloških i
praktičnih izučavanja konzervacije vrsta šumskog drveća.
Doneseni su i zaključci Konferencije od strane
moderatora pojedinih tematskih grupa.


Doc. dr. se. Davorin Kajba
Dr. se. Joso Gračan