DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 85 <-- 85 --> PDF |
U sklopu sjednice na temu Adaptacija, prevladavale su četiri aktualne teme: položaj vrste unutar ekosustava, vrste kao modeli za izučavanje adaptacije, teoretski pristup istraživanjima te analiza stupnja korisnosti i iskoristivosti vodnog potencijala. Tematska sjednica Kolonizacija vrsta i klimatske promjene potvrdila su i sadašnja transeuropska istraživanja o postojanosti jake korelativne veze između unutarvrsne genetičke strukture i povijesti kolonizacije vrste. Kod europskih vrsta šumskog drveća bogatstvo alela i diferencijacija najveća je na mediteranskom području (dijelu refugija), a genetski diverzitet se povećava prema sjeveru i prema migracijskoj distanci u vrijeme kolonizacije. Migracija sjemenom imala je dominantnu ulogu u oblikovanju genetičke strukture šumskih vrsta u komparaciji s ostalim genetskim procesima. Velik izazov pred genetičarima šumskog drveća u skoroj budućnosti bit će osigurati jednu ekspertnu analizu te pripremiti strategiju očuvanja i zakonodavstvo u šumarstvu, s obzirom na moguće klimatske promjene, baziranu na dobivenoj zajedničkoj procjeni paleoekoloških i genetičkih rezultata. Tema Prostorna dinamika i prirodna obnova šuma obuhvatila je izlaganja koja su se većinom odnosila na procese koji jačaju ili remete prostornu strukturu, većinom na razini gena, ali i na razini vrste. Utvrđene su dvije bitne kategorije, razmjena gena i promjene u prostoru (okolišu), a koje utječu na individualnu varijabilnost i rasprostranjenost adaptabilnih svojstava šumskih vrsta drveća bitnih za selekciju i inbriding depresiju. Izlaganja na sjednici Umjetno prenošenje sjemena ukazala su na važnost autoktonosti vrsta i označavanju provenijencija s njihovim osobnostima lokalne prilagodbe. No, sve je evidentnije da uslijed rapidnih promjena u okolišu, značaj autoktonosti i provenijencije postaje manje važan. U tom smislu bilo bi važnije bolje poznavanje genetičkih konzekvenci na nastale promjene u okolišu i poznavanje pripadajućih modifikacija abiotičkih i biotičkih čimbenika kao dijelova stresa, a koji bi formulirali adekvatnu strategiju pri umjetnom transferu sjemena. Uporaba genetskih markera bit će vrijedna pomoć u verifikaciji dinamike genetske varijabilnosti, a moguća izmjena kod rijetkih alela osigurala bi genetski diverzitet i budući genetski potencijal takve umjetne populacije. U sklopu sjednice Uzgojni oblici ukazano je da sve promjene u genetičkoj strukturi, zajedno s promjenama u gustoći populacije i sustavu oplodnje, imaju izravan utjecaj na uzgajanje. Razlike između vrsta i različiti primjeri s drugih kontinenata, uglavnom su se odnosile na tretman za široko rasprostranjene vrste u odnosu na vrste raspršene u malim izoliranim populacijama. Tema Očuvanje rijetkih i udomaćenih vrsta šumskog drveća obuhvatila je istraživanja i radove koje se ne od nose samo na očuvanje tih vrsta, već i na obnovu i očuvanje ugroženih staništa na kojima oni obitavaju. Nužne su brze akcije, budući se učinkovite veličine populacija dramatično smanjuju, a istraživanja bi morala uključivati i ekološka gledišta održavanja ugrožene vrste. Tematska sjednica Široko raširene vrste dala je prikaz dramatične situacije za pojedine vrste, a to se regionalno najviše odnosilo na područje jugoistočne Azije, gdje su veliki kompleksi šuma uništeni tijekom posljednjih trideset godina. Prikazana je i mogućnost strategije praćenja šumskog ekosustava pomoću GlS-a, što može uključivati od botaničke inventure do ukazivanja na potencijalne opasnosti nestanka vrste, kao i praćenje zdravstvenog stanja staništa i pojedinih populacija. Na sjednici na temu Očuvanje udomaćenih vrsta, ukazano je na značaj sve većeg utjecaja ljudske aktivnosti na šumski ekosustav, dok se istovremeno neke vrste intenzivno udomaćuju (izneseni su primjeri za topole, kalifornijski bor, kesten, trešnju, divlju jabuku i neke vrste hrastova). Za sada malo je znano o sadašnjem ili potencijalnom utjecaju udomaćenih populacija na prirodne sastojine putem razmjene gena i hibridizacije, a dobivaju na važnosti budući se dosta kultura osniva u neposrednoj blizini prirodnih populacija. Da bi se to utvrdilo, potrebno je razviti genetičke alate za praćenje transfera i genetskog diverziteta šumskog reprodukcijskog materijala (odrediti genetske markere i protokole). To je itekako značajno kod intenzivno uzgajanih udomaćenih vrsta, a u sljedećem će desetljeću biti važno i kod eventualnog pridolaska genetski modificiranih vrsta šumskog drveća. Završna plenarna sjednica obuhvatila je pozivne referate sudionika, a odnosili su se na zajedničku strategiju očuvanja šumskih genetskih resursa i zakonodavstva, te primjene genetskih, demografskih, bioloških i praktičnih izučavanja konzervacije vrsta šumskog drveća. Doneseni su i zaključci Konferencije od strane moderatora pojedinih tematskih grupa. Doc. dr. se. Davorin Kajba Dr. se. Joso Gračan |